Na blagdan sv. Ivana Pavla II., 22. listopada 2025. generalni vikar Požeške biskupije Želimir Žuljević je u zajedništvu sa svećenicima djelatnima u središnjim biskupijskim ustanovama i župama Požeškog dekanata predvodio euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali.
Pozdravljajući nazočne svećenike, časne sestre i sve druge sudionike slavlja, generalni vikar je podsjetio vjernike kako se ove godine navršava dvadeseta obljetnica smrti sv. Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije. Istaknuo je kako nam je sveti Papa uzor vjere i pouzdanja u Boga te je naglasio njegovu blizinu hrvatskom narodu u teškim povijesnim trenucima.
U homiliji, nadahnutoj evanđeoskim ulomkom iz Lukina Evanđelja, predvoditelj slavlja je istaknuo kako je život najveća vrijednost koju imamo, neizmjerni Božji dar. Podsjetio je kako je svaki čovjek, bez obzira na podrijetlo i okolnosti, „voljen od Boga jer mu je darovan život“. S tim darom, naglasio je, povezana je i odgovornost za način na koji njime upravljamo.
Govoreći o ljudskoj slobodi i svakodnevnom opredjeljenju za dobro ili zlo, predvoditelj slavlja je naglasio da „onaj tko vjeruje u Boga opredjeljuje se za dobro i pokorava se Bogu, a tko ne vjeruje, pokorava se svojim strastima, slabostima i grijehu“. Pritom je podsjetio na riječi sv. Pavla iz Poslanice Rimljanima o Božjoj milosti koja čovjeka spašava i daje mu snagu da se uzdigne iz slabosti te odluči za pravednost.
U središnjem dijelu propovijedi podsjetio je da Bog svakome daje jedinstvenu zadaću i da „nije na čovjeku da se uspoređuje s drugima, nego da prepoznaje vlastitu odgovornost pred Bogom“. Istaknuo je da budnost o kojoj Isus govori u evanđelju znači svijest o prolaznosti života i poziv na stalnu spremnost: „Bdijte, jer ne znate dana ni časa.“
„Ne možemo na sve utjecati u životu, ali uvelike ga možemo odrediti“, rekao je generalni vikar, pojašnjavajući da život ne vodi sudbina, nego Božja providnost, koja djeluje u onima koji se otvaraju Bogu i žive po savjesti i moralnim vrijednostima.
Govoreći o svetom Ivanu Pavlu II., predvoditelj Žuljević je istaknuo da je Papa „bio čovjek poput nas, kojemu je darovan život koji je znao dobro upotrijebiti“. Podsjetio je na njegova životna iskustva – gubitak majke i brata, ratna stradanja i svećeničko zvanje – koja su ga 
oblikovala u osobu vjere i predanosti Bogu. „Papa Ivan Pavao II. bio je blizak svakome, od djeteta do starca, i svakoga je poticao da ide pravim putem, da otvori vrata Kristu i ne boji se živjeti s Bogom“, istaknuo je. Još je naglasio Papinu poruku o svetosti života od začeća do prirodne smrti te pozvao vjernike da promišljaju o tome „kako uzvraćaju Bogu za darovane darove“. U nastavku je istaknuto da Isusove riječi o budnosti vrijede za sve, osobito za one koji su primili veću odgovornost u Crkvi, jer će se „od njih više tražiti da bdiju nad stadom koje im je povjereno“.
Upozorio je i na opasnost duhovne uspavanosti i ravnodušnosti: „Lako čovjek može upasti u besmisao i beznađe kada dopusti da ga zarobe negativne misli i okolnosti, umjesto da otvori vrata Bogu koji daje snagu i smisao.“ U tom je kontekstu potaknuo vjernike da, po uzoru na svetog Ivana Pavla II., prihvate životne teškoće s vjerom i pouzdanjem u Boga.
Na kraju homilije pozvao je okupljene da se svakodnevno opredjeljuju za Boga, ljubav i dobrotu, da znaju oprostiti, prihvatiti druge i svjedočiti vjeru svojim životom, zaključivši da se kršćanin ne smije stidjeti svoje vjere, nego živjeti po zakonu Božje ljubavi do Kristova ponovnog dolaska.
Na svršetku svete mise generalni vikar je svim sudionicima slavlja čestitao blagdan sv. Ivana Pavla II. te njegovu zagovoru preporučio sve 
molitvene nakane prisutnih vjernika. Potom je u pratnji svećenika i vjernika sišao u kriptu Katedrale i zajedno s vjernicima pred relikvijom krvi sv. Ivana Pavla II. uputio Bogu molitvu.
