Biskup požeške biskupije, monsinjor Antun Škvorčević kao jedini predstavnik Hrvatske biskupske konferencije u Vatikanu na drugoj obiteljskoj sinodi koja se na poziv pape Franje održavala puna tri tjedna, od 4. do 25. listopada gost je današnjeg programa na hrvatskom jeziku radija SBS.
Prije svega valja pojasniti svim onim slušateljima koji nisu upoznati s terminom da je Hrvatska biskupska konferencija trajna ustanova osnovana od Apostolske stolice. Radi se o biskupskoj konferenciji Katoličke crkve sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. Kao njezin predstavnik, Vi ste sudjelovali na redovnoj biskupskoj sinodi o obitelji. Koje su bile ključne teme?
BISKUP: Dopustite mi najprije pozdraviti sve slušatelje Vašega radio-programa na hrvatskom jeziku i zahvaliti za poziv da im progovorim o nedavno održanoj općoj redovitoj skupštini Sinode biskupa u Rimu. Sinoda je održana pod naslovom „Poziv i poslanje obitelji u Crkvi i u suvremenom svijetu“ te je samim time naznačeno da je glavna njezina tema bio brak između muškarca i žene otvoren rađanju potomstva kao nezamjenjiv temelj Crkve i društva, na kojem počiva sadašnjost i budućnost čovječanstva. Ključno polazište sinodalnog razmišljanja je pozitivno: brak i obitelj u svojoj ljepoti, vrijednost i značenje koje im je Bog dao. Kriza braka, gospodarski i društveni problemi koji ga ugrožavaju, rastave i ponovno vjenčanje bili su razmatrani s ciljem da se u novim kulturološkim okolnostima pronađe mogućnost posvjedočiti i obrazložiti ljepotu kršćanskoga braka te osobama u ranjenom braku ili razorenoj obitelji pruži duhovna potpora tako da ih se što bolje uključi u život Crkve. U tom smislu središnja tema Sinode nije bilo pitanje primanja pričesti osoba vjenčanih u crkvi, rastavljenih i ponovno civilno vjenčanih te tzv. homoseksualni brakovi kako su to sugerirali javni mediji.
Pojasnite molim Vas, koja je uloga Biskupske sinode?
BISKUP: Biskupska sinoda je utemeljena prije pedeset godina kao savjetodavno tijelo koje pomaže Papi u vođenju Crkve. U prvi mah može se učiniti da je ta njezina uloga skromna. No, valja uzeti u obzir da Crkva živi na svim kontinentima, u svim dijelovima svijeta, u različitim kulturama te su različiti i problemi s kojima se vjernici susreću. Sinoda je dragocjena prigoda u kojoj predstavnici svih biskupskih konferencija, jedinstveni u vjeri razmatraju pojedina pitanja važna za život Crkve te – ne odstupajući ni malo od Božje objavljene istine – nastoje pronalaziti rješenja po kojima bi se u promjenljivim okolnostima moglo što potpunije živjeti zajedništvo s Bogom u Isusu Kristu i snazi njegova Duha. Papu ne obvezuje ono što je Sinoda odlučila, zaključila ili predložila, ali mu je to od velike pomoći kako je pokazalo njezino djelovanje tijekom minulih pedeset godina. Pored toga, naglasio bih, kako je Sinoda očitovanje i ostvarivanje biskupske kolegijalnosti na čelu s nasljednikom sv. Petra a to je jedna od važnih sastavnica Crkve. Papa Franjo je i na početku nedavne Sinode podsjetio njezine sudionike da ona nije parlament gdje svatko zastupa svoje stajalište i traži da ono bude prihvaćeno glasovanjem i potom postalo obvezno za provođenje. Ona je skup onih koji kao pastiri vjerom prihvaćaju Božju istinu o kojoj se ne glasa i u svjetlu Duha Svetoga traga za boljim njezinim shvaćanjem i praktičnim življenjem.
MIDDLE: Slušate program na hrvatskom jeziku radija SBS. Današnji gost je biskup požeške biskupije, monsinjor Antun Škvorčević. Jedini predstavnik Hrvatske biskupske konferencije koji je prisustvovao drugoj sinodi o obitelji koja se tijekom mjeseca listopada održala u Vatikanu.
Papa Franjo kao poglavar Katoličke crkve koja je oduvijek propovijedala neraskidivost braka odlučio je pojednostaviti proceduru poništenja crkvenog braka. Naime, iz Vatikana je u rujnu stigla obavijest kako je papa Franjo objavio da će radikalnom promjenom procedura olakšati katolicima da se rastave i ponovno vjenčaju pod okriljem Crkve. Jesu li, kako je i najavljeno, biskupi na sinodi dali svoju konačnu riječ?
BISKUP: Kako sam spomenuo, Biskupska sinoda ima savjetodavno značenje te Papi nije bila potrebna njezina konačna riječ o tom pitanju. On kao Petrov nasljednik bio je ovlašten sam donijeti tu odluku. No, na prošlogodišnjoj izvanrednoj Biskupskoj sinodi mnogi sudionici zamolili su Svetog Oca za brži i dostupniji postupak proglašenja ništavnim onoga braka za koji postoje dokazi da zbog određenih razloga nije valjano sklopljen u crkvi. Sinoda je zacijelo ubrzala donošenje spomenute Papine odluke. Valja upozoriti da Apostolsko pismo pape Franje pod Naslovom „Mitis Iudex Dominus Iesus – Gospodin Isus, blagi sudac“ o reformi kanonskog postupka za parnice proglašenja ništavosti ženidbe u Zakoniku kanonskoga prava ne mijenja ništa s obzirom na pitanje rastave valjano sklopljenoga crkvenog braka. Takav ženidbeni vez ne može razriješiti ni Papa, u skladu s jasnom svetopisamskom riječju „što Bog sveza, čovjek neka ne rastavlja“. Stoga se ne može govoriti o rastavi i ponovnom vjenčanju u crkvi nego samo o proglašenju nepostojećim ženidbenog veza kod onih koji su nevaljano sklopili brak u crkvi.
U čemu se sastoji pojednostavljenje postupka? Ponajprije više se ne zahtijevaju dvije jednake sudačke odluke u prilog ništavosti neke ženidbe kad postoji dovoljna moralna sigurnost suca prvostupanjskog suda. Dakle, dokinut je drugostupanjski postupak. Uspostavljen je sudac pojedinac u prvom stupnju koji pod biskupovom odgovornošću može donositi presude. Naglašena je biskupova sudačka vlast te se traži da on svoju sudačku službu u ženidbenoj materiji ne prepusti u potpunosti drugima. Predviđen je kraći sudski postupak za slučajeve kad je na temelju dokaza posebno očita ženidbena ništavost.
Sinoda je zauzela mekši stav prema razvodu i nevjenčanim parovima, ali ne i prema homoseksualcima. Kako su predstavnici Katoličke Crkve raspravljali po ovom pitanju?
BISKUP: Ne bih se složio s tvrdnjom da je Sinoda zauzela mekši stav prema razvodu i nevjenčanim parovima, nego je istaknula potrebu daleko veće otvorenosti Crkve za osobe koje žive u ranjenom stanju, koje su rastavljene i eventualno ponovno vjenčane. Na to nas nastojanje obvezuje sam Isus Krist koji je s velikim poštovanjem, pažnjom i razumijevanjem pristupao svima, napose grješnicima, ne da bi ih osudio i odbacio, nego da bi ih liječio milosrđem i pozivom na obraćenje. Otvorenost Crkve treba se očitovati i u tome da njezini službenici znaju dobro prozreti i razlučiti o kakvom se stanju radi kod pojedinih osoba s obzirom na njihov neuspjeli brak te im pružiti ona duhovna sredstva koja to stanje omogućuje. Ovo nastojanje papa Franjo nazvao je „pastoralnim obraćenjem“ koje je velika zadaća Crkve i u hrvatskom narodu. Spomenuti pristup Crkva treba imati i prema homoseksualnim osobama. No, kako je ustvrdila Sinoda, istospolne zajednice nije moguće nazvati brakom, jer je bit braka po Božjem naumu životno zajedništvo muškarca i žene iz kojeg se rađa potomstvo, što je u homoseksualnim zajednicama isključeno. Ova tvrdnja nije čin diskriminacije prema homoseksualnim osobama, nego jednostavno definiranje njihova stanja zadanog ljudskom naravi.
Na biskupskoj sinodi koja je okupila tri stotine kardinala, biskupa i svećenika donesen je završni dokument. U njega su unesene mnoge promijene u odnosu na radni dokument (Instrumentum Laboris) s kojim je započet rad biskupske sinode o obitelji. Jednoglasno je usvojen od deseteročlane komisije. No, što stoji u tim zaključcima?
BISKUP: U govoru na svršetku Sinode papa Franjo je u deset točaka nabrojio njezino značenje i dosege te tako ujedno istaknuo bitni sadržaj završnoga sinodalnog dokumenta. Sveti Otac je između ostalog kazao da Sinoda nije iscrpila sve teme koje se odnose na brak i obitelj, ali ih je osvijetlila evanđeljem i dvotisućljetnom tradicijom Crkve, utkavši u njih radost i nadu, ne upadajući olako u ponavljanja onoga što nije upitno i što je već rečeno. Dodao je da Sinoda nije našla iscrpna rješenja za sve poteškoće i sumnje koje su izazov i prijetnja obitelji, ali ih je stavila u svjetlo vjere, pozorno ih ispitujući, sučeljavajući se s njima bez straha i bez guranja glave u pijesak. Istaknuo je da je Sinoda na neki način prinudila sve da shvate važnost ustanove obitelji i braka između muškarca i žene, utemeljenih na jedinstvu i nerazrješivosti te vrednovati obitelj kao temeljnu osnovu društva i ljudskog života. Kazao je kako je Sinoda slušala i potaknula druge da slušaju glasove obitelji i crkvenih pastira koji su došli u Rim noseći na svojim ramenima terete i nade, bogatstvo i izazove obitelji sa svih strana svijeta. Dodao je da je Sinoda išla za tim da očima Božjim čita suvremenu stvarnost kako bi plamenom vjere zapalila i rasvijetlila ljudska srca, u povijesnom trenutku obeshrabrenosti, društvene, ekonomske i moralne krize. Još je rekao da je Sinoda posvjedočila svima kako Evanđelje ostaje za Crkvu živi izvor i vječna novost, protiv onih koji ga žele „indoktrinirati“ i pretvoriti u mrtvo kamenje kojim bi se nabacivali na druge. Istaknuo je da smo na Sinodi također po bogatstvu naših razlika vidjeli pred nama trajno isti izazov: naviještati evanđelje suvremenom čovjeku, braneći obitelj od svih ideoloških i individualističkih napada.
Radi svega spomenutog zahvalan sam Bogu što sam mogao sudjelovati na Sinodi i postati dionikom snažnog iskustva biskupske kolegijalnosti na čelu s papom Franjom.
Hvala lijepa na gostovanju u programu na hrvatskom jeziku radija SBS. Svako dobro i do slušanja nekom drugom prilikom.
BISKUP: Hvala Vama, uz naš hrvatski pozdrav svima: Hvaljen Isus i Marija!
