Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 8. lipnja požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je samostan sv. Klare u Požegi i u samostanskoj crkvi predvodio misno slavlje. S njim su koncelebrirali Jozo Jurić, župnik požeške Župe Sv. Leopolda Mandića i dekan Požeškog dekanata, te Ivan Popić, kancelar Biskupskog ordinarijata. Pozdravljajući sestre klarise i nazočne vjernike, biskup je rekao da nas svetkovina Presvetog Srca Isusova podsjeća da naš Bog nije neko bezosjećajno i daleko biće, nego Bog koji voli, i koji nam je očitovao blizinu svoje ljubavi u Sinu svome Isusu Kristu, koji je za nas položio život, da mi pobijedimo smrt. Pozvao je nazočne da u tu Isusovu 
ljubav uključe sve ono što je u njihovim životima teško i nemoćno. Podsjetio ih je da će se za nekoliko dana napuniti tri mjeseca otkako je preminula s. Pia, poglavarica zajednice sestara klarisa u Požegi, te ih je pozvao na molitvu za njezinu dušu, kao i za s. Celinu, prvu majku ove zajednice. Najavio je da će nakon svete mise sestre imati izborni kapitul na kojem će biti izabrana nova poglavarica te je potaknuo nazočne da se pridruže sestrama u molitvi za svjetlost Duha Svetoga, kako bi njihove 
odluke bile u skladu s Božjim naumom.
U homiliji biskup je rekao nazočnima da im današnja svetkovina Presvetog Srca Isusova svjedoči tko je i kakav je Bog, te tko su oni po Božjem naumu. Ako je Bog sebični, daleki i hladni stranac, onda su ljudi bića izgubljena u svom postojanju, ustvrdio je biskup. Poznato je da su filozofi zastupali kako je Bog savršeno biće, koje ne zna za emocije ljutnje ili radosti, stameni nepokrenuti pokretač svega postojećeg. Međutim, Bog o kojem govori prorok 
Hošea u današnjem prvom čitanju, jest duboko suosjećajno biće, nije apatičan, nego simpatičan u izvornom značenju riječi. Biskup je protumačio da ti izrazi dolazi od grčke riječi »pathein«, što znači trpjeti, odnosno »syn-pathein«, zajedno trpjeti. Kad velimo da je Bog simpatično, suosjećajno biće s čovjekom, to nije nešto što ograničava Božje savršenstvo, nego je značajka ljubavi. On se takvim objavio u svom Sinu Isusu Kristu, koji je iz ljubavi za čovjeka sebe predao u smrt, da bi ga oslobodio osuđenosti na smrt. Biskup je dodao kako nas sv. Pavao u drugom današnjem čitanju iz poslanice Efežanima uvjerava da je to sastavni dio Božje ekonomije, koju ona naziva »mysterion« – 
otajstvo, koje je najprije bilo skriveno u Bogu, tijekom vremena postupno objavljivano, konačno u punini ostvareno u Isusu Kristu, u njegovoj muci i smrti za nas. U njemu susrećemo nedokučivost, širinu, visinu i dubinu Božje ljubavi za nas. Pozvao je sudionike slavlja da danas Bogu iskažu posebnu zahvalnost zato što je biće srca.
Govoreći o evanđeoskom ulomku, u kojem evanđelist Ivan teološki promišlja Isusovu smrt na križu, i kaže da je iz njegova probodenog boka potekla krv i voda, biskup je ustvrdio da 
su oni znakovi otajstava Crkve, označavaju Isusovu ljubav i žrtvu koju on obnavlja za nas u svetoj misi i u drugim sakramentima, po kojima postajemo njezinim dionicima. Spomenuo je među ostalim kako vjernici laici po sakramentu ženidbe postaju na svoj način dionicima žrtve Isusove ljubavi, a sestre klarise po svojim redovničkim zavjetima. Poželio je da nitko od nazočnih ne bude daleko od ljubavi Božje koja nas grije i ispunja da nikad ne ostanemo prazni, pomaže da budemo ražarena bića u služenju Bogu i bratu čovjeku. Izrazio je uvjerenje da je s. Pia, poglavarica ove zajednice, koja se svojim zavjetima na sasvim poseban način ukorijenila u Isusovu ljubav, svojom smrću ušla u vječnu puninu zajedništva te ljubavi za koju nas je Bog stvorio.
Na svršetku misnog slavlja biskup je rekao da Božja ekonomija ljubavi nikad ne može propasti, da je uvijek uspješna, za razliku od ljudskih ekonomija. Poručio je nazočnima da su se po ovoj svetoj misi ugradili u tu Božju ekonomiju, u djelo Isusove ljubavi na križu, poželjevši im da cijelog današnjeg dana očituju posebnu zahvalnost Gospodinu Isusu za njegovu ljubav kojom nas otima umiranju i privodi k pobjedi svog uskrsnuća. Još je poželio da u toj pobjedi vječno uživaju preminule sestre Pia i Celina.
Nakon euharistijskog slavlja biskup je u samostanskoj govornici predsjedao izbornom kapitulu na kojem je izabrana nova poglavarica, njezina zamjenica i jedna diskreta. Spomenuo se pokojnih opatica s. Celine, te nedavno preminule s. Pie i njezina opatičkog služenja zajednici u tri mandata. Potom je protumačio kako se odvija izborni kapitul u 
skladu s Konstitucijama reda. Sestre su već prvom izbornom krugu za opaticu izabrale s. Klaru Lisac, za zamjenicu s. Damjanu Mlinarić, a za diskretu s. Josipu Kozjak. Biskup je čestitao novoj opatici izrazivši radost što se u ovom izboru očitovalo jedinstvo zajednice požeških klarisa, te joj zaželio obilje mudrosti Duha Svetoga kako bi u poniznosti, po uzoru na sv. Klaru, vodila zajednicu, a sestre u strpljivosti nosile međusobne terete i križeve. Potom su se svi uputili u samostansku crkvu gdje su zapjevali „Tebe Boga hvalimo“. Biskup je zatim predao vlast novoizabranoj opatici, a svaka pojedina sestra iskazala joj je svoje poštovanje. Dosadašnja zamjenica majke, s. Damjana uručila je novoizabranoj opatici samostanske ključeve i pečat.
Nakon toga biskup i sestre zadržali su se u razgovoru, tijekom kojega je biskup progovorio o mogućnosti korištenja suvremenim medijima, među ostalim televizijom i internetom, ali tako da oni ne odvrate sestre od sabranosti i kontemplativnog života, za koji je važna sloboda od svake svjetovne ovisnosti. Podsjetio je da je svetkovina Presvetog Srca Isusova po odluci pape Ivana Pavla II. ujedno Dan svećeničkog posvećenja, te je preporučio sestrama da napose danas mole za njihovo posvećenje u Požeškoj biskupiji i za nova duhovna zvanja.
