Na trideset i četvrtu obljetnicu razaranja Gospina svetišta u Voćinu i ubojstva 47 njegovih stanovnika, 13. prosinca 2025. održano je hodočašće u Voćin kojem su se po sedamnaesti puta pridružili predstavnici hrvatskih branitelja, vojske i policije.
Program je započeo okupljanjem na „Prebendi“ iznad voćinskog svetišta, jednom od mjesta teškog stradanja. Ondje je požeški biskup Ivo Martinović, pozdravio nazočne istaknuvši kako su došli kao hodočasnici sjediniti se s Marijom, Gospom Voćinskom i moliti za nedužne žrtve, iskazati im počast i zahvalnost. Uputio je pozdrav obiteljima voćinskih žrtava i poginulih branitelja, članovima HVIDRE, predstavnicima hrvatskih branitelja s područja Požeške biskupije i drugih dijelova domovine kao i predstavnicima hrvatske vojske i policije.
U svom obraćanju naglasio je kako upravo branitelji, vojnici i policajci na osobit način čuvaju trajno živ spomen na najteža stradanja hrvatskog naroda u Domovinskom ratu, među kojima Voćin zauzima posebno mjesto. Podsjetio je da je, nakon Vukovara i Škabrnje, Voćin jedno od mjesta najvećeg stradanja civila, gdje je prije 34 godine ubijeno 47 mještana, a do temelja razorena crkva iz 15. stoljeća, svetište Gospe Voćinske. U tom je kontekstu spomenuo i druga stratišta zapadne Slavonije, poput Četekovca, Balinaca, Čojluga, Kusonja, Gornje Obriježi i Papuka, kao i logor Bučje, istaknuvši da ti događaji svjedoče o dubokim tragovima zla na tom području.
Biskup Ivo pozdravio je i svećenike, redovnike i redovnice, bogoslove, učenike Osnovne škole u Voćinu i drugih škola, okupljene vjernike te predstavnike javnog života i državnih i lokalnih vlasti. Istaknuo je kako Požeška biskupija svake godine ovim hodočašćem izražava poštovanje prema voćinskim žrtvama i svim stradalnicima Domovinskog rata, a hrvatskim braniteljima, vojnicima i policajcima zahvalio je što se toj molitvi i ove godine, sedamnaesti put zaredom, pridružuju. „Svojim hodočašćem i zavjetnim svijećama povjeravate Gospi Voćinskoj sve ono što nosite u srcima, radost i ponos zbog obranjene slobode, ali i terete koje je rat ostavio u vama, moleći za pobjedu mira i dobra u Hrvatskoj i svijetu“, poručio je biskup.
Naglasio je kako su se okupili oko prostrijeljenog križa na Prebendi, jednom od mjesta ubojstava nedužnih ljudi, kako bi u molitvu sabrali suze, patnje i boli stradalih te ih povjerili Isusovoj ljubavi jačoj od smrti. Pozvao je na praštanje kao put nutarnje slobode i čistoće pamćenja, ali i na molitvu za one koji su nanosili zlo, da im se Bog smiluje u svom milosrđu. Na kraju je istaknuo kako su u molitvu uključeni svi nazočni, kao i svi hrvatski branitelji, vojnici i policajci, osobito oni koji se i danas suočavaju s duhovnim, zdravstvenim ili materijalnim posljedicama rata, s nakanom da budu iscijeljeni svjetlom i snagom Božje milosti.
Nakon molitve krenula je pokornička procesija prema svetištu na čelu s križem, zavjetnim svijećama koje su nosili hrvatski branitelji te brojnim zastavama njihovih udruga. Procesija se zaustavila kod spomenika „U Majčinu naručju“ nedaleko ulaza u crkvu. Biskup je podsjetio nazočne kako nam Memorijal stavlja pred oči potresnu sliku Isusa, skinuta s križa, čije tijelo prima njegova Presveta Majka Marija. „Ona je svojim suosjećajnim srcem ovdje u voćinskom svetištu tijekom više stoljeća primala i majčinskom ljubavlju liječila mnoge naše hrvatske rane. Duboko vjerujem da je u svoje naručje primila i nedužne voćinske žrtve, sve poginule i nestale u Domovinskom ratu, 
združila ih s patnjama svoga Sina, povjerila ih pobjedničkoj snazi njegove ljubavi, moćne darovati im puninu života i mir u Božjoj vječnosti. Memorijal je izraz naše vjere, očitovanje naše nade i svjedočenje ljubavi prema onima koji su položili svoje živote za našu slobodu.“ Proglašena su potom imena svih voćinskih žrtava za koje je biskup zatim uputio Bogu molitvu odrješenja i položio veliki vijenac od cvijeća podno spomenika, a 47 voćinske djece odjevenih u bijelo položilo je jednako toliko lampiona. Zazvonila su sva zvona voćinskog svetišta u počast žrtvama, a nazočni su se uputili u svetišnu baziliku gdje je slijedilo euharistijsko slavlje za duše ubijenih, koje je predvodio biskup Ivo.
U prigodnoj homiliji biskup Ivo je govorio o evanđeoskom susretu Isusa s desetoricom gubavaca, zahvalnosti, vjeri i odgovornosti čovjeka za zlo. Polazeći od evanđeoskog ulomka, biskup je istaknuo kako Isusov put prema Jeruzalemu vodi prema potpunom darivanju života te da se upravo ondje „otkriva pravo lice Božje, Bog koji iz ljubavi umire za grešnog čovjeka i koji prema čovjeku nikada ne zatvara svoje srce“. Dodao je kako se Božja blizina i ljubav očituju i u susretu s gubavcima, koji u Isusovo vrijeme nisu bili samo bolesnici, nego i simbol isključenosti, grijeha i smrti.
Tumačeći značenje gube, biskup je naglasio da ona simbolizira gubitak osjetljivosti za Boga i zlo koje razara čovjeka i društvo. Gubavce je opisao kao sliku ljudi koji pred Kristom iznose svoju nevolju, tražeći milost, utjehu, ozdravljenje i povratak dostojanstva. U tom je kontekstu postavio pitanje današnjeg odnosa čovječanstva prema Kristu, upozorivši na nasilje, nepravde i sve manji osjećaj za Boga i bližnjega.
Pozivajući se na evanđeosku poruku, biskup je rekao kako nas Riječ Božja poziva da budemo svjesni Božje ljubavi koja „čisti od svih guba i grijeha te otkriva dostojanstvo života, obitelji, Crkve i naroda“. Posebno se osvrnuo na zahvalnost, istaknuvši Isusove riječi upućene ozdravljenom Samarijancu: „Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila“, dodavši da je vjera put spasenja i temelj kršćanskog života.
U nastavku homilije naglasio je razliku između zla koje dolazi od gube, od bolesti i zla za koje je odgovoran čovjek. Prema njegovim riječima, „svaki zločin dolazi od čovjeka koji dopušta da ga zlo zavede“, ali je pritom istaknuo kako posljednju riječ uvijek ima Bog, a ne čovjek. To je, rekao je, iskustvo i ovog Gospinog svetišta i Voćina, mjesta stradanja, istine i simbola budućnosti, ali i obnove, molitve i nade.
Govoreći o okupljanju u Gospinu svetištu, biskup je istaknuo da su se hodočasnici okupili kako bi se spomenuli voćinskih i svih hrvatskih žrtava Domovinskog rata, osobito sa slavonskog područja, te kako bi za njih molili i zahvalili Bogu za dar slobode. Naglasio je da je sloboda povezana s odgovornošću za budućnost koja se, kako je rekao, gradi s vjerom i čistim pogledom, jedino s Bogom i životom, „sa prihvaćanjem i poštivanjem svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti“.
Na kraju homilije biskup je vjernike pozvao na molitvu Gospi Voćinskoj, „Majci od utočišta i Majci od milosti“, da ih prati u sadašnjosti i budućnosti, uči zahvalnosti i vjernosti Bogu te ih osnaži na putu vjere. Zaključio je molitvom da Bog udijeli vječnu nagradu voćinskim žrtvama, a živima snagu za ustrajnost i vjernost.
Na svršetku misnog slavlja biskup je u ime nazočnih hodočasnika pred likom Gospe Voćinske predvodio čin povjere Isusovoj Majci. Zahvalio je potom svim nazočnima što su sudjelovali na ovom hodočašću. Istaknuo je kako 
je ovaj dan znak dubokog poštovanja prema voćinskim žrtvama te vrijeme u kojem se vjernici trebaju suočiti s mukama patnje, smrti i žrtve. Pozvao je okupljene na promišljanja i molitvu, naglasivši potrebu da se zazove Božja snaga kako bi ljudi postali svjesni uzroka zla koje razara čovjeka, zajednicu, Crkvu i društvo. Pojasnio je nazočnima kako postoji zlo koje dolazi izvana, od neprijatelja koji sve razara i uništava, ali postoji i zlo koje čovjek nosi u sebi, a koje može razoriti obitelji i međuljudske odnose. Upozorio je kako je upravo to unutarnje zlo ono na čemu svaki pojedinac treba raditi, da ga Isus čistiti i sve nas mijenja. Posebno je istaknuo ulogu Blažene Djevice Marije, Gospe Voćinske, zazivajući njezinu pomoć kako bi ljudi prepoznali vlastitu odgovornost za loša ponašanja i stanje u kojem žive te za odnose koji su često obilježeni međusobnim ranama i nerazumijevanjem.
Na kraju je podsjetio da se Krist rodio kako bi čovjeka očistio od grijeha, oslobodio ga i donio mir u njegov život. Pozvao je vjernike da budu hrabri i da šire Božju blizinu, kako grijeh i zlo ne bi zavladali njihovim srcima niti uništili ljubav prema Bogu i bližnjemu. Preporučivši nazočne Marijinu zagovoru, na sve je zazvao Božji blagoslov.
