U okviru svojega hodočašća „Putevima svjedoka vjere i domoljublja“ petstotinjak vjernika Krčke biskupije predvođeni svojim svećenicima i biskupom Ivicom Petanjkom, 25. listopada hodočastilo je u Staru Gradišku, mjesto tamnovanja mnogih svećenika tijekom komunističkog sustava. Svoj hodočasnički program započeli su ispred ulaza u nekadašnji starogradiški zatvor gdje ih je pozdravio požeški biskup Antun Škvorčević uputivši im riječi dobrodošlice. Pozdravljajući biskupa Ivicu i sve 
hodočasnike, biskup Antun ih je podsjetio da se nalaze na mjestu koje pamti korake nekih ljudi koji su mrzili i progonili druge, ali također i tragove onih koji su bili nedužni progonjeni, među njima više od 250 svećenika i mnogih drugih rodoljuba, koji su ovdje tamnovali samo zato jer su ljubili Boga, Crkvu i svoju domovinu. Pozvao je nazočne vjernike da na ovom hodočašću slijede tragove njihove patnje i poniženja. Pokazujući im glavnu zatvorsku zgradu koja se urušila, premda bi zavrijedila da 
kao kulturna baština bude obnovljena, biskup je ustvrdio da ona time zorno svjedoči kako je čovjek biće koje može postati moralna ruševina, te ne poštuje ni čovjeka niti svetinje. Naglasio je, međutim, kako je u okolnostima progona i ponižavanja velika većina utamničenika, osobito svećenici ostali moralno uspravni, vjerni Bogu i domovini. Izrazio je uvjerenje da su krčki hodočasnici došli u Staru Gradišku da svojim koracima nježnosti zahvale svim utamničenicima za njihove patnje. Rekao je da se želi 
pridružiti njihovoj molitvi za zatvorenike, ali i za one koji su mrzili i progonili, te se snagom duha praštanjem izdići iznad zla koje se ovdje dogodilo. Biskup je potom hodočasnike ukratko upoznao sa stradanjima starogradiške župe nakon Drugog svjetskog rata, kao i za vrijeme Domovinskog rata, naglasivši da je izgradnjom nove župne crkve prije osam godina i župi Stara Gradiška vraćeno dostojanstvo. Zahvalio je hodočasnicima što će svojom vjerničkom 
toplinom srca, molitvom, suosjećanjem, praštanjem i milosrđem na ovaj prostor koji pamti puno zla unijeti trag plemenitosti i dobra.
Hodočasnici su se potom u molitvenoj procesiji uputili do crkve sv. Mihaela Arkanđela te se zaustavili u Memorijalu svećeničkim žrtvama gdje je biskup Antun kratko predstavio njegove pojedine sastavnice. Upozorio je posebno na mozaik uskrslog Krista nad otvorenim grobom, koji – pobijedivši smrt – svojim raširenim 
rukama slavodobitno lebdi nad križem. U podnožju križa, na samom tlu poredani su likovi koji podsjećaju na svećenike i redovnike, časnu braću i bogoslove, dionike Isusova poniženja i patnje po osudi i zatvaranju, koji se klanjaju uskrslom Kristu u kojem je njihova patnja postigla smisao, ostvarena pobjeda i vraćeno dostojanstvo. Naveo je i neka imena starogradiških uznika među kojima je i devet svećenika Krčke biskupije. Odavši poštovanje žrtvi utamničenih svećenika, hodočasnici su 
se uputili u župnu crkvu slaviti Isusovu misnu žrtvu, koju je predvodio biskup Ivica.
Na početku misnog slavlja biskup Ivica je zahvalio mjesnom biskupu Antunu što ih je primio u Staroj Gradiški na prvoj postaji njihova biskupijskog hodočašća i u znak zahvalnosti uručio mu maslinovo ulje i med, plodove s područja Krčke biskupije. U svojoj homiliji biskup Ivica je rekao da je znakovito što prvu 
zajedničku svetu misu na svom biskupijskom hodočašću slave upravo ovdje u Staroj Gradiški gdje su mnogi domoljubi i svećenici, poput Isusa na prvoj postaji Križnog puta kao osuđenici započeli teške godine tamnovanje, a neki im nisu dočekali kraj, jer su u međuvremenu ovdje preminuli i bili sahranjeni. Naglasio je između ostaloga, da ga se kod preživjelih utamničenika osobito dojmila njihova skromnost i poniznost, jer su nerado govorili o sebi i ničim nisu davali do znanja da se smatraju mučenicima, niti su za sebe tražili neko posebno poštovanje. 
Također je naglasio da je među robijašima, koji su trpjeli zbog svoje vjere i domoljublja, bile i mnoge žene te je iznio potresna svjedočanstva triju žena, koje je zabilježila Kaja Pereković, i sama zatočenica kaznionice u Požegi. Rekao je da svim trima svjedočanstvima zajedničko da u njima nema ni trunka mržnje, već samo uvjerenje da je slobodan samo onaj čovjek koji ne mrzi. Pozvao je nazočne da pamte ta svjedočanstva i žrtve svojih mučenika, te je ustvrdio da samo narod koji dobro poznaje 
svoju prošlost može uspješno graditi svoju sadašnjost i budućnost.
Na koncu svetog slavlja biskup Petanjak je zahvalio starogradiškom župniku Mati Rukavini za pomoć pri organizaciji njihove hodočasničke točke u Staroj Gradiški te Ivici Žuljeviću koji je u ime Požeške biskupije koordinirao njihov dolazak kao i samo hodočašće. Na sve prisutne zazvao je Božji blagoslov, prethodno ih podsjetivši da je pjesmu »Ljiljane bijeli«, koju će otpjevati 
kao završnu pjesmu, skladao fra Anzelmo Canjuga, gvardijan osječkoga kapucinskog samostana, koji je umro u starogradiškom zatvoru kao uznik. Svim hodočasnicima darovana je knjižica o starogradiškom robovanju svećenika s popisom njihovih imena i opisom nove župne crkve i Memorijala. Nakon kratke okrijepe hodočasnici su se uputili prema Srijemu gdje će idućega dana, u petak 26. listopada sudjelovati u slavlju svetkovine sv. Dimitrija i srijemskih mučenika.
