U nedjelju, 19. kolovoza biskup Antun Škvorčević predvodio je središnje nedjeljno euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Badljevini, i uveo u službu njezina novog župnika Dražena Zrile. Na početku misnog slavlja biskup je podsjetio vjernike da je Hrvatska salezijanska provincija zbog manjka svećenika donijela odluku da Biskupiji preda Župu Badljevina. Zahvalio je salezijancima za sve što su tijekom dugog niza godina pastoralno učinili u ovoj Župi. Izrazio je uvjerenje da to isto osjećaju i nazočni vjernici te ih je pozvao da u ovom misnom slavlju svoju zahvalnost pretoče u molitvu. Osobitu zahvalnost biskup je izrekao don Stjepanu Pasariću, koji je bio posljednji salezijanski župnik. Zaželio je dobrodošlicu novom župniku Draženu Zrile. Zatim je Ivan Rončević, bilježnik Biskupskog ordinarijata pročitao dekret o imenovanju novog župnika i kratko ga predstavio, nabrojivši službe koje je do sada vršio. Potom je župnik ispovjedio vjeru po propisanom obrascu.
U homiliji biskup Antun je podsjetio da mi ljudi kad se susretnemo obično jedni druge pitamo kako smo, i redovito bez velikog razmišljanja odgovaramo da smo dobro. Međutim, nadovezujući se na poticajne riječi sv. Pavla u drugom današnjem čitanju iz Poslanice Efežanima da pomno razmotrimo kako živimo, te da ne živimo kao ludi, nego kao mudri, biskup je rekao kako postoje potresne činjenice ljudskog života koje nerijetko zanemarujemo. Prva među njima je čudesna činjenica sâmog našeg postojanje. Ne samo da postojimo, nego smo bića dubine, srca, koje osjeća da nismo stvoreni za sitno i malo, te ono trajno čezne za puninom. Nastojanje da na tom tragu oblikujemo svoj život, sv. Pavao naziva mudrošću, a svesti ga na površnost i sebičnost znači ludost. Biskup je upozorio kako
se sv. Pavao ne bavi pitanjem znanja i neznanja, što je razina našeg razuma i školovanosti, nego mudrošću i ludošću koje su stanje našeg cjelovitog bića. Ustvrdivši da nam se u Isusu Kristu otvorila najveća mogućnost mudrog života, biskup je kazao nazočnima kako je uvođenje u službu novog župnika posebna prigoda u kojoj valja provjeriti kako pojedinačno, obiteljski i zajednički stoje s obzirom na njega.
Govoreći o naviještenom evanđeoskom ulomku u kojem Isus uvjerava svoje sunarodnjake da je on kruh živi, biskup je ustvrdio kako ondje gdje je prisutan Isus Krist počinje pobjeda nad smrću, život vječni. Time što je sebe nazvao kruhom života Isus je objavio istinu da se kroz umiranje rađa novi život. Protumačio je kako kruh nastaje iz višestrukog umiranja.
Najprije pšenično zrno treba zasijati u zemlju te ono umirući pokreće klicu, koja raste u stabljiku da bi ona donijela klas s mnogo novog zrnja – na jednom klasu može izrasti i do šezdesetak novih zrna, tvrde poljoprivredni stručnjaci. Drugi puta zrno umire kad se mljevenjem pretvara u brašno, treći pak puta kad se brašno umijesi u tijesto i pečenjem pretvara u kruh. Konačno zrno na svoj način umire kad blagujemo, potrošimo kruh te on prelazi u moć i snagu našega života.
Na temelju toga biskup je ustvrdio kako nas kruh koji nastaje iz višestrukog umiranja podsjeća da je ljubav umiranje radi života, koje je Isus Krist ostvario na križu, i da je čovjek biće koja nije gladno samo kruha za želudac, nego ljubavi kao kruha za srce i duh naše neponovljive i jedinstvene osobe. U našoj gladi za životom najbolje nas može nasititi Božja ljubav očitovana u Isusu Kristu koja u nama pobjeđuje zlo i u konačnici smrt. Pozvao 
je nazočne da se oduševe Isusom Kristom i mogućnostima koje nam je Bog darovao u njemu, te da promisle ima li smisla nečem ili nekom drugom darovati svoje povjerenje i vrijeme. Naglasio je kako je u središtu svake župe oltar na kojem se u darovima kruha i vina obnavlja Isusova žrtva s križa, te na sakramentalni način uprisutnjuje Isusova ljubav koja je pobijedila smrt, a vjernici u pričesti postaju dionici te njegove pobjede. Ustvrdio je da je prva i najvažnija župnikova zadaća to djelo Isusovo naviještati i slaviti, pomagati ljudima da shvate tko su – ne po ljudskim teorijama i ideologijama – nego po ljubavi Božjoj koja ih je smislila i u Isusu Kristu omogućila da za svu vječnost njome budu zagrljeni. Izrazio je uvjerenje da će nazočni vjernici znati pronaći vremena za dnevnu molitvu i nedjeljnu svetu misu, te sa svojim župnikom izgrađivati zajedništvo vjere, nade i ljubavi, i tako ići prema vječnosti.
Nakon popričesne molitve novi župnik Dražen uputio je vjernicima pozdrav, pozvao ih na suradnju i pomoć u uređenju župnog doma te posvjedočio otvorenost za svakog pojedinog od njih. Na svršetku misnog slavlja biskup je zahvalio župniku za spremnost kojom je prihvatio djelovati u župi Badljevina, unatoč svojim zdravstvenim poteškoćama. Rekao je da se raduje što je ove godine Župa imala mladomisnika Dejana Ilića, i da je slavlje njegove mlade mise jedan od znakova da ovdje postoji živa molitvena zajednica za duhovna zvanja, te ih je potaknuo da s obnovljenim žarom nastave to plemenito djelo. Biskup je na njihovo zajedništvo s novim župnikom zazvao Božji blagoslov.
