LECTIO
Prvo čitanje: Izaija 49, 1 -6
1 Čujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Gospodin me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje on me imenovao. 2 Od usta mojih britak mač je načinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru načinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu. 3 Rekao mi: »Ti si Sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!« 4 A ja rekoh: » Zaludu sam se mučio, nizašto naprezao snagu.« Ipak, kod Gospodina je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Gospodin, koji me od utrobe Slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. 5 Proslavih se u očima Gospodnjim, Bog moj bijaše mi snaga. 6 I reče mi: »Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov. Stoga ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje«.
Riječ Gospodnja.
Drugo čitanje: Djela apostolska 13, 22-26
U one dane: Progovori Pavao: 22 »Bog podiže ocima Davida za kralja. Za nj i posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. 23 Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. 24 Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. 25 A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: ‘Nisam onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi Onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.’«.
26 »Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni među vama koji se Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja.«
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Luka 1, 57-66. 80
57 Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. 58 Kad su njezini rođaci i susjedi čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. 59 Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, 60 no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« 61 Rekoše joj na to: »Tȁ nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« 62 Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. 63 On zaiska pločicu i napisa: »Ivan mu je ime!« Svi se začude, 64 a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. 65 Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. 66 I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
80 Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
Riječ Gospodnja.
Crkva u svom bogoslužju slavi samo tri rođenja. Rođenje Isusovo (u noći 24. prosinca, na zimski solsticij na sjevernoj zemljinoj hemisferi), rođenje Blažene Djevice Marije (8. rujna) i rođenje Ivana Krstitelja, (24. lipnja, na ljetni solsticij na sjevernoj zemljinoj hemisferi). Važno je podsjetiti se da je porijeklo ove svetkovine povezano s astronomskom pojavom promjene godišnjeg doba, odnosno s početkom ljeta, kad je dan najduže obasjan suncem. Naime, Zaharija, otac Ivana Krstitelja, u svom hvalospjevu kaže da će nas »darom premilosrdnog srca Boga našega pohoditi Mlado sunce s visine« (Lk 1, 78).
S obzirom na svetkovinu rođenja sv. Ivana Krstitelja potrebno je pojasniti još nešto: premda je on začet u istočnom grijehu, kao i svi drugi ljudi, on je od tog grijeha bio oslobođen prije rođenja, kad je Blažena Djevica Marija, noseći u svojoj utrobi Spasitelja Isusa Krista, pohodila njegovu majku sv. Elizabetu. Sv. Augustin je primijetio da Crkva spomendane svojih svetaca uvijek slavi na dan njihove smrti. Međutim, u slučaju Ivana Krstitelja, koji je bio posvećen već u majčinoj utrobi, on se slavi na dan njegova rođenja.
Evanđelist Luka želi pokazati kako su se Ivanovim rođenjem ispunile anđelove riječi Zahariji: kako će nerotkinja Elizabeta roditi sina, kojemu će biti ime Ivan, i čije će rođenje mnoge obradovati (Lk 1, 13-14). Ali je također želio pokazati da se ispunilo obećanje da će Ivan već od majčine utrobe biti pun Duha Svetoga (Lk 1, 15c), kad je u Marijinoj nazočnosti od radosti zaigrao u utrobi svoje majke (Lk 1, 41-44).
MEDITACIJA
Postavimo si neka pitanja kako bismo dublje proniknuli u Božju riječ. Jesmo li u nekoj prigodi primili posebni blagoslov? Kako smo na to reagirali? Radujemo li se kad vidimo da Bog na poseban način blagoslivlja neke osobe u našoj blizini, ili smo, naprotiv, zavidni što Bog i njih tako blagoslivlja? Pratimo li osobe u osobitim situacijama njihova života? Zaharija je izgubio dar govora zato što nije povjerovao Božjoj riječi. Je li se i nama dogodilo da smo ostali bez riječi zato što ne vjerujemo? Nastojimo li uporno vršiti Božju volju i onda kad nam se druge osobe zbog toga protive? Znademo li se diviti kad vidimo da Bog zahvaća u nečiji život?
MOLITVA
Moliti znači odgovoriti Bogu koji nam prvi progovara. Današnja svetkovina nas poziva da se pridružimo Zahariji u njegovu hvalospjevu, koji obično nazivano »Benedictus« po prvoj riječi u njegovoj latinskoj verziji.
»Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!
Podiže nam snagu spasenja u domu davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka:
spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se s Saveza svetoga svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu:
da će nam dati te mu izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati
jer ćeš ići pred gospodinom da mu pripraviš putove,
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih,
darom premilosrdnog srca Boga našega
po kojem će nas pohoditi mlado Sunce s visine
da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj,
da upravi noge naše na put mira. Amen« (Lk 1, 68-79).
KONTEMPLACIJA
Dok u kontemplaciji uranjamo u dubine Božje riječi možemo više puta ponavljati ovaj evanđeoski redak, da uđe u naš život, u naše srce: »Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime« (Lk 1, 66). To čineći, molimo Gospodina da nas učini svjedocima uskrsnuća, da svijet povjeruje.
AKCIJA
Često ponavljaj i živi danas Riječ: »Nama je upravljena ova Riječ spasenja« (Dj 13, 26).
DUHOVNO ČITANJE
U mom se životu mora dogoditi značajna promjena. Nisam pravi kršćanin, ako se ne promijenim. Sjedinjeni s Ivanom Krstiteljem zahvalimo Gospodinu što nas je izabrao da naviještamo njegovu radosnu vijest.
