Misno slavlje povodom 448. obljetnice herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko te pogibelji branitelja te utvrde 1578. godine predvodio je, na Nedjelju Krštenja Gospodnjega, 11. siječnja 2026., požeški biskup Ivo Martinović u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom.
U homiliji je biskup Ivo istaknuo kako se Crkva u tom slavlju „spominje hrabrih žrtava mučeništva i poginulih branitelja koji su svoju vjeru i ljubav zapečatili prolijevanjem krvi i umiranjem za domovinu Hrvatsku“, naglasivši da su branili svoj identitet i svoju slobodu, svoja ognjišta i svoja prava. Tumačeći prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije, biskup je podsjetio kako Bog u vrijeme babilonskoga sužanjstva najavljuje dolazak onoga koji će donijeti pravdu i pravo, koji će osloboditi narod iz sužanjstva i tamnice, a Crkva u tim riječima prepoznaje Mesiju, Isusa Krista. Osvrćući se na novozavjetna čitanja, istaknuo je kako sveti Luka u Djelima apostolskim opisuje sv. Petra kako naviješta Isusa, kojega je Bog pomazao Duhom Svetim.
Govoreći o evanđeoskom ulomku, biskup je podsjetio da evanđelist Matej opisuje Isusovo krštenje na Jordanu, silazak Duha Svetoga i Očev glas s neba. „I u našem krštenju dogodilo se izlijevanje Božje ljubavi i djelovanje Duha Svetoga, koje u nama trajno djeluje, kao naše svjetlo i snaga na životnom putu te nam pomaže da ostnaemo vjerni Bogu i svome krštenju. Krštenje je čin u kojem postajemo djeca Božja i bivamo uranjamo u novi – Božji život“, rekao je te dodao da je ono „čin trajne ljubavi Boga Oca u kojem otkrivamo Božju prisutnost i svoje dostojanstvo, koji nas posvećuje, napaja i hrani u tajni euharistije“.
Poručivši da je krštenje temelj vjernočkog hoda s Bogom, istaknuo je da ono također „daje snagu da ljubimo i da se borimo protiv grijeha i zla, da pobjeđujemo beznađe i strahove bez obzira odakle i u kojem obliku dolazili“.
Govoreći o Gvozdanskom, biskup je naglasio da je to mjesto mira i pokoja koje svjedoči o ljubavi prisutnoj od 1578. godine do danas. Dodao je da ta ljubav nije uništena ni mržnjom ni protokom vremena, jer su branitelji „čuvali ne samo svoje živote i čast, nego svoju domovinu i svoj narod. Oni su svjedoci jedne ljubavi i istine koja je ovdje zauvijek zapisana u našoj povijesti“, poručio je.
Pozivajući se na Isusove riječi da nema veće ljubavi od one kad tko položi život svoj za prijatelje, biskup je istaknuo kako žrtva branitelja odražava upravo tu mjeru ljubavi. Ovim euharistijskim slavljem i hodočašćem u Gvozdansko, želimo posvjedočiti da žrtve i poginuli branitelji Hrvatske, od osmanlijskog vremena do danas, svi poginuli branitelja u Domovinskog rata i Drugog svjetskog rata, kao i svi drugi u povijesti našega naroda nisu zaboravljeni. Želimo posvjedočiti da u našem narodu još ima vjere i ljubavi, da ima onih koji ljube istinu i zahvaljuju za one koji su umrli nepokolebljivom nadom u Boga, ali i da ova hladnoća nije hladnoća i naših srdaca, poput one zime 13. siječnja 1578. godine. Danas želimo posvjedočiti da smo Crkva koja ljubi, koja zahvaljuje Bogu i moli za svoju braću i sestre, za svoje žive i pokojne, za mir u svijetu“, rekao je biskup Ivo.
Na kraju homilije pozvao je okupljene na molitvu Bogu da ostanu vjerni svome krštenju i svojim korijenima, da ljudska sila i zlo ne budu jedini kriterij ljudskog ponašanja te da se svijet i ljudska srca napajaju na izvoru Božje ljubavi koja snagom Kristova krštenja i križa obnavlja. Poželio je da svjedočanstvo vjere, nade i ljubavi poginulih branitelja nadahnjuje današnje naraštaje da ljube Boga, Crkvu, svoj narod, domovinu Hrvatsku i sve ljude.
