Spomendan Majke Božje Lurdske proslavljen je u srijedu 11. veljače 2026. euharistijskim slavljem u požeškoj Katedrali, koje je predvodio katedralni arhiđakon Josip Klarić u zajedništvu sa svećenicima Požeškog dekanata i vjernicima grada Požege. Na početku slavlja djeca su uputila pozdrave Gospi Lurdskoj pjevajući i prinoseći ruže pred njezin lik. Potom je predslavitelj pozdravio sve nazočne te je poručio djeci kako su oni poput cvijeća koje raste u vjeri svojih roditelja i zajednice.
Arhiđakon Klarić je homiliju započeo osvrćući se na evanđeoski izvještaj o svadbi u Kani Galilejskoj, istaknuvši da je ondje bila Isusova majka. Povezujući taj događaj s proslavom spomendana Gospe Lurdske, naglasio je kako je Marija prisutna i danas. Objasnio je da je Marijina prisutnost znak pomoći i radosti, kao što je u Kani posredovala da se sačuva radost svadbene svečanosti. Posebno se obratio djeci, podsjetivši da se Majka Božja u Lurdu obratila djetetu, Bernardici. „Možemo se pitati zašto baš djetetu“, rekao je, dodajući kako dijete „ima posebne uši za Božju poruku“.
Potom je podsjetio na tijek Marijina ukazanja u Lurdu te je pojasnio razliku između tjelesne i duhovne bolesti, istaknuvši kako je cilj Božje poruke zdravlje duha i vječni život. Spomenuo je da je papa Ivan Pavao II. govorio o zdravlju koje dolazi ponajprije po obraćenju. Kao prvi grijeh naveo je oholost, rekavši da onaj tko nije ohol nego ponizan, taj sluša Božju riječ.
Govoreći o Bernardici, podsjetio je na njezinu tešku bolest i ranu smrt u 31. godini života. Opisao je događaj s izvorom u Lurdu, kada je na Marijin poticaj počela kopati po zemlji te je voda provrla. Taj izvor, rekao je, i danas je mjesto molitve i ozdravljenja, pri čemu „mnogi ozdrave i tjelesno, ali još mnogo više ozdrave duhom“.
Propovjednik je opisao razgovor Bernardice s novinarom koji ju je pitao zašto ona nije ozdravila. Prema njegovim riječima, odgovorila je: „Bog se sa mnom poslužio da se zdravlje donese ljudima. Sretna sam, presretna, najsretnija na svijetu, jer sam poslužila da drugi dobiju zdravlje, ne ja.“ To je povezao sa sv. Majkom Terezijom opisavši njezin rad među napuštenim bolesnicima te je podsjetio da im je služila iz čiste ljubavi, jer ih Bog ljubi.
Osvrćući se ponovno na evanđeoski tekst, podsjetio je na Marijine riječi u Kani: „Vina nemaju“, tumačeći vino kao znak radosti. Zaključio je da Marija želi da ljudi budu zdravi duhom i usmjereni prema vječnosti. Na kraju homilije vjernike je opisao kao hodočasnike koji svojim dolaskom svjedoče vjeru. Naglasio je da na životnom putu postoje poteškoće, ali da Marijina poruka glasi: „Ne bojte se nikakvog križa, nikakve bolesti, nikakve teškoće.“ Arhiđakon Klarić je homiliju zaključio poticajem na ustrajnost. „Ne bojte se! Ustrajte do kraja i nagrada će biti ona koju Gospodin daje“, poručio je.
Nakon popričesne molitve održana je procesija katedralnim trgom s likom Gospe Lurdske, kojom joj je iskazana zahvalnost, odanost i ljubav. Po povratku u Katedralu predslavitelj je pred Marijinim likom predvodio molitvu kojom je sve vjernike povjerio njezinoj majčinskoj ljubavi te je na kraju zahvalio svima na sudjelovanju u euharistijskom slavlju.
