U nedjelju, 12. kolovoza biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije u Vetovu, i uveo u župničku službu njezina novog župnika Dražena Akmačića. Pozdravljajući nazočne vjernike, biskup ih je podsjetio da je njihov dosadašnji župnik Tomo Mrnjec zbog zdravstvenih i nekih drugih razloga razriješen župničke službe i umirovljen, te da crkveni propisi traže da se u službu uvede novog župnika. Potom je Ivan Rončević, bilježnik Biskupskog ordinarijata pročitao Dekret o imenovanju Dražena Akmačića za župnika Župe Bezgrješnog Začeća u Vetovu. Potom je bilježnik kratko predstavio novoimenovanog župnika, nabrojivši službe koje je do sada vršio, nakon čega je novoimenovani župnik Dražen Akmačić ispovjedio vjeru po propisanom obrascu. Biskup je rekao vetovačkim vjernicima da je među njih došao svećenik kojemu je dužnost naviještati i slaviti cjelovitu vjeru Crkve, te da ga povjerava njima a njih župniku da se uzajamno prihvaćaju i surađuju za dobro svojih duša.
U homiliji biskup Antun je izrazio divljenje prema ljudima koji su postali stručnjaci na nekom području života, i koji nam tumače što je svijet u kojem živimo i tko smo mi ljudi, istaknuvši da je pravi blagoslov kad nam pomognu da bolje živimo. Spomenuo je da se Isus u današnjem evanđelju predstavlja kao najveći stručnjak za čovjeka, koji zna što on treba činiti da ne umre: vjerovati u njega koji je kruh za život vječni. On znade da ljudi po Božjem naumu u svojoj nutrini imaju svojevrsni kôd u kojem je sadržana informacija da nisu stvoreni za nešto malo prolaznoga života i u konačnici za smrt, nego za život u punini, za vječnost. Čovjek je biće kojemu nije dovoljno da hranom napuni svoj želudac, nego da dubinu svoje jedinstvene i neponovljive osobe, svoje srce ispuni srećom i smislom. Biskup je spomenuo kako je ruski književnik Dostojevski, promatrajući prirodu oko sebe dobro uočio da je životinja zatvoreni sustav, njezino se postojanje ostvaruje po određenoj formuli.
Međutim, čovjek je jedino biće koje ima otvorenost za beskraj, za vječnost i puninu, težnju za nečim uvijek višim, boljim i drugačijim. Stoga je uistinu temeljno pitanje, kazao je biskup, ima li netko tko te njegove težnje može ostvariti, otvorenost za beskrajnim ispuniti. Ako to nije moguće, onda je čovjek jadnije biće od životinje. Isus Krist nas uvjerava da je on taj kojega je Otac poslao na svijet da nas ispuni svojom moćnom ljubavlju s križa, koju on obnavlja za nas u svakoj svetoj misi, kako ne bismo ostali prazni.
Biskup je izrazio uvjerenja da su nazočni vjernici svojim dolaskom na svetu misu očitovali kako vjeruju Isusu Kristu i da s njime žele graditi svoj život koji neće završiti u grobu, nego u nebeskoj slavi, gdje će biti dionici njegove pobjede nad smrću. Poručio im je da novi župnik nije došao među njih ostvarivati neke svoje ljudske strategije, nego naviještati Isusa Krista kao jedinog spasitelja čovjeka i služiti da on bude što prisutniji u njihovu životu. Stoga ih je pozvao da Isusa Krista prihvate svojom vjerom kao prvu i najvažniju osobu svoga života. Posvjedočio je kako je uvijek izazovno pitanje, zašto neki ljudi mogu vjerovati, a neki ne mogu, i kako je molitva jedini način na koji se može pomoći onima koji ne vjeruju, da Bog i njima udijeli dar vjere. Stoga je pozvao nazočne vjernike da zajedno sa svojim novim župnikom mole za one koji u njihovoj župi kažu da ne vjeruju ili o tom šute, ne dolaze na svetu misu niti na druge vjerske događaje. Potaknuo ih da još revnije dolaze na svetu misu i slušaju Božju Riječ kroz koju Božja istina ulazi u njihova srca, da se u svetoj pričesti hrane Isusovom ljubavlju i na taj način budu živi Božji narod, Crkva Isusova u svojoj vetovačkoj župi. Zamolio je da s njima i za njih moli Isusova Majka, zaštitnica njihove Župe, kao i sv. Kuzma i Damjan, drugi zaštitnici Župe.
Na svršetku misnog slavlja biskup je pozvao vjernike da pomognu svom novom župniku da se ne osjeti osamljen, da ga prihvate onako kako se prihvaća svoga. Ponovio je riječi sv. Pavla iz drugog čitanja da nas je Isus Krist ljubio do kraja, do u smrt te je zapitao zašto onda i mi ne bismo nastojali jedni drugima biti dobri, jedni druge poštivati, jedni o drugima 
dobro misliti, jedni drugima činiti dobro, i na taj način izgrađivati bolji i ljepši svijet u Hrvatskoj. Poželio je da sve ono što će živjeti i ostvarivati sa svojim novim župnikom ide u smjeru dobrote i plemenitosti uz pomoć Božju. Zahvalio je dosadašnjem župniku Tomi, kao i pokojnim vetovačkim župnicima za koje je u ovoj svetoj misi molio, osobito za župnika Stjepana Miklobušeca koji je umro 8. srpnja 1997. godine, neposredno nakon što je osnovana Požeška biskupija. Zahvalio je fra Milanu Šokčeviću koji rado dolazi u svoju zavičajnu vetovaču župu na odmor. Na službu novog župnika kao i na cijelu vetovačku župu zazvao je Božji blagoslov i poželio da u njihovim srcima vlada Bog, njegova moć, svjetlo i dobrota.
Iste nedjelje, 12. kolovoza generalni vikar Josip Krpeljević uveo je Roka Ivanovića u službu novog župnika u Crncu a moderator Biskupskog ordinarijata Ivica Žuljević uveo je Josipa Marića u župničku službu u Đulovcu.
