Obrati se i vjeruj evanđelju! (usp. Mk 1,15)
Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
cijenjeni vjeroučitelji i bogoslovi,
djelatnici i učenici biskupijskih odgojno-obrazovnih ustanova,
draga braćo i sestre!
Riječima „Obrati se i vjeruj evanđelju!“ Crkva nas i ove godine na Čistu srijedu ili Pepelnicu uvodi u sveto korizmeno vrijeme. Spomenute riječi koje prate obred pepeljenja sažetak su cjelokupnog Isusova djelovanja i putokaz našeg kršćanskog života. Obraćenje i vjera u zapisu Markova evanđelja nisu slučajno jedno uz drugo: obraćenje bez vjere ostaje tek slabi ljudski napor, a vjera bez obraćenja (p)ostaje prazna riječ. Korizma nas poziva na oboje – da se odvratimo od grijeha i grešnog načina života te se iznova ojačamo u vjernosti Kristu i njegovoj evanđeoskoj riječi. Pepeo na našoj glavi podsjeća nas na krhkost i prolaznost našeg ljudskog života kao i svega stvorenoga. Pepeo prošlosti postaje sjeme budućnosti, a zgarište grijeha se preobražava u njivu milosti i gradilište svetosti. Pepeo za nas kršćane nije izraz ništavila, nego životne istine: čovjek koji se posipa pepelom priznaje svoju slabost i ljudsku ograničenost te se otvara Bogu koji jedini ima moć spasiti ga od grijeha i konačne smrti. Upravo u tim realnostima započinje korizmeni hod poniznosti i nade u kojem se uvijek iznova vježbamo svoj život usmjeravati prema onome što je bitno i vječno, prema Božjoj spasiteljskoj ljubavi koja čisti, liječi, podiže i na koncu daruje vječni život.
Korizmeni hod obraćenja u svjetlu nedjeljnih evanđelja
Korizmena nedjeljna evanđelja liturgijskog ciklusa „A“ pomažu nam na putu obraćenja stavljajući pred nas Isusa Krista i njegov primjer. Na početku korizmenog puta svake godine stoji Isusova kušnja u pustinji. Isus, gladan i izložen napasti, pokazuje da se vjernost Bogu ne živi samo u izvanrednim trenucima, nego u svakodnevnim izborima. Odbijajući napast, on potvrđuje da „ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ (Mt 4,4) što nam daje razumjeti kako korizmeni post i odricanje na koje smo pozvani nije tek odricanje od hrane, nego oslobađanje srca za Boga i njegovu riječ.
Put korizmenog obraćenja nastavlja se, nakon snažnog iskustva Isusova preobraženja, susretima u kojima Isus zahvaća u ljudsku žeđ i tamu. Kod zdenca u Siharu on govori Samarijanki o vodi koja gasi svaku ljudsku žeđ. – „Tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada“ (Iv 4,14). Obraćenje se ovdje očituje kao susret s Bogom koji poznaje čovjekovu prošlost, ali mu nikada ne zatvara budućnost. Upravo je korizma vrijeme kada smo pozvani priznati vlastite žeđi i dopustiti Kristu da ih ispuni svojom milošću, što se posebice događa u sakramentu pomirenja. Isus, nadalje, otvara oči slijepcu od rođenja objavljujući „Svjetlost sam svijeta“ (Iv 9,5). Obraćenje je i promjena pogleda: izlazak iz tame grijeha, osobnih laži i ravnodušnosti u svjetlo istine. Zato nam i apostol Pavao govori: „Nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu“ (Ef 5,8). Korizma nas dakle poziva na budnost savjesti i obnovu života u svjetlu evanđelja.
Vrhunac korizmenog hoda obraćenja još se jasnije nazire u susretu s Kristom koji stoji pred grobom svoga prijatelja Lazara. Isus nikada ne ostaje ravnodušan pred ljudskom patnjom i smrću, nego objavljuje: „Ja sam uskrsnuće i život“ (Iv 11,25). Obraćenje tako prerasta u vjeru koja se oslanja na Boga jačega od smrti. Kroz spomenuta evanđeoska izvješća korizma nas stupnjevito pripravlja da u godišnjoj proslavi Vazmenog otajstva prepoznamo pobjedu milosti nad grijehom i života nad smrću čije je središte križ Kristov. U razmatranju Isusove muke, osobito u pobožnosti križnoga puta, učimo da se prava snaga očituje u darivanju, a prava nada rađa iz ljubavi koja ide do kraja, do smrti i preko smrti. O tome nam svjedoči apostol Pavao kada veli: „Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije“ (Rim 5,8). Braćo i sestre, korizma nas poziva da se osobno suobličimo Kristu prihvaćajući vlastite križeve u vjeri i strpljenju.
Povjerovati evanđelju – ostati u Kristu i donositi plodove obraćenja
U nastavku prethodnog razmišljanja o korizmenom putu obraćenja i jačanju naše vjere dolazimo do Isusovih riječi iz Ivanova evanđelja „Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar“ (Iv 15,1). U slici trsa i loze Isus otkriva dubinu odnosa na koji smo pozvani. Obraćenje nije jednokratan čin, nego trajni ostanak u Kristu – „Ostanite u meni i ja u vama… Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,4-5). Otac čisti lozu da donese više roda, a plod koji Krist traži jest ljubav: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“ (Iv 15,12).
Te riječi čine širi evanđeoski kontekst gesla Susreta hrvatske katoličke mladeži koji će se 2. i 3. svibnja održati u našoj Požeškoj biskupiji: „Ja sam trs, vi loze“ (Iv 15,5). One su i sažetak korizmenog poziva na obraćenje i vjeru, ali i program života Crkve. Mladi okupljeni oko Krista svjedoče svima nama da Crkva živi kada ostaje povezana s Gospodinom i kada iz tog zajedništva donosi plodove vjere, nade i ljubavi u svakodnevnom životu.
Braćo i sestre! Pristupimo vremenu korizme odgovorno i ozbiljno: ustrajni u molitvi, vjerni u postu i odricanju, velikodušni u djelima ljubavi. Neka takav vjernički stav bude popraćen našim otvorenim srcem kojim ćemo svoga Boga prepoznati u svima onima koje nam šalje ususret – onima iz našeg svakodnevnog života, ali i onima koji će nam uskoro doći da bi zajedno s nama slavili i hvalili Gospodina te se hranili euharistijskom hranom kao prave loze na svom istinskom trsu.
Neka nas Gospodin u ovom korizmenom vremenu obnovi u vjeri, učvrsti u nadi i ražari u ljubavi da kao žive loze povezane s Kristom, donosimo plodove koji ostaju za vječni život. Uz srdačan pozdrav i očinski blagoslov u Gospodinu – vaš biskup Ivo.
Požega, 10. veljače 2026.
