Na svetkovinu Obljetnice posvete crkve sv. Lovre u Požegi, 15. studenog 2025., večernje euharistijsko slavlje u spomenutoj crkvi predvodio je požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s kanonicima požeškoga Stolnog kaptola, svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i iz župa Katedralnog arhiđakonata. Uz vjernike grada Požege i članove molitvenih zajednica koji se redovito okupljaju na misna i druga slavlja u toj crkvi, sudjelovali su i predstavnici učitelja i učenika požeške Osnovne škole Antuna Kanižlića kao i predstavnici profesora, učitelja i učenika Gimnazije Požega te Katoličke gimnazije u Požegi.
Ulazna procesija iz Biskupskog doma zaustavila se ispred crkve sv. Lovre, gdje je biskup Ivo uputio Bogu molitvu za požeške isusovce, osnivače, djelatnike i učenike drevne požeške Gimnazije osnovane 1699. i Akademije u 18. stoljeću, pokopanih u kripti crkve, poglavare i pitomce požeškog Orfanotrofija te one koji su kao žrtve „Križnog puta“ 1945. bili ubijeni u Požegi, kao i za hrvatske branitelje koji su položili živote u obrani Vukovara, čije se žrtve spominjemo narednih dana. Potom su učenici, predstavnici spomenutih škola položili svijeće ispred križa koji je pored crkve podignut u spomen navedenim pokojnicima.
Biskup je u homiliji podsjetio da se spomenutom svetkovinom vjernici spominju osam stoljeća duge povijesti tijekom koje je Bog, snagom Duha Svetoga, djelovao u svome hramu i u zajednici koja se u njemu okuplja. „Crkva je zgrada, građevina koju treba čuvati i obnavljati“, rekao je dodajući kako je još važnije razumjeti da je Crkva „mistično Tijelo Kristovo, živa zajednica koju Duh Sveti vodi, posvećuje i obnavlja te joj daje milost da ostvaruje svoje poslanje u svom vremenu“.
Govoreći o evanđeoskom prizoru Isusova čišćenja Hrama, istaknuo je da Krist pokazuje duboku ljubav prema onome što je Božje. „Isus zna da je hram mjesto molitve, slavljenja i zahvaljivanja, mjesto najdubljeg odnosa između Boga i čovjeka. Zato ne čudi njegova reakcija kada kaže da su od kuće Božje učinili kuću razbojničku“, poručio je. U tom je kontekstu vjernike pozvao na vlastito preispitivanje: „Možda nam je potrebno posvijestiti koliko je važno imati ljubav prema hramu, prema crkvi i kakvo je naše ponašanje kada dolazimo na slavlja.“
Biskup je naglasio i duhovnu odgovornost članova Crkve. „Mi ne pripadamo samo građevini, nego živom tijelu Kristovu. Trebamo se ugrađivati svojim životom i vjerom, biti poput kamenja koje gradi Crkvu“, rekao je, istaknuvši pritom lik Antuna Kanižlića kao svijetli primjer vjerničke predanosti. „Antun Kanižlić sebe je potpuno ugradio u Crkvu Božju, ali i u svoj rodni grad. Imao je ljubav ne samo prema Bogu i Crkvi, nego i prema Požegi, njezinoj kulturi i napretku“, rekao je biskup, podsjetivši na njegovu predanost širenju pismenosti i kulture kroz više od tri desetljeća života u gradu. Potom je pozvao vjernike na ispit savjesti i vlastitog svjedočenja vjere. „Postavljamo pitanje: kako mi svoju vjeru svjedočimo? Širimo li ljubav, svetost, kulturu i dobrotu u obitelji, gradu, Požegi, ali i svugdje gdje živimo kao udovi Kristova tijela?“, istaknuo je.
Svetkovina posvete crkve, kako je rekao, poziva na razmišljanje o vlastitoj svetosti. „Ne koliko o njoj govorimo, nego koliko je svjedočimo svojim djelima“, poručio je biskup Ivo te homiliju završio pozivom na molitvu: „Molimo Duha Svetoga neka nas jača, pomaže i vodi, da budemo ne kamenje ugrađeno u zgradu, nego živo kamenje koje isijava svetošću Kristovom i obnavlja svijet“, zaključio je.
Na svršetku slavlja biskup je zahvalio svim sudionicima, a napose zboru Osnovne škole Antuna Kanižlića koji je uz Katedralni zbor predvodio liturgijsko pjevanje. Svima je zahvalio za zajedništvo u kojem su se spomenuli onih koji su svoje živote vjerom i mučeništvom ugradili u život Crkve, Požeške biskupije, grada Požege i domovine Hrvatske. Nakon toga biskup je sa svećenicima sišao u kriptu, izmolivši ondje molitvu odrješenja i blagoslova Kanižlićeva groba. Rekao je da je Kanižlićev život najveće 
bogatstvo za narod u požeškom kraju te da je zbog toga potrebno obavljati sjećanje na njega, ali i sve druge koji su ostavili svoj trag u životu Crkve, povijesti, naroda i kulture. „Neka se njihovi primjeri ostvare u našim životima, da se zalažemo prema svojim darovima i mogućnostima za život Crkve, našega Grada, Biskupije i našeg naroda“, poručio je biskup te zazvao Božji blagoslov na sve prisutne.
