Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sv. Ćiril, monah, i Metod, biskup, slavenski apostoli – zaštitnici Europe i Đakovačko-osječke crkvene pokrajine
Blagdan
Čitanja: Dj 13, 46-49; Ps 116, 1. 2; Lk 10, 1-9.
Obljetnica posvete crkve: Slatina – sv. Josip.
OBLJETNICA OSNUTKA POŽEŠKE BISKUPIJE (1997.)
Evanđelje dana (Lk 10, 1-9)
„Žetva je velika, ali radnika malo.“
U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«
»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje.’«
Razmišljanje
U evanđelju po Luki Isus šalje sedamdesetdvojicu učenika da idu pred njim, u mjesta kamo on sam kani doći. On ih šalje kao poslanike mira, da naviještaju dolazak Kraljevstva Božjega i da iscjeljuju one kojima se približe. U njihovom poslanju prepoznajemo i vlastito biskupijsko poslanje – biti prethodnica Gospodinu, svjedoci njegove prisutnosti, navjestitelji radosne vijesti u konkretnim životima ljudi.
Obljetnica osnutka Požeške biskupije poziva nas da zahvalimo Gospodinu za sve pastire, svećenike, redovnike, redovnice i vjernike laike koji su bili njegovi suradnici u vinogradu kroz protekla desetljeća. Ujedno, poziv je to i na obnovu našeg osobnog odgovora na Kristov poziv: da budemo radnici u velikoj žetvi, hrabri i vjerni, unatoč izazovima.
Neka ova obljetnica bude poticaj da, u duhu evanđelja, s još većim pouzdanjem u Božju providnost, nastavimo graditi živu zajednicu vjere, nade i ljubavi u Požeškoj biskupiji – ne zaboravljajući da nas On, koji nas šalje, uvijek prati i dolazi onamo kamo mi kročimo u Njegovo ime.
