U predvečerje blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije – Male Gospe, 7. rujna vjernici iz župa posavskog dijela Požeške biskupije hodočastili su na „Gospino polje“ kod Bilog Briga u župi Vrbova kod Nove Kapele gdje je misno slavlje predvodio požeški biskup Ivo Martinović.
U prigodnoj homiliji biskup je govorio o važnosti i smislu vjere, nasljedovanju Krista i o primjeru Marije, „Majke nade, vjere i ljubavi“, koja je uzor svakom vjerniku. Na početku homilije biskup je kazao kako smo se okupili na Gospinom polju kao hodočasnici i vjernici koji traže u svom životu pomoć i milost od Boga. „I danas nas riječ Božja usmjerava na naš život u vjeri, na naš odnos prema Bogu, na naš uzor u vjeri – Blaženu Djevicu Mariju.” Podsjetio je kako samo ljudska spoznaja nije dovoljna da bi se doseglo Božje djelovanje i otajstvo: “Nemoguće nam je svojim mislima i razumom potpuno dokučiti samoga Boga, njegovu veličinu i djelovanje. Ako ne možemo dokučiti do kraja ni misli vlastitih roditelja, djece ili supružnika, kako bismo mogli razumjeti dubine Božje? Ali Bog ne želi ostati nepoznat – zato nam na različite načine dolazi ususret putem objave, po prorocima i konačno po svome Sinu Isusu Kristu.”
Tumačeći evanđeoski odlomak Dvadeset i treće nedjelje kroz godinu, biskup je naglasio da u nasljedovanje Isusa i ljubav prema Bogu trebaju nam biti na prvome mjestu, ispred svega. Isusova ljubav treba biti mjerilo naše ljubavi, jer naša ljudska ljubav često je ograničena i sebična. Njegova je savršena i potpuna.“ Naglasio je i važnost odricanja i predanja života u Božje ruke: “Onaj tko želi slijediti Isusa Krista treba potpuno predati svoj život Njemu. Mrziti svoj život znači potpuno ga predati Bogu, sebe zanijekati – to je možda najteže, a to znači dopustiti da nas Bog uvijek vodi, da je on ispred svega i da ljubimo druge Isusovom ljubavlju. U tome je potpuna sloboda.”
Biskup se zatim osvrnuo na drugi dio naviještenog evanđelja o Isusovim prispodobama. „Gradnja kule simbolizira naš trud i žrtvu u hodu s Bogom. Ne želimo graditi zemaljske kule, nego vječnost. Sagrađena kula je simbol ulaganja, žrtve i s nje se vidi u daljinu, ima se jasnoća – čist pogled. Čistoća pogleda je u gledanju svijeta Božjim očima. A kralj koji ide u rat podsjeća nas da se u životu trebamo boriti protiv neprijatelja – protiv Sotone, protiv grijeha, protiv svega što razara naš ljudski život i udaljava od Boga.“ Posebno je upozorio na opasnosti današnjeg vremena koje nas sve više žele zarobiti: “Zapitajmo se čemu robujemo i jesmo li slobodni? Jesmo li zarobljeni internetom, mobitelom, materijalnim stvarima, ljudima, koliko smo slobodni da možemo biti Isusovi učenici i da ga slijedimo u ljubavi, opraštanju, suosjećanju? Ne može se biti Isusov učenik ako u srcu nemamo slobodan.“
Na kraju homilije biskup Ivo stavio je vjernicima pred oči lik Djevice Marije kao uzora potpune predanosti. „Ona koja je rođena kao i svatko od nas, osim što je bila bez grijeha, prihvatila je u vjeri ono što je za nju bilo nedokučivo. Blažena ti što povjerova – povjerovala je u Svemogućega, u Nedokučivoga, u Onoga koji ju je stvorio. Samo tko se poput Marije prihvaća Boga u svom životu, tko se poput nje odriče svega da bi bio slobodan, taj može otkrivati ljepotu Božju i nosi svijetu radost Evanđelja. Neka nam naša nebeska Majka, Mala Gospa, na ovom Gospinom polju kao Majka nade, vjere i ljubavi, pomogne da slijedimo Isusa Krista svojim srcem te da ga u slobodi i radosti ljubimo i proslavljamo.“
