Požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Opću županijsku bolnicu u Požegi u četvrtak 12. veljače 2026., prigodom Svjetskog dana bolesnika koji se slavio dan ranije, te je predvodio euharistijsko slavlje za bolesnike i djelatnike bolnice.
Na početku slavlja, prisutne je pozdravio bolnički dušobrižnik Josip Krpeljević, nakon čega se pozdravima pridružio i biskup Ivo. Istaknuo je kako je misa započela pjesmom u čast Gospe Lurdske, koja okupljene kao i druge vjernike „usmjerava na Lurd, na mjesto gdje se Gospa ukazivala 1858. godine djevojčici Bernardici, a poslije tisućama ljudi“.
Govoreći o značenju toga mjesta, naglasio je kako ono okuplja hodočasnike, osobito bolesnike i patnike te sve koji ondje traže Gospinu „pomoć, utjehu i snagu vjere od Boga za svoju patnju, za svoj život, za svoju vjeru, za svoje članove obitelji i mnoge potrebe“. Dodao je da su se i sudionici ovog misnog slavlja okupili s istom nakanom, obilježavajući Svjetski dan bolesnika te moleći osobito za patnike i bolesnike spomenute bolnice, za sve koji trpe diljem svijeta, za liječnike i medicinsko osoblje koji se trude ublažiti ljudsku patnju i bol. Pozvao je na molitvu i povjerenje u Gospu, istaknuvši potrebu za snagom i milošću da ljubav koju pružaju bude osnažena u Bogu.
U homiliji je biskup povezao naviještenu Božju riječ s konkretnom stvarnošću bolnice. „Riječ Božja nam govori u našim stvarnostima, prosvjetljuje nas, pomaže da shvatimo veličinu svoga života, veličinu drugih života i veličinu Boga“, rekao je. Osvrnuo se na proroka Izaiju koji Boga prikazuje poput majke koja brine za svoju djecu, koja tješi, hrani i bdije nad ljudskim životom.
Govoreći o pročitanom evanđeoskom odlomku koji opisuje Mariju pod križem, istaknuo je da Marija pod križem nije umrla, „ali je, možemo reći, njezina duša bila razapeta“. U tom je kontekstu zahvalio zdravstvenim djelatnicima na njihovoj službi dodavši da Bog po njima ostvaruje djelo svoje ljubavi u životu bolesnika i obitelji koje su obilježeni teškim križevima, patnjama i umiranjem. Podsjetio je da svoju ljubav, služenje i žrtvu koju čine promatraju u svjetlu Isusovih riječi: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste“, naglasivši da je njihovo služenje ujedno služenje i darivanje Bogu.
Biskup je istaknuo da naše služenje treba biti prožeto riječima i pozivom Gospe Lurdske na obraćenje i molitvu, dodavši kako je svima potrebno obraćenje „jer svi možemo biti bolji i potrebno je da rastemo u Bogu“. Naglasio je da je žrtva znak obraćenja i čin ljubavi te se osvrnuo na Kristovu žrtvu na križu rekavši da je uvijek potrebno imati na pameti da je „Isus bio raspet i umro na križu radi nas, radi naših grijeha, da nas otkupi i spasi“. Pozvao je okupljene da u svom pozivu i služenje u obitelji, a osobito u bolničkom okruženju, crpe snagu iz Kristove ljubavi.
U nastavku je citirao poruku pape Lava XIV. za Dan bolesnika u kojoj kaže da se primat Božje ljubavi ostvaruje u služenju bližnjemu i da je pravi lijek za rane čovječanstva život utemeljen na bratskoj ljubavi koja je ukorijenjena u Božjoj ljubavi. Dodao je da Papa poziva na „bratski samarijanski duh, uključiv, hrabar, predan i solidaran“, ukorijenjen u našem jedinstvu s Bogom u vjeri u Isusa Krista. Propovjednik je homiliju zaključio riječima i molitvom papa Lava XIV. upućenom Blaženoj Djevici Mariji.
Na kraju mise biskup je ponovno zahvalio zdravstvenim djelatnicima za sve što čine istaknuvši vrijednost i veličinu tihe pa i šutljive prisutnosti uz bolesnike i dodao kako „Bog govori i kad šuti“ te je potaknuo okupljene da i oni svoje osobne, bračne, obiteljske, radne nemoći i poteškoće predaju Bogu.
