Na svetkovinu Presvetog Trojstva u nedjelju 15. lipnja 2025. godine, požeški biskupi Ivo Martinović pohodio će Župu Duha Svetoga u Đulovcu te predvodio euharistijsko slavlje i krstio Davida, peto dijete roditelja Roke i Ane Jaković. Uz brojne vjernike na čelu sa župnikom Žarkom Turukom u slavlju su na poseban način sudjelovali učenici i mladi zahvalivši Bogu na protekloj nastavnoj godini.
U homiliji biskup se osvrnuo na naviještena čitanja te kazao kako nam ona žele nam približiti središnje otajstvo naše vjere i današnju proslavu svetkovine Presvetoga Trojstva. „Slavimo jednoga Boga u tri božanske Osobe koje su iste jedne naravi i međusobno različite. Slavimo jednoga Boga koji nam se objavljuje kroz tajnu svoje ljubavi i života. Naša vjera u Presveto Trojstvo, u Boga Oca Stvoritelja, u Boga Sina Otkupitelja i Boga Duha Svetoga Posvetitelja oblikuje naš život koji se temelji na njihovom životu i trojstvenom zajedništvu ljubavi.“ Istaknuvši je kako je teško razumom objasniti 
odnos unutar Trojstva, biskup je napomenuo kako su mnogi crkveni oci pisali o spomenutoj temi. Izdvojio je zatim riječi sv. Augustina koji definira Presveto Trojstvo riječima ljubavi: „Ako vidiš ljubav, vidiš Presveto Trojstvo. Trenuci u kojima vidimo ljubav, otkrivamo lice Božje i ulazimo u pogled Presvetoga Trojstva na čovječanstvo“. Potom je podsjetio na riječi pape Bendikta XVI.: „Najveći dokaz da smo stvoreni na sliku Presvetoga Trojstva je taj, da nas samo ljubav čini sretnima, zato i živimo da bismo ljubili i bili ljubljeni.“
Osvrnuvši se na malenoga Davida koji će primiti sakrament krštenja, biskup je podsjetio kako se Presveto Trojstvo nastanjuje u nama upravo u krštenju. „Riječi koje svećenik izgovara na krštenju: ‘I ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga’ su riječi Božjeg imena – Presvetoga Trojstva. U tom imenu i mi smo kršteni, spominjemo ga se i svaki put kada činimo na sebi znak križa“, poručio je biskup. Tumačeći nadalje znak križa, biskup je citirao teologa Romana Guardinija: „Činimo ga prije molitve, kako bismo … se sabrali; usredotočili svoje misli, srce i volju na Boga; nakon molitve, kako bi ostalo u nama ono što nam je Bog darovao… Obuhvaća čitavo biće, tijelo i dušu,… i sveto postaje posvećeno u imenu Boga Jednoga i Trojedinoga.“
Biskup je zatim podsjetio na Isusove riječi iz naviještenog evanđelja: „Kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu“ (Iv 16,13), ističući kako se one ostvaruju u svakoj svetoj misi. Na svršetku homilije poželio je svima da ih prati zagovor Blažene Djevice Marije, a razmišljanje je zaključio molitvom sv. Hilarija iz Poitiersa: „Sačuvaj netaknutom tu pravu vjeru koja je u meni i daj mi jednako tako, do mojega posljednjeg daha, taj glas moje savjesti, da uvijek ostanem vjeran onome što sam ispovjedio pri svom ponovnom rođenju, kada sam kršten u Ocu, Sinu i Duhu Svetom.“
