Požeški biskup Ivo Martinović predvodio je euharistijsko slavlje u nedjelju 26. listopada 2025. godine u jubilejskoj požeškoj crkvi sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije, i krstio Nikolu, peto dijete roditelja Maria i Anđele Matković. U prigodnoj homiliji biskup je govorio o važnosti molitve, poniznosti i iskrenosti u čovjekovu odnosu s Bogom. Polazeći od misnih čitanja, istaknuo je kako je Božja riječ toga dana usmjerena na molitvu, osobito na onu poniznu i iskrenu. Podsjetio je na riječi iz Knjige Sirahove, prema kojima Gospodin „nije pristran poput ljudi, nego sluša molitvu siromaha, udovica, potlačenih i prezrenih“. Usporedio je to s evanđeoskom prispodobom o farizeju i cariniku, u kojoj obojica dolaze u hram s istim ciljem, da se pomole. „Nije li to cilj svakoga od nas koji dolazimo u crkvu, da Bogu iznesemo ono što nosimo u srcu?“, upitao je biskup.
Tumačeći razliku između dvojice molitelja, naglasio je da farizej govori Bogu o sebi, ali zapravo ne moli za sebe. „Tu je ključni problem. On ne traži Boga, nego ističe sebe i svoja djela. A kad u središte stavljamo vlastiti ego, tada nema iskrene komunikacije ni s Bogom ni s ljudima“, rekao je biskup, upozorivši da se sličan stav može danas prepoznati i u životu vjernika, osobito u opravdanjima da nemamo vremena za molitvu. Istaknuo je da molitva ne mora biti duga, nego da treba biti izraz čovjekova srca i povezanosti s Bogom u svakodnevici. „Možemo moliti u crkvi, u obitelji, dok šetamo, radimo ili putujemo itd. Dovoljne su ponekad samo dvije riječi, bitna je iskrenost srca“, poručio je.
Suprotno farizeju, carinik je, kako je rekao biskup Ivo, svjestan svoje grešnosti i moli: „Bože, budi milostiv meni grešniku.“ Upravo u poniznosti i istini o sebi pred Bogom nalazi se snaga naše molitve i vjere. „Farizej misli samo na sebe, a carinik se oslanja na Boga. Gdje je egoizam kao kod farizeja, tamo dolazi do raskola i u obiteljima, jer egoizam je plod oholosti koji razara odnose i udaljava ljude jedne od drugih. Molitva je oslonjenost na Boga i ona nam svima uvijek daje snagu, a posebno u kušnjama i teškoćama života “, rekao je.
Biskup je zatim povezao evanđeosku poruku s Pavlovim svjedočanstvom iz drugog čitanja, istaknuvši kako apostol u zatvoru otvoreno iznosi svoju stvarnost i ostaje vjeran Bogu unatoč kušnjama. „Duhovna jakost, koju vidimo kod svetog Pavla, potrebna je i nama danas, da u poteškoćama, problemima i križevima ne izgubimo vjeru i pouzdanje u Boga. Mi svoju duhovnu jakost trebamo oblikovati molitvom“, rekao je biskup Ivo.
Na kraju homilije uputio je poseban poticaj roditeljima, osobito obitelji Matković čije je dijete potom kršteno, da u odgoju djece i obiteljskom životu uvijek ostanu oslonjeni na Boga. Naglasio je kako obiteljski život nije bez poteškoća, kriza i problema, što osobito dolazi do izražaja kad djeca ne prihvaćaju roditeljske savjete, kao i one o vjeri i životu. Dodao je da je upravo tada potrebno još više moliti i tražiti Božju snagu. „Važno je da u svim trenucima ostanete vjerni i jaki u Bogu, jer samo tako možete sačuvati duhovnu jakost, obitelj i mir u svojoj obitelji“, zaključio je biskup Ivo.
