Biskup Ivo predvodio slavlje Velike Gospe u Kloštru kod Slavonskog Kobaša

U predvečerje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, 14. kolovoza 2025. požeški biskup Ivo Martinović predvodio je s brojnim hodočasnicima svetu misu u marijanskom svetištu Kloštar kod Slavonskog Kobaša.

Uvodeći u slavlje biskup Ivo je pred zavjetnim likom uputio pozdrav Isusovoj Majci, Gospi Kloštarskoj, a potom se obratio i nazočnim vjernicima. Naglasio je kako smo se okupili u ovom drevnom svetištu kao narod Božji koji hodočasti prema nebu. Istaknuvši kako Blažena Djevica Marija ima važnu ulogu u tome i u životu vjernika, biskup je poručio da nam je ona trajni uzor i poticaj na životnom putu kako se treba ići s Bogom, kako živjeti svoju vjeru poput Marije te kako ljubiti Boga i ljude. Potaknuo je hodočasnike da sve svoje potrebe i molitvene nakane s povjerenjem preporuče Marijinu zagovoru te iskrena srca predaju njezinu sinu Isusu Kristu.

Na početku homilije biskup Ivo je primijetio znakovitost okupljanja hodočasnika na groblju te je poručio kako je ono podsjetnik na našu prolaznost, ali i na vječni život i proslavu koju je Gospodin potvrdio svojim uskrsnućem i kamo je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom bila uznesena. „To je temelj naše vjere, snaga naših hodočašća i naše ljubavi prema Bogu, Gospi i ljudima. Snaga naše vjere izvire i iz riječi Božje, iz onoga što nam Bog ne prestaje davati na putu spasenja. Darovana je i nama hodočasnicima nade ovdje večeras okupljenima u ovoj godini Redovnog jubileja i godini nade.“

Osvrnuvši se zatim na naviještena biblijska čitanja, biskup je naglasio njihovu poruku o ljudskom životu i vječnom spasenju na koje nas Krist poziva da ga ostvarimo vršeći Božju riječ i budemo s Marijom u nebeskoj, a što je i naš konačni životni cilj. Istaknuo je kako nema većeg blagoslova i dara  od onog što je Marija donijela čovječanstvu i kojega je nosila u svojoj utrobi. Tako je u životu svake majke i žene. Utroba je svake majke blagoslovljena jer donosi život na svijet. Riječ Božja nas uvijek usmjerava prema životu, Bogu i poslanju koje nam on daje. Bog nas šalje da budemo uvijek poput Isusove i naše nebeske majke Marije u službi života.

Svoje razmišljanje biskup je potvrdio riječima sv. Ivana Pavla II. iz enciklike „Evangelium vitae“ koja je objavljena prije 30 godina: „Biti u službi života nije za nas prednost, nego dužnost koja se rađa u svijesti da smo narod kojega je Bog stekao da naviještamo divna djela njegova. Poslani smo kao narod. Zadaća služenja životu pada na sve i svakoga. Zajednička je to zadaća koja ne uklanja i ne umanjuje odgovornost pojedinih osoba. Svi imamo dužnost i poslanje naviještati evanđelje života. Budimo narod života jer nam je Bog u svojoj milosnoj ljubavi darovao evanđelje života i tim istim evanđeljem mi smo preobraženi i spašeni. Nas je otkupio začetnik života cijenom svoje dragocjene krvi i krsnom smo vodom u njega ucijepljeni. Iznutra obnovljeni milošću Duha koji je Gospodin i daje život i postali smo narod za život i kao takvi pozvani smo da se tako vladamo. Zato budimo narod života, narod koji svojim životom ljubi Boga i svaki život, koji se bori protiv kulture smrti koja pomrčuje sva naša svjetla života. Ona promiče pobačaj, eutanaziju i ideologije koje su usmjerene protiv svetosti i dostojanstva ljudskog života. Njih treba odbacivati jer smo pozvani da budemo narod koji vjeruje u Boga, njemu se moli i poput njegove Majke sluša i živi od njegove riječi.“

Biskup se potom osvrnuo na „kulturu smrti“ o kojoj je govorio sv. Ivan Pavao II., ali onu na koju  su upozoravali papa Benedikta XVI. i papa Franjo „kulturi odbacivanja“, koja odbacuje sve osobe koji se smatraju neproduktivnima, od nerođene djece do starijih, bolesnih i nemoćnih osoba.

Biskup je zaključio da smo svi mi putnici na ovom svijetu, svjesni prolaznosti, ali s čvrstom nadom i Marijinom vjerom usmjereni na vječni život. „Na ovom groblju svjesni smo da smo prah i da ćemo se u prah pretvoriti. Ipak, s prahom sve ne završava jer smo stvoreni na sliku Božju i za život vječni. Tom životu je Isus, umrijevši na križu, otvorio pristup svakom ljudskom biću. Zato smo radosni i zahvalni njemu jer će on ovo naše bijedno tijelo preobraziti i suobličiti svome slavnom tijelu nakon smrti.“

Na kraju je pozvao na pouzdanje u Mariju, Majku života i nade, kao uzor i zagovornicu u svim životnim borbama, kako bismo i sami postali promicatelji evanđelja života. „Neka nam majčinski dar srca Bezgrešne Djevice bude izvor snage i ljubavi prema svakom život i vječnom životu koji nam Bog daje i na koji nas poziva.“

Nakon popričesne molitve uslijedila je tradicionalna zavjetna procesija s likom Gospe Kloštarske, kojoj su hodočasnici s upaljenim svijećama u rukama klicali pjesmama i upućivali joj molbe. Na koncu slavlja biskup je zahvalio svim sudionicima, a na poseban način župniku i voditelju svetišta Goranu Kovačeviću. Naglasio je da su zavjetnom procesijom ujedinili svoja srca sa ljubavlju Bezgrešnog Srca Marijina i Presvetog Srca Isusa. „Ovo euharistijsko slavlje nas je ojačalo da poput Marije i poput naših predaka budemo oni koji će snagom srca unositi u tuđe života ljepotu Marijine i Isusove ljubavi. Neka ljubav naših srdaca prema drugima bude svjedočanstvo i znak Isusove i Marijine ljubavi. Nemojmo posustati u ljubavi prema svakom životu čak i onda kad nas drugi ne razumiju, preziru i odbacuju. Slijedimo Isusa i njegovo srce koje nikada nije prestalo ljubiti. Slijedimo Marijino srce koje je pod križem stajalo uz svoga Sina i nije prestalo ljubiti. Neka i naša srca budu izvor ljubavi i radosti u našim obiteljima i neka nas vode prema vječnom spasenju“, poručio je na kraju biskup Ivo.