Biskup Antun Škvorčević predvodio je 13. siječnja slavlje božićnog blagoslova Doma pape Ivana Pavla II. u Požegi, u čijem sastavu su Svećenički dom s umirovljenim svećenicima i onima koji djeluju u središnjim biskupijskim ustanovama, Kolegij u kojem borave svećenički aspiranti i drugi srednjoškolci, središnja biskupijska kuhinja s Caritasovom kuhinjom te zajednica Marijinih sestara od čudotvorne medaljice.
Molitveno slavlje započelo je u kapeli Svećeničkog doma gdje su se okupili svi njegovi stanovnici. Pozdravljajući nazočne na čelu s ravnateljem Doma Ivicom Žuljevićem, ravnateljem Kolegija Želimirom Žuljevićem i prefektom Marijanom Pavelićem, biskup je kazao kako je slavlje Božića u vjernicima Požeške biskupije obnovilo svijest da im Bog u Isusu Kristu želi biti blizu, nositi njihove životne terete, biti njihova nada, snažiti ih u radu, u 
bolesti, biti s njima i u samoj smrti, da bi bio njihov pobjednik. Istaknuo je kako je „Božja blizina stvarnost za koju treba moliti. Bog se ne nameće, nego ulazi onome koji otvara prostore svoga života i bića“, te je zaključio „vjerujem da u svakome od vas postoji to raspoloženje vjere i otvorenost za njegovu blizinu kako bi ovo uistinu bila molitva za Božji blagoslov.“
U homiliji biskup se osvrnuo na naviješteni ulomak Pavlove poslanice Korinćanima te rekao kako nas ona „podsjeća da postoji Božja usmjerenost na čovjeka, a ime joj je Isus Krist. On neprestano svojom prisutnošću među nama svjedoči koliko smo dragocjeni u Božjim očima te koliko možemo postati dovršeni kao ljudi i konačno dospjeti u puninu koju može ostvariti jedino ona ljubav koja je progovorila u Isusu Kristu.“
„To znači – nastavio je biskup – da je Božja ljubav, Isus Krist, izazov nama da pokušamo biti ispružena ruka prema drugome. Ne ruka koja optužuje, nego ruka koja se raduje drugome, koja mu čini dobro, koja se žrtvuje za drugoga.“ Prigodnu homiliju biskup Škvorčević je zaključio riječima: „Neka nam Bog po ovome blagoslovu udijeli tu sposobnost u ovoj godini kako bi ona uistinu bila godina milosti Gospodnje – lijepa godina.“
Nakon blagoslovne molitve biskup Antun je u pratnji kolegijaša i drugih sudionika slavlja prošao kroz sve prostorije Doma i poškropio ih blagoslovljenom vodom. Blagoslov su završili u velikoj blagovaonici gdje su svećenički aspiranti otpjevali nekoliko božićnih pjesama, nakon čega su svi bili dionicima zajedničkog stola.
