LECTIO
1. čitanje: Iz 42, 1-4. 6-7
Evo Sluge mojega koga podupirem,
mog izabranika, miljenika duše moje.
Na njega sam svoga duha izlio
da donosi pravo narodima.
On ne viče, on ne diže glasa,
niti se čuti može po ulicama.
On ne lomi napuknutu trsku
niti gasi stijenj što tinja.
Vjerno on donosi pravdu,
ne sustaje i ne malakše
dok na zemlji ne uspostavi pravo.
Otoci žude za njegovim naukom.
»Ja, Jahve, u pravdi te pozvah,
čvrsto te za ruku uzeh;
oblikovah te i postavih te
za savez narodu i svjetlost pucima,
da otvoriš oči slijepima,
da izvedeš sužnje iz zatvora,
iz tamnice one što žive u tami.
Riječ Gospodnja.
Ovaj odlomak uvršten je u današnju liturgiju zato što sadrži riječi “Evo Sluge mojeg” koje se mogu prevesti i s “Ti si sin moj” ili “Ovo je sin moj”. Tim riječima predstavio je kod krštenja glas iz neba prisutnom mnoštvu Isusa.
U kontekstu Izaijine knjige ovo je prva od četiriju pjesama o sluzi Patniku. Sluga je skroviti prorok kojega Bog šalje Izraelcima i poganskim narodima. On u svom djelovanju nailazi na osporavanje te na kraju biva nasilno ubijen, ali ljudi kasnije uviđaju da su njegovim masnicama oni izliječeni te da je on svoj život dao za sve.
Reci 1-4 su Božji govor kojim je predstavljen Sluga. Sluga je Božji miljenik i izabranik zato što poslušno naviješta riječ Božju Izraelcima i poganskim narodima. Ovim Bog uvodi Slugu u javnu službu u zajednici vjernika. Kaže da je na njega Duha svoga izlio. To je pomazanje kakvim su u ono doba uvođeni u javnu službu proroci, kraljevi i veliki svećenici. Materijalno pomazanje znak je duhovne snage kojom Bog krijepi proroka u njegovu pozivu, i to za stalno. Duh je na Slugu izliven i stalno ostaje na njemu. Svojstveno je ovom Sluzi da “vikat neće, trske napuknute neće slomiti, stijenja što tek tinja neće ugasiti” (r. 2-3). Upravo ovim Sluga će biti tip Isusa Mesije: ne ide za vanjskim uspjesima i ovacijama, ne odbacuje moralno posrnule i moralno napukle. Ostajući otvoren za grešnike, on uprisutnjuje Božju dobrotu prema svima ljudima. “Otoci žude za naukom njegovim” (r. 4) odnosilo se povijesno na Izraelce raspršene među poganskim narodima. Oni su spremni na obraćenje, prepoznaju u Sluzi pravog Božjeg poslanika. Posljednja dva retka su Božji govor Sluzi, dok je dosada Bog predstavljao Slugu narodu. “U pravdi te pozvah” (r. 6) – u svom planu spasenja za sve ljude. “Pravda” je ovdje Božje svojstvo i spremnost da stupi u savez s ljudima, da im bude naklonjen. Sluga je znak saveza “s narodom” i znak “svjetlosti pucima” – to jest saveza s Izraelom kao narodom Božjim i svjetla za poganske narode kojima se Bog po njemu želi objaviti. Time je ovaj Sluga tip Isusa univerzalnog Spasitelja.
Sluga će otvarati oči slijepima, izvoditi sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami. Ovo je povijesni prorok iz vremena sužanjstva u Babiloniji koji je trebao vjerovati u oslobođenje te iz međunarodne političke situacije najavljivati nastup Kira koji će sužnjima dati dopuštenje za povratak u domovinu. Međutim, ovaj prorok naviješta i duhovno otvaranje očiju te duhovno oslobođenje. Pomaže ljudima da uvide kako su slijepi i kako im je potreban izlazak na svjetlo. On je i time slika Isusa koji će se predstaviti kao svjetlo svijeta.
2. čitanje: Dj 10,34-38
Petar tada prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.«
Riječ Gospodnja.
Ovo je dio Petrova govora u kući Kornelija, rimskog oficira koji je iz Cezareje poslao u Jopu svoje sluge da mu dovedu Petra kao pročelnika Isusovih sljedbenika. Kornelije je već vjerovao u Boga objave, čitao Stari zavjet na grčkom te je čuo za Isusa. Spadao je među tzv. “bogobojazne”, tj. Grke i Rimljane koji su povjerovali u Boga jedinoga, ali nisu mogli prihvatiti obrezanje i zato nisu bili potpuno primljeni u monoteističku zajednicu vjernika. Vijest o širenju Isusova pokreta dobro mu je došla da ispita, prima li Crkva zainteresirane strance, a da im ne nameće obrezanje. Petrov usklik: “Sad shvaćam da Bog nije pristran, nego u svakom narodu njemu je mio onaj koji ga se boji i čini pravdu” odnosi se na povijesnu odluku da se u Crkvu primaju zainteresirani pogani bez nametanja židovskih disciplinskih propisa. Bog želi spasenje svih i poštuje razlike u kulturi naroda. Tako mora postupati i Crkva Kristova.
Petar proglašava u Kornelijevoj kući uskrslog Isusa gospodarom svih. Iz svog uskrslog stanja on može spašavati sve ljude, pripadnike različitih naroda i kultura. Pred Kornelijem Petar razvija glavne događaje Isusova života i djelovanja. Sve je počelo od Krstitelja. Isus je iz Galileje došao na Jordan Krstitelju te se podvrgao pokorničkom krstu i tom zgodom bio pomazan Duhom i snagom. Zatim je “prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao”. U daljnjem toku govora Petar iznosi kako je Bog Isusa uskrisio i odredio da se u Isusovo ime propovijeda oproštenje grijeha svim narodima. Ova propovijed je sažetak misionarskih nastupa.
Bitni događaj, koji su trebali tumačiti svi propovjednici, je krštenje Isusovo kao pomazanje Duhom i snagom. To je uvođenje u mesijansku službu. Iz ovoga izlazi da vjernici krštenjem dobivaju pomazanje Duhom i tako bivaju uvedeni u svoje kršćansko zvanje. Zato je Crkva zajednica krštenih koji imaju udio na Isusovu pomazanju Duhom.
Evanđelje: Mt 3, 13-17
Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!« Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!«
Riječ Gospodnja.
Matejevi su elementi u ovom izvještaju:
– “dođe Isus na Jordan Ivanu da ga on krsti” (r. 13);
– Krstiteljeva izjava da Isus njega treba krstiti (r. 14);
– Isusova izjava da on i Krstitelj trebaju ispuniti svu pravednost (r. 15);
– Krstiteljevo “popuštanje” (r. 15b);
– Glas iz neba govori mnoštvu: “Ovo je Sin moj…”, dok kod Marka i Luke govori Isusu (r. 17).
Ovakva formulacija pokazuje teškoću Matejeve Crkve koja je vjerovala u Isusovo božansko sinovstvo i potpunu vjernost Ocu, a Ivanovo krštenje smatrala pokorničkim obredom kojemu su se ljudi podvrgavali u znak ispovijedanja grijeha i spremnosti na obraćenje. Isus se nije trebao za što kajati niti od čega odvraćati. U svojoj tesarskoj radionici u Nazaretu Isus je morao čuti od mušterija za Krstiteljev pokret: “Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe” (Mt 1,5-6). Još od događaja kad je kao dvanaestogodišnji dječak ostao u Hramu, bio je svjestan da mu je “biti u onome što je Oca njegova” (Lk 2, 49). Ivanovo djelovanje već je pripravilo narod za nešto novo što Bog sprema. Bilo je vrijeme da Isus počne uprisutnjavati to najavljeno Božje djelovanje. Zato je namjerno pošao na Jordan k Ivanu da se solidarizira sa svima spremnim na obraćenje, koje nije samo odustajanje od nečeg starog nego i otvaranje za nešto novo što Bog sprema.
“Sva pravednost” koju trebaju ispuniti Krstitelj i Nazarećanin jest volja Božja, plan Božji koji se odvija u povijesnim događajima. Isus prilikom krštenja “ugleda Duha Božjega gdje silazi s neba” (r. 16). To je potvrda za njegov plan mesijanskog djelovanja. U isto vrijeme Otac njega koji je spreman ispunjavati svaku pravednost predstavlja mnoštvu kao ljubljenog Sina. Glas iz neba upotrebljava – na grčkom – riječi iz prve pjesme o Sluzi Patniku. Također i riječi Ps 2, 7. Psalam 2 jest pjesma ustoličenja novog vladara iz Davidove loze, kojemu je na dan ustoličenja veliki svećenik kliktao: “Ti si sin moj, danas te rodih!” On je to govorio u ime Božje. Kralj vjernik, koji počinje po zapovijedima Božjim upravljati narodom Božjim – sin je Božji, miljenik Božji ako svoju službu obavlja po Zakonu Božjem. Slično je i Isus na krštenju predstavljen Sinom Božjim zato što želi ispunjavati svu pravednost. Sav se podlaže volji Božjoj prilikom prijelaza iz privatnog života u mesijansko djelovanje i želi obavljati svoje zvanje u skladu s Očevim planom.
S Isusom želimo i mi ispunjavati svu pravednost podlažući se volji Božjoj.
MOLITVA
Gospodine, Ti si rekao da si svjetlo svijeta. Samo onaj koji ide za tobom može izbjeći tami. Sada razumijem, zašto današnji svijet tako nasumce tumara. I tako će tumarati sve dok ne pođe za tobom, dok ne prihvati tvoje evanđelje. Učini, Gospodine, da barem oni koji te bolje poznaju, vjero slijede tvoje svjetlo. Samo tako ćemo se veseliti tvome miru. Tvoje svjetlo donijet će nam mir, a tvoj mir bit će nam svjetlo na životnom putu. Amen.
AKCIJA
Često ponavljaj i danas živi Riječ:
Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!
