U Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi biskup Antun Škvorčević susreo se s novinarima 21. prosinca te im je predstavio svoju Božićnu poruku pod naslovom „Božić na društvenim mrežama“. Biskup je najprije čestitao Božić medijskim djelatnicima, poželjevši im da u grubu svakodnevicu kojom se bave unesu nježnost božanskog djeteta rođenog u Štalici. Zahvalio im je za služenje istini.
U Poruci koju im je potom predstavio biskup je čestitao Božić vjernicima Požeške biskupije i ljudima dobre volje sa željom da „novorođeni Sin Očev svojim svjetlom i snagom obdari djecu i mlade, očeve i majke, starije i bolesne, osamljene i patnike, siromašne i ljude bez radnog mjesta“. Podsjetio je na ulogu koju su digitalni mediji imali u pokretanju i odvijanju nedavnih demonstracija „žutih prsluka“ u Francuskoj protiv odluka predsjednika Emmanule Macrona te je kazao: „Njihove demonstracije bile su popraćene iznenađujućom količinom nasilja i brutalnosti, očitovanih u paljenju automobila i razbijanju izloga te uništavanju drugih dobara. Stručnjaci za medije smatraju kako je spomenuto nasilje povezano s mogućnostima koje pruža komuniciranje na digitalnim društvenim mrežama. S jedne strane one služe dobru, olakšavaju razmjenu informacija, pomažu na mnogim područjima ljudskog djelovanja. Ali s druge strane, internet depersonalizira komunikaciju, ne omogućuje susret osoba nego ostavlja ljude u anonimnosti, prepuštene vlastitom individualizmu, ne potiče odgovornost, pogoduje očitovanju negativnih strasti, uvredljivom govoru o drugima, lažima, podmetanjima, verbalnom nasilju. Mnogi nedužni ljudi, napose djeca i mladi postali su tim putem žrtve bez mogućnosti braniti se od nasilnih anonimnih sugovornika“
Biskup je zatim upozorio da se navedeno virtualno komuniciranje u nekom smislu odražava i na pristup Božiću te je istaknuo: „Svjedoci smo kako se Advent i Božić od Zagreba do manjih mjesta u Hrvatskoj slavi na ulicama i trgovima na način da se trgovinom i ugostiteljskim ponudama promiče uživalački ugođaj, dok se njihov pravi sadržaj gubi u nekom bajkovitom uređenju javnih prostora i blještavilu bezbrojnih svjetiljki. Potrebno je zauzeti se za izvorni sadržaj Božića u Hrvatskoj. Svetkovina Isusova rođenja podsjeća nas da Bog nije neko biće iz mašte, bez lica, anonimni individualist koji iz pozadine vuče konce da bi nekome naudio. U konkretnom čovjeku Isusu, rođenu u Betlehemu od Marije Djevice u određenom povijesnom vremenu i društvenom poretku Bog nam je očitovao svoju blizinu, uspostavio s nama komunikaciju ljubavi kao najmoćnijim načinom svoje prisutnosti u nama, ostvarujući susret između sebe i čovjeka s ciljem da ga oslobodi zla i smrti, uvede u kraljevstvo nebesko, u zajedništvo punog Božjeg života. Sveti pisci prikazuju Isusa kao ‘sliku Boga nevidljivoga’ (Kol 1,15), i navještaju evanđelje ‘slave Krista koji je slika Božja’ (2 Kor 4,3). Poslanica Hebrejima naziva ga ‘Odsjaj Slave i otisak Bića njegova’ (Heb 1,3), a sam Isus uvjerava svoje učenike: ‘Tko vidi mene, vidi i onoga koji me posla. (Iv 12,45). Filipu pak koji je želio da mu Isus pokaže Oca kaže: ‘Tko je vidio mene vidio je i Oca’ (Iv 14,9). Isus Krist je Božja prisutnost i blizina koja ljubi, prašta, pomiruje, ozdravlja, hrani, zauzima se za siromašne, tješi ucviljene, vraća život umrlima.
Nakon što je položio život za nas na križu, Isus nije nestao s povijesne pozornice, nego je kao pobjednik nad smrću obećao: ‘I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta’ (Mt 28,20). Već 20 stoljeća on snagom svoga Duha po sakramentu krštenja okuplja Crkvu, zajedništvo ljudi, koje je povjerio Dvanaestorici na čelu s Petrom, a čiji je nasljednik biskupski zbor predvođen nasljednikom sv. Petra. On djeluje i u drugim svetim sakramentima, a vrhunac mu je euharistija, kojom hrani Crkvu kao njegov živi organizam, Tijelo njegovo u kojem pomiruje grješnike s Bogom i međusobno, ostvaruje u njima pobjedu nad smrću i daje im predokus konačne punine života u kraljevstvu nebeskom, smislu i cilju svega stvorenog. Polazeći od Isusove prisutnosti u Crkvi u snazi njegova Duha, Drugi vatikanski sabor tvrdi da je ona ‘sakrament ili znak i oruđe najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda’ (LG 1).“
U posljednjem dijelu Poruke biskup Antun je spomenuo na koji način vjernik treba slaviti istinski Božić. „Kad na svetkovinu Božića budete slavili svetu misu i u Vjerovanju ispovijedali da se Sin Božji ‘utjelovio po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom’, utvrdite se u uvjerenju kako on nije nestvarno, virtualno biće, nego živa osoba, trajno među nama prisutna u Crkvi. On ima svoju vidljivost i svojevrsnu opipljivost u svetim sakramentima, napose u euharistijskom slavlju po riječi koja se naviješta, po žrtvi koja se na oltaru prinosi, po zaređenom službeniku koji djeluje u njegovoj osobi te po okupljenim vjernicima za koje je rekao ‘gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima’ (Mt 18,20). Pored toga ne zaboravite da se istinski Božić događa i po susretu Isusa Krista u braći i sestrama koji trpe osamu, siromaštvo, bolest, starost. Kad im darujete svoje vrijeme, toplinu srca i pružite ruku pomoćnicu, ostvaruje se Isusova riječ: ‘Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste’ (Mt 25,40).
Ispunjeni božićnom blizinom Isusa Krista trudite se kao vjernici u obitelji i u javnosti živjeti one odnose koje je on uspostavio među vama kad vas je u svetom krštenju uzdigao na dostojanstvo Božjih sinova i kćeri i ugradio u zajedništvo svoga Tijela koje je Crkva, te uvijek nastupajte časno i pošteno. Služeći se suvremenim digitalnim sredstvima komunikacije, svjedočite svoju oslobođenost od zla u Isusu Kristu, te očitujte poštovanje svakoj osobi i izgrađujte mir među ljudima. Ne propuštajte priliku da uvijek i svagdje služite dobru.“
Biskup završava Poruku riječima: „Od srca želim da vam 2019. godina bude blagoslovljena po trajnoj prisutnosti Isusa Krista u vašem životu. Uz bratski pozdrav u novorođenom Gospodinu“.
Nakon prikaza svoje Poruke biskup je odgovarao na pitanja novinara o pojedinim društvenim i crkvenim aktualnim zbivanjima. Na kraju je uputio kratku poruku Hrvatima u inozemstvu, podsjetivši ih da se o Božiću obitelji nastoje zajedno okupiti i obnoviti u dubokoj međusobnoj povezanosti, poželjevši im da se obnove i u pripadnosti hrvatskoj duhovnoj baštini iz koje su izrasli a koja je najvećim dijelom utkana u božićne hrvatske običaje i pjesme.
