Križarsko društvo bl. Alojzija Stepinca u Požegi proslavilo je 30. obljetnicu postojanja euharistijskim slavljem koje je u župnoj crkvi sv. Leopolda Mandića u četvrtak 8. listopada 2026. godine predvodio generalni vikar Požeške biskupije Marko Čubelić.
Na početku mise predslavitelj je okupljenima prenio pozdrave požeškog biskupa Ive Martinovića rekavši da su se okupili oko Kristova oltara kako bi zahvalili Gospodinu za sve milosti kojima je tijekom proteklih trideset godina pratio Križare, ali i zamolili snagu za ono što je pred njima. „Neka ova sveta misa bude istinski novi poticaj da vjerno živimo svoje geslo i poziv: žrtva, Euharistija i apostolat“, potaknuo ih je.
U homiliji je generalni vikar podsjetio da je današnje izazovno vrijeme daje razne ponude. „U svemu tome može nam se dogoditi da budemo mladi, a zapravo stari i umorni. Stari zbog tuge, strahova, neuspjeha, što će drugi misliti o nama, hoćemo li biti prihvaćeni ili odbačeni, izgledamo li lijepo i mlado na način na koji svijet tumači ljepotu, i na kraju krajeva, možemo biti stari i umorni zbog grijeha“, poručio je.
Mladima je rekao da, prije nego govore o onome što trebaju učiniti i kako trebaju živjeti, moraju znati tko su u Božjim očima. „Vi mladi ste veliki! Po čemu? Po tome što Vas je Bog stvorio iz čiste i savršene ljubavi! I po tome što je dao za svakog od vas svoj predragocjeni život. Da treba još jedanput dati život, i na teži način nego je to bilo na križu, on bi to učinio! Po tome smo svi veliki. Jer nas Bog ljubi. I to je vjerska datost. To je naše polazište“, istaknuo je.
Propovjednik je zatim rekao da „ono po čemu rastemo u Božjim očima i bivamo veći jest kada se ponizimo pred Bogom. Poniznost ne znači misliti da ne vrijedim. Poniznost znači znati tko sam, znati koliko vrijedim, ali i priznati da nisam sam sebi dovoljan.“ Dodao je da čovjek koji je ponizan ne glumi da je savršen, ne skriva svoje slabosti ni pred Bogom ni pred samim sobom, nego ih donosi Bogu. „Najveća prepreka Božjoj milosti često nije naša slabost, nego naša potreba da se pravimo jakima“, naglasio je te potaknuo mlade da razmisle je li im Bog cilj ili sredstvo: „Poniznost znači i priznati da mi Bog nije sredstvo kojim ću doći do nekoga drugog cilja. Bog je moj cilj. Možemo se Bogu obraćati samo kada nam nešto treba: kada smo bolesni, kada imamo problem, kada želimo da se nešto riješi. I dobro je moliti Boga za pomoć. Ali trebamo se pitati: tražim li Boga ili samo ono što od Boga mogu dobiti?“
Potom je, govoreći o Božjim darovima, istaknuo sakrament pomirenja i euharistije potaknuvši mlade na čestu ispovijed i pričest. Poručio je da po svetoj ispovijedi Gospodin čovjeku vraća život milosti, mir i nutarnju slobodu, a u pričesti Krist daje samoga sebe za snagu i lijek. „Nitko od nas nije dostojan primiti Tijelo Kristovo, ali može biti prikladan, u stanju milosti. A kada čovjek doista susretne Boga, kada iskusi njegovo milosrđe i primi njegov život, onda tu ljubav ne može zadržati samo za sebe. Ljubav Božja ga šalje drugima. Da se ne dogodi da budem križar samo za sebe i za neke, već da budem križar za sve“, naglasio je.
„Zato, dragi mladi prijatelji, nemojte dopustiti da vam grijeh, strah, razočaranje ili potreba da budete prihvaćeni ukradu mladost. Budite ponizni pred Bogom. Vraćajte mu se u ispovijedi. Hranite se Kristom u pričesti. I ono što primite, darujte drugima. Jer mlad je onaj čije je srce živo za Boga“, zaključio je propovjednik.
