Svečano euharistijsko slavlje na Spomen svih vjernika pokojnika – Dušni dan, 2. studenoga 2026. godine, u požeškoj Katedrali predvodio je požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s okupljenim svećenicima, đakonima i drugim vjernicima, među kojima su bili predstavnici civilne vlasti, vojske i policije te udruga i povijesnih postrojbi.
Na početku je biskup istaknuo da misu slave za sve pokojne vjernike Biskupije, a osobito za preminule svećenike i vjernike pokopane u kripti Katedrale. Potaknuo je napose i na molitvu za poginule i nestale u Domovinskom ratu, kao i sve za koje se nema tko pomoliti ili im je nepoznato posljednje počivalište.
Naglasio je kako povezanost s pokojnicima ne prestaje njihovom smrću, nego se nastavlja kroz ljubav, uspomene i zajednički proživljene trenutke. Dodao je da je molitva za njih znak zahvalnosti, ljubavi i poštovanja, osobito prema onima koji su svojim životom i djelovanjem ostavili trag u životu pojedinaca i zajednice.
U homiliji je biskup Ivo, polazeći od liturgijskih čitanja, govorio o kršćanskoj nadi, Božjoj ljubavi i obećanju vječnoga života. Osvrćući se na riječi svetoga Pavla da nada ne postiđuje jer je Božja ljubav razlivena u ljudskim srcima po Duhu Svetome, istaknuo je kako se kršćanska nada temelji na Kristovu uskrsnuću, Božjoj ljubavi i milosrđu.
Podsjećajući na Isusove riječi iz Ivanova evanđelja: „Onoga tko dođe k meni neću izbaciti“, naglasio je da one otkrivaju srce Sina Božjega koji nikoga ne odbacuje i ne zatvara vrata svoga srca onima koji traže život i spasenje.
Govoreći o smislu spomena pokojnika, propovjednik je istaknuo kako vjernici žele sačuvati uspomenu na osobe s kojima su bili povezani životom, događajima i zajedničkim iskustvima, ali i kako kršćanska vjera upućuje na dublju stvarnost od zemaljskog sjećanja. „Želimo da naši dragi pokojnici budu zauvijek s nama dio našeg života na zemlji, ali želimo i mi biti zajedno s njima kod Boga nakon svog zemaljskog životnog puta“, poručio je.
Potom je rekao da Dušni dan nije samo prigoda za molitvu za pokojne nego i poziv svakom vjerniku da preispita vlastiti život i njegovu usklađenost s Božjom voljom. Dodao je da bi molitva za pokojne trebala biti povezana s razmišljanjem o vlastitom spasenju, Kristovu uskrsnuću i vječnom životu. Pritom je istaknuo kako nije dovoljno željeti spasenje samo za pokojne, nego je potrebno i osobno životom težiti u skladu s vjerom.
U nastavku homilije biskup je upozorio kako svakodnevne ljudske želje, poput zdravlja, sigurnosti, zaposlenja i očuvanja bliskih osoba, ne obuhvaćaju cjelokupnu stvarnost ljudskog života te da vjera nadilazi te želje i usmjerava čovjeka prema onome što je dublje i važnije. „Vjera nas spašava od besmisla i praznine, od naše grešnosti i pomaže prihvaćanju sebe onakvima kakvi smo. Vjera nas spašava od pogleda na smrt kao tragediju, propast i uništenje života“, istaknuo je biskup, dodajući da ona pomaže razumjeti da ni ljudsko trpljenje i patnja nisu uzaludni. U tom smislu se osvrnuo na nauk Crkve o uskrsnuću tijela i vječnom životu. Pojasnio je kako ljudsko tijelo nije tek dodatak duši, nego je s njom neraskidivo povezano. „Iako je uskrsnuće tijela stvarnost koju čovjek ne može u potpunosti razumjeti ni zamisliti, vjernici ga prihvaćaju na temelju Božje objave i Kristova uskrsnuća“, istaknuo je.
U tom je kontekstu upozorio i na suvremeni materijalistički mentalitet koji čovjeka usmjerava ponajprije na tijelo, prolazne potrebe i osjećaje, dok se briga za dušu često zanemaruje. „Posvećujemo previše vremena i pažnje tijelu, a premalo duši. Premalo vodimo brigu za svoju dušu“, upozorio je, pozivajući vjernike da ne budu usredotočeni isključivo na trenutačne životne okolnosti, nego da svoj pogled usmjere prema vječnosti.
Govoreći o ljudskoj duši, istaknuo je kako se njezina stvarnost očituje i u ljudskom licu, očima i srcu, koji otkrivaju unutarnji svijet čovjeka koji nadilazi materijalnu stvarnost. „Duša je besmrtna i Božjim stvaranjem utkana u čovjeka, a briga za nju važna je priprava za uskrsnuće tijela i život vječni“, dodao je.
Na kraju homilije biskup je pozvao na molitvu da Bog u svom milosrđu pokojnicima podari puninu života i vječno zajedništvo sa sobom, a živima utjehu vjere i nade te da im Blažena Djevica Marija pomogne na putu prema vječnosti.
Nakon popričesne molitve nazočni su se, uz zvonjavu katedralnih zvona na spomen preminulih, u procesiji uputili u kriptu Katedrale. Ondje su predstavnici svećenika i redovnica, pojedinih gradskih ustanova i udruga, hrvatskih branitelja, policije i vojske, djece i mladih pred križem izrekli molitvu i položili svijeće za pokopane u kripti i druge preminule iz svih redova građanstva, a biskup Ivo je zaključio molitvom odrješenja.
