U homiliji biskup je zapodjenuo razgovor s djecom o tome kako je dobro što je danas pala kiša, rashladila zrak te nam je lakše disati, a još više jer je natopila njive na kojima će rasti usjevi i cvasti cvijeće. Rekao je da je na tom tragu i Božja riječ, naviještena u prvom čitanju iz Prve knjige o kraljevima, u kojem se govori kako je prorok Ilija nakon sušnog razdoblja od tri i pol godine dozvao oblak iz kojega je konačnopala kiša na zemlju, i na taj način omogućila da iz nje počnu nicati i rasti plodovi. Nebo se zatvorilo zato što su ljudi bili zločesti, sebični i pokvareni, ne vjeruju jedni drugima a još manje Bogu. Međutim, kad je na Ilijinu propovijed njihovo srce omekšalo i kad su se obratili, Prorok je od Boga izmolio kišu kako bi zemlja mogla dati svoj plod. Biskup je istaknuo povezanost ljudi i prirode, čovjekova rasta u dobroti, plemenitosti, praštanju, milosrđu i ljubavi, s rastom zemljinih plodova.
Upitao je učenike jesu li ove školske godine rasli samo tjelesno u centimetrima, ili su također rasli u dobroti i plemenitosti. Potrebu cjelovitog rasta, u tjelesnoj u duhovnoj dimenziji čovjeka biskup je osvijetlio na primjeru bavljenja sportom, napose nogometom koji će narednih tjedana biti u središtu pozornosti tijekom Svjetskoga nogometnog prvenstva u Rusiji. Ako su nogometaši neke reprezentacije tjelesno dobro pripremljeni, ali nisu dobri i plemeniti u duši, i nisu spremni međusobno surađivati i pomagati jedan drugoga, nego sebično svaki pojedini bude igrao za sebe, njihove utakmice sigurno neće dobro završiti, ustvrdio je biskup, i naglasio da se slično događa u životu i u školi. Time što u školi uče i stječu određena znanja učenici rast na razini znanja, ali se istinski rast svakog čovjeka događa u srcu. Biskup je izrazio uvjerenje da su učenici tijekom ove školske godine rasli i u pameti i u srcu. Upozorio je kako u tom rastu ima nemalo značenje pravednost o kojoj Isus govori u današnjem evanđelju, pozivajući svoje učenike da im ona bude veća od farizejske, koja se sastojala u načelu odmazde, oko za oko, zub za zub. Po tom načelu na zlo koje je nekome učinjeno odgovara se nanošenjem zla drugome, te ono postaje gospodarom ljudskih života, zaključio je biskup. Međutim, Isus nadilazi takvo poimanje pravednosti, i traži od svojih učenika „veću pravednost“ – pravednost ljubavi, koja svakom čovjeku, uključujući i onoga koji je zao, želi i čini najbolje. Kad se ravnamo po toj Isusovoj pravednosti, mi rastemo u srcu, ponašamo se kao Bog, koji je veći od našeg zla i zato nam prašta, ustvrdio je biskup. Čestitao je učenicima na dobrim ocjenama a još više na onome što su ostvarili u dobroti, plemenitosti svoga milosrdnog srca. Podsjetio ih je da je razlog zašto su u Požeškoj biskupiji otvorene katoličke škole upravo taj da se djeci i mladima omogući susret s Božjom ljubavlju i dobrotom, kako bi uz školsko znanje stjecali način života koji je plemenit, velik, i human. Kao što je zemlji da urodi potrebna kiša, tako je i našem srcu da bude dobro i plemenito potrebna rosa Božja, koja se zove Duh Sveti. Zato su učenici, podsjetio je biskup, na početku školske godine zazvali pomoć Duha Svetoga, a sada na njezinom svršetku žele mu za tu pomoć zahvaliti. Potaknuo je učenike da Bogu zahvale za svoje roditelje, učitelje, vjeroučitelje i druge odgojitelje, kao i sve druge koji su im tijekom ove škoslke godine bili dobri.
