Požeški biskup Ivo Martinović predvodio je, u srijedu 11. veljače 2026. godine, euharistijsko slavlje o spomendanu Gospe Lurdske u kapucinskoj crkvi sv. Jakova u Osijeku.
Biskup je na početku mise zahvalio gvardijanu fra Juri Šimiću na pozivu i pozdravu te je pozdravio sve okupljene franjevce, svećenike i vjernike. Poručio je da sa svima njima želi zahvaliti Gospi za njezinu majčinsku prisutnost u njihovom životu, vjeri i hodu s Bogom, istaknuvši kako je slavlje prigoda da svi zajedno upute svoju molitvu na osobit način za bolesnike i patnike na duši i tijelu, za liječnike i medicinsko osoblje, za sve koji im pomažu i brinu za njih.
U homiliji se biskup Ivo osvrnuo na evanđeoski izvještaj o svadbi u Kani Galilejskoj, istaknuvši Marijine riječi: „Što god vam kaže, učinite.“ Govoreći o Marijinoj ulozi u Isusovu životu, poručio je da je ona žena dijaloga. Podsjetio je na njezin razgovor s anđelom pri navještenju, rekavši da je Marija više puta govorila tijekom Isusova djelovanja, ali „jedino kad nije govorila i kad ništa nije rekla bilo je pod Isusovim križem“. Dodao je da se u toj Marijinoj šutnji prepoznaje iskustvo predanja Bogu u trenucima najvećih doživljaja ljudske patnje. „Mnogi bolesnici i patnici, pa i mi sami, kad više nemamo što reći u našim trpljenjima i gorkim trenucima života, slični smo Marijinom stavu pod križem, kad nemamo snage ništa više govoriti, želimo šutjeti i biti u Božjoj blizini“, rekao je.
Tumačeći pretvorbu vode u vino, naglasio je da Isus na svadbi u Kani Galilejskoj donosi radost i učvršćuje zajedništvo te da je vino simbol radosti i zajedništva koje se ostvaruje s Isusom i u euharistiji. „Vino u otajstvu euharistije postaje Isusova krv koja nam donosi ne samo radost, nego svetost, sjaj i ljepotu Božje prisutnosti, snage i milosti“, rekao je dodajući da je čudo u Kani znak Isusove slave, koje i danas očituje njegovu ljubav te poziva na dublju vjeru.
Propovjednik je potom podsjetio na Lurdska ukazanja 1858. godine rekavši da se Gospa ukazala četrnaestogodišnjoj Bernardici osamnaest puta, od 11. veljače do 16. srpnja 1858., te da je nakon mnogih upita djevojčice, tek u 15. ukazanju rekla tko je: „Ja sam Bezgrešno začeće.“ Ukazanja je Sveta Stolica priznala 18. siječnja 1862. godine. Podsjetio je na Gospine poruke pri ukazanju u Lurdu rekavši da su one „poziv na molitvu za obraćenje grešnika i poziv na pokoru“.
Povezujući Marijine riječi u Kani i riječi ukazanja u Lurdu rekao je: „Marija nas svojim riječima u Kani i uvijek upućuje na Krista, da gledamo Krista i njemu usmjerimo svoje srce“, rekao je, te istaknuo da Marija uvijek šalje ljude Kristu, poziva na obraćenje te da vjera ne može donositi plodove bez zajedništva s Isusom u euharistiji i molitvi. Dodao je kako je Gospa izabrala poniznu Bernardicu iz siromašne obitelji „koja nama i danas govori o poruci obraćenja, čime se očituje snaga poniznosti i povjerenja u Boga“. Poručio je da nema obraćenja bez poniznosti, da se Isusovu i Marijinu ljepotu, ljepotu nebeskog svjetla koja je darovana u poniznosti Sina Božjega i Majke Božje, može doživjeti u povjerenju, darivanju i otvaranju srca Bogu.
„Ovdje smo došli poput lurdskih hodočasnika, jer znamo da nam naša nebeska Majka Marija dolazi u susret i gleda nas majčinskim pogledom, sluša majčinskim srcem, prihvaća majčinskom ljubavlju i tješi nas majčinskom utjehom. Ljepota njezinog sjaja izvire iz njenog srca i lica koja nas obasjavaju donoseći nam pomoć i utjehu. Ta ljepota izvire iz molitve krunice, koja nam otkriva Kristovo lice i njegov božanski sjaj. O tome nam govore Bernardica i Gospa svojim ukazanjima u Lurdu i riječima u Kani upućujući nas na Krista te da njemu otvorimo svoje srce i darujemo svoju ljubav služeći našoj bolesnoj i potrebnoj braći i sestrama, patnicima i osamljenima“, poručio je biskup Ivo.
U nastavku homilije je potaknuo na konkretnu ljubav prema potrebnima. „Jedino ljepota Božja, sjaj Božji i danas se prepoznaje i širi po onima koji služe drugima nesebičnim darom svoga srca“, rekao je pozvavši sve na brigu i molitvu za bolesne, osamljene i sve koji trpe zbog posljedica rata, nasilja, bolesti i samoće. Sve je pozvao na povjerenje u Gospu Lurdsku, kao što ga je imala i Bernardica dok joj se Gospa nije predstavila, a nadasve poslije. Preporučio je okupljene povjerenju i zagovoru Gospe Lurdske, ističući njezinu trajnu majčinsku prisutnost i pomoć. „Molimo Gospu Lurdsku da se naše obitelji ojačaju povjerenjem u Boga, u Marijine riječi i njezine majčinske osjećaje, da ojača bračna ljubav između muževa i žena, roditelja i djece, svih članova obitelji i bližnjih, a nadasve naša ljubav prema bolesnicima u bolnicama, staračkim domovima i u obiteljima“, dodao je.
„Marija, Isusova majka, Gospa Lurdska je uvijek bila i ostala naša Majka nade. Ona nas ne zaboravlja. Pomaže nam u našoj vjeri i u našim potrebama. Ona nas, kao i zaručnike na svadbi u Kani, uvijek prati svojom majčinskom zauzetošću i prisutnošću, pomaže nam u svim našim stvarnostima i potrebama usmjeravajući nas na Isusa svoga Sina, a on nam svima uvijek, kao i u času svoga trpljenja, muke, križa i umiranja, svima zajedno i osobno poručuje: ‘Evo ti majke’, zaključio je propovjednik.
Pri završetku mise biskup je ponovno zahvalio fra Juri i braći kapucinima, istaknuvši da franjevci ondje djeluju više od tristo godina i da se toliko vremena ondje časti i Blažena Djevica Marija. Podsjetio je na Susret hrvatske katoličke mladeži koji će biti održan 2. i 3. svibnja u Požeškoj biskupiji te je pozvao vjernike da mole na tu nakanu. „Molite za mlade da u svom životu traže Boga, da ga nađu i da se od njega ne udaljuju“, poručio je. Zaključujući slavlje, potaknuo je vjernike da, po uzoru na Bernardicu, imaju povjerenja u Mariju, Gospu Lurdsku i njezine riječi „Što god vam rekne, učinite“ i poruku da se treba boriti protiv grijeha, moliti za obraćenje grešnika i činiti pokoru te je sve preporučio njezinu zagovoru.
