Požeški biskup Ivo Martinović predvodio je u subotu 6. prosinca 2025. euharistijsko slavlje u Samostanu sv. Marije Magdalene u Portu na otoku Krku prigodom 80. obljetnice mučeničke smrti fra Augustina Šabalje, kojega je komunistički vojni sud osudio na komunističkom montiranom procesu. Povodom obljetnice u samostanu sv. Marije Magdalene u Portu organiziran je komemorativni skup na kojem su imali izlaganje fra Antun Badurina, izvanredni profesor dr. sc. Tomislav Galović i odvjetnik Krešimir Grebenar. Poslije skupa slijedilo je euharistijsko slavlje.
Na početku mise, biskup je pozdravio sve okupljene zahvalivši provincijalu franjevaca trećoredaca fra Branku Lovriću i subraći na pozivu. Rekao je kako smo svjesni svega što je fra Augustin kao svećenik za života činio, zato danas žele Bogu zahvaliti za njegovu vjeru, svećenički život i mučeništvo. „Danas slavimo svetog Nikolu biskupa. I sveti Nikola i fra Augustin svojom vjerom i životom slijedili su do smrti Isusa Krista koji nas je ovdje okupio“, poručio je.
U homiliji je istaknuo kako je upravo u crkvi u kojoj se nalaze Gospodin oblikovao dušu fra Augustina. „U sjeni je ove crkve i samostana rastao, dok su ga roditelji odgajali i prenosili mu vjeru. U ovoj je crkvi ministrirao. Ovo je mjesto gdje je Gospodin oblikovao njegovu dušu, gdje je, vjerujemo, čuo njegov glas i krenuo za njim. Ovdje je doživio najljepša iskustva vjere i Boga te, čuvši njegov poziv, s punim pouzdanjem krenuo za njim u nepoznatu budućnost“, poručio je.
Podsjetio je da je poslije mlade mise, koju je slavio 21. srpnja 1940. u Portu, u teškom i ratnom vremenu, fra Augustin tako s vjerom u Boga iz poslušnosti prihvatio volju poglavara koji su ga poslali u „žetvu“ nepoznate budućnosti te je pastoralno djelovao u hrvatskoj vojsci. „U duhovnom pozivu budućnost uvijek računa s patnjom i križem, pa čak i smrću za Boga. Njegova poslušnost Gospodaru žetve i poglavarima je bila prihvaćanje volje Božje“, rekao je.
Govoreći o njegovoj vjeri, biskup je naglasio da je on, poput blaženog Alojzija Stepinca i drugih naših mučenika tijekom povijesti Crkve i našega naroda, imao čvrstu vjeru i potpuno pouzdanje u Gospodina, ljubeći ga do smrti. „Imao je upaljenu iskru vjere na krštenju, koja je u njemu snagom Duha Svetoga rasla i gorjela poput vječnog svjetla“, dodao je. U tom smislu citirao je riječi pape Franje iz Enciklike Lumen fidei: „Vjera nije svjetlo koje raspršuje sve naše tmine, nego svjetlo koje vodi naše korake u noći, i to je dovoljno za put. Čovjeku koji trpi Bog ne daje argumente koji sve objašnjavaju, nego daje odgovor u obliku prisutnosti koja prati. U Kristu, sam Bog je htio podijeliti s nama taj put i ponuditi svoj pogled da na njemu vidimo svjetlo. Podnijevši patnju, Krist je Početnik i Dovršitelj vjere.“
Osvrćući se na naviješteni evanđeoski ulomak, biskup je podsjetio da Isus svoje učenike bira, poziva i šalje u žetvu, naviještati Kraljevstvo Božje, liječiti, oslobađati i izgrađivati pravedniji svijet.
Naglasio je da Crkva u mučenicima prepoznaje najpotpunije svjedoke vjere stavljajući ih kao uzor svjedočanstva vjere i nasljedovanja Isusa Krista. „Isusovi učenici kao nedužne žrtve prolijevanjem svoje krvi, ne svjedoče samo svoju vjeru i ljubav prema Bogu, Crkvi i narodu, nego oni posvećuju ovaj svijet i čiste ga od kukolja, da sjeme Božje riječi posijano u zemlju urodi novim plodom za kraljevstvo nebesko“, rekao je dodavši da su mučenici najvjerniji učenici svoga Učitelja i Spasitelja Isusa. Istaknuo je da je mučenička smrt svjedočanstvo nade i vjere u život vječni te da ona postaje navještaj Božje ljubavi i istine.
U tom je kontekstu biskup govorio i o fra Augustinu, koji je, obavljajući svoju pastoralnu i duhovnu službu u tadašnjoj hrvatskoj vojski kao mladi svećenik s trideset godina na komunističkom montiranom procesu lažno osuđen kao zločinac i neprijatelj naroda te poslije smaknut. Istaknuo je kako i „fra Augustin pripada mnoštvu mučenika našeg naroda ubijenih od komunističkog režima iz mržnje prema Crkvi i hrvatskom narodu, kako za vrijeme Drugog svjetskog rata, tako i poslije njega. U tom mračnom vremenu okrutne mržnje, samovolje, nasilja i zvjerstva, od pojedinaca i vlasti otkriva se sotonski delirij i zaslijepljenost s kojom se u ime naroda ubijalo nevine ljude diljem Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, kao i drugdje.“
U tom duhu citirao je kardinala Franju Kuharića: „’Bezbrojna braća i sestre u našem narodu posvjedočila su svoju hrabrost i vjeru kad su im se oduzela sva prava, ljudsko dostojanstvo poniženo od ateističkog komunizma.’ Mi vjerujemo i znamo da Sotona nikada nema posljednju riječ, jer Bog je uvijek pobjednik Sotone, svih neprijatelja Boga i čovjeka, svih ubojica, lažnih osuda i presuda“, poručio je biskup. Dodao je da je fra Augustin, premda je život položio u tridesetoj godini, svojim životom, propovijedanjem i pastoralnim radom kao pravi dušobrižnik svojom smrću posvjedočio nepokolebljivu vjeru u Boga i Božju ljubav prema ljudima.
Na kraju homilije, pozvao je vjernike da se ugledaju na fra Augustina i njegovu vjeru u Boga te da i u trenucima križa ostanu postojani u vjeri prihvaćajući volju Božju u životu. „Neka nam nebeska Majka pomogne da i u trenucima nevolja i križa budemo svjesni da je Isus naše jedino svjetlo i da vjerujemo u snagu Isusove ljubavi, kako bismo i mi mogli koračati prema danu koji nema zalaza, danu uskrsnuća i vječne radosti“, zaključio je biskup Ivo.
Prije završnog blagoslova, osvrnuo se još jednom na fra Augustina. „Jedan mladić, mladi svećenik koji je ubijen s trideset godina samo zato što je vršio svoju svećeničku službu, ostaje uzor i svjetlo ovome mjestu, našoj provinciji, Crkvi i narodu, kako se ljubi Boga, kako se ljubi narod, kako se slijede Božji ideali i s Bogom ide u budućnost prema životu, ali i prema vječnom životu. Neka nam on svima bude snaga i poticaj da živimo svoju vjeru i ljubimo Boga i sve ono što nam je Bog dao“, poručio je te na sve prisutne zazvao Božji blagoslov.
