U subotu 30. kolovoza 2025. godine, požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Župu sv. Vida u Okučanima te predvodio euharistijsko slavlje i krstio Davida, peto dijete roditelja Šimuna i Katarine Klarić.
U prigodnoj homiliji biskup se osvrnuo na značenje sakramenta krštenja i oslanjajući se na naviještene svetopisamske istaknu kako sv. Pavao u Poslanici Solunjanima potiče na bratsku ljubav: „Bratska ljubav je uvijek znak posebne osjećajne ljubavi koja se daruje iskrenim srcem. Ona je uvijek požrtvovna ljubav s ciljem da nekome pomogne, poput roditeljske ljubavi, oca i majke. Roditeljska ljubav je puna žrtve, nesebičnog darivanja, nježnosti, ulaganja i trošenja sebe za život djece i obitelji. Bog je učitelj te ljubavi i sv. Pavao da Solunjani budu dobri učenici.“
Naglasio je zatim kako nas sv. Pavao osim poziva u školu istinske Božje ljubavi govori, kako su rad i služenje također važni u svjedočenja vjere: „Naš rad uvijek treba biti uzoran, odgovoran i pošten jer jedino tako dajemo svjedočanstvo ljubavi prema Bogu i općem dobru. Naš rad treba biti svjedočenje kršćanske autentičnosti i ljudske čestitosti, a znamo koliko je to i danas potrebno u našoj državi i svijetu.“
U tumačenju evanđeoske prispodobe o talentima, biskup je započeo primjenjujući to i na obitelj Klarić. „Talente ovdje možemo promatrati kod Šimuna i Katarine. Bog im je dao najprije jedan talent, jedno dijete. Onda su dobili još jedan, pa dva talenta, i evo došli su do pet talenata. Možda će ih biti i više, ali svi talenti koje Bog daje su neprocjenjivi,“ poručio je. Obraćajući se roditeljima naglasio je njihovu odgovornost za primljene talente: „Vi ste od Boga primili i maloga Davida za kojeg ste odgovorni, kao i za ostalih četvero djece. Odgovorni ste jer ste pozvani da svojoj djeci pomažete i da ih usmjeravate kako bi rasli kao djeca Božja u svjetlu budućnosti, da svoj život mognu živjeti u snazi vjeri, te jednog dana uspiju doći na vječnu gozbu u nebu.“
Biskup Ivo je poručio da: „Biti odgovoran u vjeri znači biti svjedok vjere. I to je danas možda najzahtjevnije roditeljima u odgoju djece, svjedočiti vjeru svojoj djeci. Ne samo u poučavanju, nego u svakodnevnom življenju, darivanju, radu, žrtvi, u praštanju i molitvi, u odlasku na misu, u međusobnom uvažavanju i prihvaćanju.“ Osvrnuvši se na kraju i na primjer sluge u prispodobi kojemu je oduzet talent, biskup je pojasnio kako je sluga izgubio talent zbog svoje lijenosti. „Bio je neodgovoran. 
Nije znao cijeniti ono što je primio. Svatko od Boga prima određene darove, zadatke, poslanje i svoj životni put. Tako i mi možemo ostvarivati ono što nam Bog daje i povjerava živeći po njegovim zapovijedima, ali možemo to zanemariti ili odbacivati. Naša lijenost je znak osobnog neprihvaćanja onoga što nam Bog daje. Nagrada se je za vjernost i prema vjernosti. Dobar i vjeran je onaj sluga koji svoje poslove i svoj život živi odgovorno u sadašnjosti prema talentima koje je primio i koji su mu povjereni da ih ostvaruje.“
Na kraju je istaknuo kako „jedino je ljubav ona koju Bog nagrađuje i koja vodi u Kraljevstvo nebesko, u zajedništvo s njim, na njegovu gozbu. Isus nam poručuje da su Božja dobrota i ljubav neupitni“ i zato pozvao vjernike da svojim životom svjedoče ljubav koja izgrađuje obitelj, Crkvu i društvo: „Neka nam u tome pomogne Blažena Djevica Marija. Neka nam ona bude uzor i pomoćnica u životu da slijedimo put Božje ljubavi.“
