Srijeda, 4. studenoga 2026.
Biskupija
Vijesti Spomendan sv. Huberta u požeškoj Katedrali

Spomendan sv. Huberta u požeškoj Katedrali

Požeški biskup Ivo Martinović predvodio je u utorak 3. studenog 2026. godine, na spomendan sv. Huberta, zaštitnika lovaca, euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali za sve članove Saveza lovačkih društava Požeško-slavonske županije.

Na početku mise biskup je pozdravio nazočne rekavši da je sv. Hubert zaštitnik lovaca jer je upravo u lovu doživio obraćenje. Dodao je da svaki svetac „poziva i nas na put obraćenja, da još više budemo Božji“. Potaknuo je vjernike da stoga pogledaju u svoje srce i zamole Gospodina da im pomogne da budu još više Božja djeca koja ga ljube svojim riječima, djelima i životom.

U homiliji je biskup Ivo govorio o povezanosti vjere, prirode i odgovornosti čovjeka prema stvorenom svijetu te o važnosti zajedništva, poniznosti i služenja. Istaknuo je da je sv. Hubert usmjeravao ljude prema Bogu i njegovu nauku.

Govoreći o sv. Hubertu kao zaštitniku lovaca i iskustvu lovaca, podsjetio je kako boravak u prirodi podrazumijeva strpljenje, promatranje i prepoznavanje onoga što se događa u stvorenom svijetu. „Upravo se u ljepoti i tišini prirode može otkrivati Božja stvoriteljska ljubav, ali i odgovornost čovjeka prema svemu stvorenom“, rekao je. Osvrnuo se i na brigu lovaca o prirodi i životinjama, istaknuvši kako njihova uloga ne bi trebala biti ograničena na lov, nego uključivati i skrb o životinjskom svijetu i ljubav prema prirodi.

Zatim je upozorio na potrebu očuvanja okoliša, osvrnuvši se na problem otpada i smeća koji ugrožavaju prirodu. Podsjetio je i na upozorenja sv. Ivana Pavla II., koji je, kako je rekao, još prije više od 40 godina govorio o potrebi veće osjetljivosti za očuvanje prirode, ekološko obraćenje i očuvanje Božjih darova, koja je znak brige i odgovornosti i za samoga čovjeka. „To je poziv svakome od nas da se zapitamo jesmo li odgovorni za ono što nam Bog povjerava“, poručio je.

U nastavku homilije propovjednik se osvrnuo na prvo čitanje iz Poslanice Filipljanima i Pavlov poziv vjernicima da imaju isto mišljenje kao Isus Krist. Objasnio je kako te riječi imaju posebno značenje za zajednički život, rad, susrete i odnose među ljudima istaknuvši da različita mišljenja i stavovi često stvaraju probleme u obiteljima, na radnim mjestima i u društvu, ali i među različitim skupinama društva. U tom je smislu naglasio da imati isto mišljenje u Kristu ne znači nužno razmišljati jednako o svemu, nego promatrati život i svijet Božjim svjetlom te njegovati međusobno poštovanje i ljubav.

Tumačeći pročitano evanđelje o Isusu kao uzoru koji čovjeku uvijek treba biti pred očima, istaknuo je njegovu poniznost, služenje i poslušnost Bogu. „Kristov put se odnosi na svakoga od nas, od pape do svakog vjernika“, rekao je. Dodao je kako Kristov put nije put nametanja vlastite moći drugima niti dokazivanja da su drugi u krivu, nego put ljubavi koja drugoga želi približiti Bogu.

Biskup se potom osvrnuo na evanđeosku prispodobu o gozbi, u kojoj uzvanici odbijaju domaćinov poziv zbog različitih obveza i osobnih razloga. Objasnio je kako domaćin u prispodobi predstavlja Boga koji čovjeka poziva u zajedništvo sa sobom. Povukao je pritom usporedbu s današnjim životom, u kojem ljudi često pronalaze opravdanja za izostanak s mise, molitve i obiteljskih susreta. „Uvijek imamo nekakav drugi prioritet, razloge i isprike da ne ostvarimo ono što učvršćuje i stvara naše zajedništvo s Bogom i međusobno“, upozorio je. Istaknuo je da je euharistijsko slavlje poziv na zajedništvo i jedinstvo s Bogom, ali i prilika za njegovanje odnosa s obitelji, bližnjima i samim sobom.

Na kraju homilije pozvao je okupljene da slijede Kristov primjer ljubavi, poniznosti, darivanja i poslušnosti te da te vrijednosti primjenjuju u odnosu prema Bogu, obitelji, bližnjima i stvorenom svijetu. Zaključujući homiliju, biskup je zazvao zagovor sv. Huberta kako bi vjernike pratio u nastojanju da idu Kristovim putem i odgovorno se odnose prema čovjeku, prirodi i životinjama.

Pri kraju misnoga slavlja, biskup Ivo je zahvalio lovcima za njihov dar pažnje i ljubavi koji iskazuju hodočasnicima na putu prema Voćinu. Još je jednom zazvao zagovor sv. Huberta da ih prati u brizi za čovjeka i stvoreni svijet.