Uoči svetkovine Isusa Krista Kralja svega stvorenja u subotu 22. studenoga požeški biskup Ivo Martinović pohodio je samostan Navještenja Gospodinova školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Srca Marijina u Zagrebu te predvodio euharistijsko slavlje povodom zaštitnika njihove Družbe. U prigodnoj homiliji biskup se osvrnuo na naviještena biblijska čitanja i pozvao na dublje razumijevanje Kristova kraljevstva u svjetlu otajstva križa. Istaknuo je na početku kako sva liturgijska čitanja govore o kraljevstvu, podsjetivši da prvo čitanje govori o pomazanju Davida kao „simbolu idealnog kralja koji je ujedinio izraelska plemena“, a sveti Pavao u drugom čitanju „govori o Kristovoj povezanosti s Ocem, ali i koji povezuje nebo i zemlju otajstvom svoga križa“.
Osvrnuvši se na evanđeoski ulomak o Isusu raspetom između razbojnika, naglasio je kako se „glavari svećenički, vojnici i narod izruguju raspetom Sinu Božjem“, te dodao kako je to i današnja stvarnost da Kristov križ „privlači jedne na ljubav, a druge na prijezir. Jedni ljube Boga, slijede ga životom i za njega umiru, a drugi ga odbacuju“.
U homiliji je pozvao sestre franjevke na trajno uranjanje u otajstvo križa: „Možda bi trebalo više ulaziti u otajstvo križa u osobnom i zajedničkom životu, a manje u ovaj život suvremenog svijeta i svih izazova. Otajstvo Isusova križa temelj je njegova kraljevstva, ali i našeg poziva i služenja njemu.“ Istaknuo je kako je sav život svetog Franje bio oblikovan otajstvom i snagom križa, „koja ga je zahvatila i nosila“, te da se bez te snage „ne bi ostvarivala ljepota zajedništva ni njegovog i našeg služenje Bogu i Crkvi“. Govoreći o povezanosti križa i euharistije, biskup je naglasio kako se u životu svetoga Franje, kao i u našem životu „križ i Euharistija ne mogu odvojiti jer su povezani istom Kristovom ljubavlju“ te pozvao na ustrajnost u vjeri i ljubavi koja teče iz tog izvora.
Podsjetio je i na ovogodišnju 800. obljetnicu Pjesme stvorova svetoga Franje, poručivši da je u toj molitvi izrečen sav Franjin život te da je potrebno otkrivati dubinu s kojom sveti Franjo povezuje svu prirodu, nebo i zemlju, s Bogom i uskrsnućem. Posebno je istaknuo važnost nade u godini Jubileja: „Živjeti iz nade znači suobličavati se trajno Kristu popu svetoga Franje, znači svojim srcem i životom nasljedovati Krista raspetoga, služiti njemu i svima koji su potrebni njegove i naše ljubavi u samostanu i izvan njega.“
Na kraju biskup je homiliju završio molitvom i pozdravom svetoga Franje Mariji koja je: “Kćerka i službenica svevišnjega Kralja, Oca nebeskoga, majka presvetoga Gospodina našega Isusa Krista, zaručnica Duha Svetoga“ te zaželio da nam Marijin primjer služenja i ljubavi prema Bogu budu snaga u darivanju drugima i posvećenja svijeta.
