Župa sv. Petra Apostola u Bokšiću proslavila je 100. obljetnicu osnutka u nedjelju 18. listopada 2026. godine svečanim euharistijskim slavljem koje je u župnoj crkvi predvodio požeški biskup Ivo Martinović.
Na početku mise je župnik Josip Prpić pozdravio sve okupljene rekavši kako, osvrćući se unatrag, ne mogu ne osjetiti duboko poštovanje prema onima koji su gradili spomenutu Župu i crkvu u vremenima koja često nisu bila laka.
„No, kroz sve oluje povijesti, jedna ih je misao vodila, a jedna snaga držala – čvrsta i nepokolebljiva vjera u Boga i odanost jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi“, istaknuo je zahvalivši svima koji su tijekom povijesti izgrađivali i danas izgrađuju župnu zajednicu.
Biskup Ivo se pridružio pozdravima rekavši da žele u radosti i jednostavnosti srca zahvaliti Bogu za sve milosne darove koje je Župa tijekom proteklih 100 godina primila, ali i moliti za budućnost zajednice, da Bog i dalje bude onaj koji će voditi, prosvjetljivati i jačati vjernike.
U homiliji je biskup istaknuo važnost očuvanja vjere, prenošenja kršćanskih vrijednosti na buduće naraštaje te služenja drugima.
Govoreći o stotoj obljetnici Župe, podsjetio je na generacije svećenika i vjernika koji su tijekom protekloga stoljeća sudjelovali u izgradnji župne zajednice, molili, poučavali, služili oltaru, brinuli se za siromašne i prenosili vjeru unutar svojih obitelji. „Dok zahvaljujemo Bogu za sve ono što se tijekom jednog stoljeća ovdje ostvarilo, u prvom redu slavimo Boga za sve što je učinio u ovoj Župi, ali molimo ga i da po nama nešto učini, da mi svojom vjerom, nadom i ljubavlju prenesemo budućim naraštajima ono što su nama prethodni naraštaji ostavili i prenijeli“, poručio je biskup.
Osvrćući se na naviještena biblijska čitanja, govorio je o Božjoj providnosti i djelovanju koje nadilazi ljudske planove. „Prorok Izaija nam otkriva kako Bog djeluje po ljudima, događajima i putovima koje često mi ne biramo“, rekao je povezujući to s poviješću Župe, u kojoj su se, uz ljudski trud i planiranje, događale i situacije koje nisu bile predviđene te dodao: „Gospodin je bio onaj koji je uvijek okupljao i vodio ovu zajednicu koja je prolazila kroz kušnje, čuvao i jačao vjeru vjernika te otvarao put budućnosti.“
Tumačeći tekst iz Prve poslanice Solunjanima, propovjednik je istaknuo kako se u riječima svetoga Pavla nalazi uzor i temelj života svake župne zajednice, a to su vjera, nada i ljubav. Napomenuo je da vjera živi od euharistije i molitve te se nastavlja svjedočiti u svakodnevnim odnosima. „Potrebna je i danas vjera koja se svjedoči, vjera koju imamo u srcu da se hrani i živi od euharistije i molitve, vjera koja se nastavlja svjedočiti u obitelji, na radnom mjestu, u susretu s onima koji su zanemareni, zaboravljeni, prezreni ili možda odbačeni“, naglasio je.
Govoreći o ljubavi, napomenuo je kako je sv. Pavao opisuje kao davanje i služenje. Rekavši da je ljubav uvijek spremna na žrtvu, naglasio je da se ona ne usmjerava samo prema Bogu, nego i prema bližnjima. „Ljubav nas uvijek potiče da druge saslušamo, pohodimo bolesne te mlade i živote svih ljudi usmjerimo prema dobru“, dodao je. Govoreći o nadi, istaknuo je riječi sv. Pavla o važnosti nade koja se temelji na pouzdanju u Boga. Vjernike je pozvao da svoju nadu jačaju u Duhu Svetome te da dopuste da im on obnavlja vjeru, da ih on mijenja i vodi kako bi svojim životom svjedočili Božju ljubav te donosili nadu ljudima koji se nalaze na rubu društva i u beznađu.
Osvrćući se na evanđeoski odlomak u kojem farizeji i herodovci Isusa pitaju treba li plaćati porez caru, istaknuo je kako Isus njihov pokušaj postavljanja zamke pretvara u poziv na promišljanje o odnosu prema Bogu i zemaljskoj vlasti. Podsjetio je na Isusove riječi: „Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje“ dodavši da čovjek, stvoren na sliku Božju, ne bi trebao težiti gospodarenju nad drugima, nego prepoznavati Boga kao gospodara svega stvorenoga i poštivati ljudski život. „Bogu, osim života, pripadaju naše odluke, naše sposobnosti, naši odnosi, naše vrijeme, naša sadašnjost i budućnost“, rekao je dodajući da su te Isusove riječi darovane i upućene „kao poziv da znamo i razmislimo kome pripadamo“.
Naglasio je da, uz zahvalnost za prošlost, Župa treba gledati i prema budućnosti. „Vjernici ove Župe, koji su se okupljali oko Krista, znali su kome pripadaju. Molimo Gospodina da i nas učini da budemo vjerni njemu u ovom vremenu nastavljajući graditi zajedništvo utemeljeno na vjeri, ljubavi i dobroti. Ovoj Župi i svijetu i danas su potrebni svjedoci vjere, a Crkvi i društvu osobe koje će zauzeto i pošteno raditi, brinuti se za zajedničko dobro i graditi pravednije i bolje međuljudske odnose“, istaknuo je.
Na kraju homilije, biskup se osvrnuo na poruku pape Lava XIV. povodom Misijske nedjelje, istaknuvši da se poslanje Crkve temelji na ljubavi koja se očituje u životu i djelovanju Isusa Krista. Prenoseći Papine riječi, istaknuo je da je ljubav jedini uvjet poslanja. Dodao je da radosna vijest koju su kršćani pozvani naviještati nije apstraktni ideal, nego evanđelje Božje vjerne ljubavi utjelovljene u Isusu Kristu. „Poslanje učenika i cijele Crkve je nastaviti u Duhu Svetom Kristovo poslanje koje se rađa iz ljubavi, živi u ljubavi i vodi k ljubavi“, poručio je.
Podsjetio je i na apostole te brojne kršćane, mučenike i misionare koji su tijekom stoljeća svjedočili Božju ljubav. Homiliju je zaključio izrazivši želju da se takvo svjedočanstvo nastavi i danas u župnoj zajednici, obiteljima i životu svakoga vjernika.
Na kraju euharistijskog slavlja čestitao je svima obljetnicu osnutka Župe pozvavši ih da u svjetlu riječi Božje budu oni koji će znati cijeniti ono što im je Gospodin dao po prethodnim naraštajima. Također je potaknuo nazočne da njihova ljubav prema bolesnima, starima i nemoćnima nikad ne dođe u pitanje, nego da im upravo oni budu svojevrstan ispit savjesti.
