Komemorativnim skupom i prvom svetom misom na samome stratištu Mrtvi jarak u subotu 23. kolovoza 2025. obilježen je Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima u Virovitičko-podravskoj županiji. Svetu misu predvodio je Ljubiša Krmar, župnik Župe sv. Terezije Avilske u Suhopolju, a koncelebrirao je Darijo Šimić, župnik Župe Kraljice svete Krunice u Cabuni i Župe sv. Barbare u Sladojevcima.
Ovogodišnje obilježavanje imalo je posebno značenje jer se navršava 80. obljetnica poslijeratnih zločina koji su se dogodili na ovome mjestu. Od svibnja do kolovoza 1945. godine, pod zapovjedništvom 5. Crnogorske proleterske brigade, u Mrtvom jarku su partizanske postrojbe likvidirale zarobljene vojnike i civile, pripadnike hrvatske vojske, sudionike Križnog puta te mnoge nevine ljude za koje se sumnjalo da se protive novoj vlasti. Prema procjenama i svjedočanstvima mještana, u Mrtvome jarku ubijeno je između 700 i 1000 osoba. Komunistički dokumenti iz srpnja 1945. spominju čak devet masovnih grobnica u Mrtvome jarku i jednu u Donjemu jarku. Godine 2007. članovi Društva za obilježavanje grobišta pronašli su ljudske kosti i dijelove vojne opreme u jednoj od tih jama, a prema usmenim predajama postoje još najmanje tri neistražene lokacije. Ovi zločini, dugo prešućivani, ostavili su dubok trag u kolektivnom pamćenju i postali simbol stradanja hrvatskoga naroda u poraću. Na tom mjestu, nakon završetka Drugog svjetskog rata, pogubljen je veliki broj nedužnih hrvatskih civila i vojnika, sudionika Križnog puta. Seljaci su taj jarak, u kojem se nalazi izvor s kojeg su nosili vodu, zvali Duboki jarak. Domaći suradnici organiziranih ubojstava hrvatskih zarobljenika izabrali su ga kao pogodno mjesto za masovna smaknuća. Tamo je dovedeno više kolona i više grupa zarobljenika koji su potom mučeni i ubijani. Nakon tih strahota, seljaci su prestali koristiti vodu s izvora u tom jarku i nazvali ga Mrtvački ili Mrtvi jarak. Prije šesnaest godina na tom je mjestu otkriven i spomenik svim hrvatskim žrtvama u Mrtvom jarku na čijoj spomen-ploči stoji: “Na ovom mjestu zvanom Mrtvi jarak Titovi su partizani po završetku rata 1945. poubijali na stotine nedužnih hrvatskih domobrana”.
Župnik Krmar u propovijedi je naglasio kako je Mrtvi jarak “tiho, ali sveto mjesto, na kojemu su ugašeni životi mladih ljudi, vojnika i civila, čiji je jedini ‘zločin’ bio to što su pripadali svome narodu i postali žrtve bezdušne mržnje”. “Njihova krv nije pala u zaborav. Crkva nas uči da je krv mučenika sjeme novih kršćana. Ta krv, natopivši ovu zemlju, postala je sjeme vjere, istine i nade. Okupili smo se ne da bismo mrzili, nego da bismo se sjećali, ne da bismo sudili, nego da bismo molili. Želimo da se njihova žrtva nikada ne izbriše iz naše pameti i naše povijesti” rekao je u propovijedi te dodao kako smrt nema posljednju riječ jer Kristovo uskrsnuće svjedoči pobjedu života i nade. “Molimo danas za njihove duše, ali i za nas same – da se nikada ne umorimo svjedočiti istinu, ljubiti svoje bližnje i graditi mir.”
Počast stradalima odali su brojni uzvanici i predstavnici crkvenog, društvenog i političkog života. Među njima su bili virovitičko-podravski župan Igor Andrović, saborski zastupnici Josip Đakić i Vesna Bedeković, državna tajnica Sanja Bošnjak, gradonačelnik Virovitice Ivica Kirin sa zamjenicom Vlastom Honjek-Golinac, gradonačelnik Slatine Tomo Tomić, načelnik Općine Suhopolje Goran Doležal, predstavnici Policijske uprave virovitičko-podravske predvođeni načelnikom Marcelom Štrokom, načelnici općina, udruga hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata te Udruga hrvatskog domobrana.
U dostojanstvenom ozračju, uz molitvu i polaganje vijenaca, odana je počast svima koji su svoj život izgubili u Mrtvom jarku i okolnim šumama.
Mrtvi jarak – mjesto pamćenja
Današnjim okupljanjem, prvi puta je slavljena svete mise na samome stratištu, Mrtvi jarak postao je trajno mjesto molitve i sjećanja. Poruka s ovoga komemorativnog skupa jasna je: prošlost se ne smije zaboraviti, žrtve zaslužuju trajno sjećanje, a današnje generacije pozvane su čuvati mir, slobodu i dostojanstvo svakog čovjeka.