Na blagdan bl. Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika, 10. veljače u crkvi sv. Lovre u Požegi biskup Antun Škvorčević predvodio je misno slavlje u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova, iz župa u gradu Požegi te iz drugih župa Katedralnog arhiđakonata. Pozdravljajući okupljene vjernike biskup Antun im je čestitao blagdan drugog zaštitnika crkve sv. Lovre i Požeške biskupije. Rekao je da se danas zaustavljamo pred činjenicom da nam ga je Bog darovao u onim teškim vremenima kad je osobito bilo potrebno imati mudrosti, koja je Božji dar, kako bi se moglo djelovati za
dobro naroda i Crkve. Također je rekao da danas želimo Bogu zahvaliti za dar Blaženikove osobe, njegove vjernosti Bogu, Crkvi i narodu, i da blaženog Alojzija pred njegovom relikvijom želimo zamoliti da i nama izmoli vjernost Bogu, obitelji, Crkvi i narodu, jer bez vjernosti na svim navedenim razinama neće biti ozbiljnijeg napretka u Hrvatskoj. Osobiti pozdrav uputio je nazočnim svećenicima, sestrama redovnicama i učenicima Katoličke osnovne škole u Požegi, a sve sudionike misnog slavlja pozvao je da provjere kakvi su iznutra u svojoj savjesti te se pokaju za sve ono što je nedostojno Boga i 
nemoćno za zajedništvo s njime i međusobno.
U homiliji biskup je najprije zapodjenuo razgovor s nazočnim učenicima požeške Katoličke osnovne škole, podsjetivši ih da su riječi »Izvezi na pučinu«, koje je Isus u današnjem evanđelju uputio Petru, ispisane na ulazu u njihovu školu na latinskom jeziku: »Duc in altum«. Djecu i sve ostale vjernike pozvao je da promotre kako je bl. Alojzije Stepinac zaveslao na Isusovu riječ, i da provjere nalaze li se i oni zajedno s njime i s Isusom u Petrovoj lađi – Crkvi, te idu li u pravom smjeru. Rekao im je kako zajedno s njima osjeća određenu nelagodu zbog toga što u našoj javnosti još uvijek ima različitih 
pristupa, sudova i osuda bl. Alojzija Stepinca, te da nam je u tom stanju Božja riječ svjetlo u kojem najbolje možemo vidjeti tko je Alojzije Stepinac. Spomenuo je kako nekim osporavateljima bl. Alojzija Stepinca nije dovoljno ono što je on u ratno doba govorio i činio, a da pak nekim vjernicima danas nije dovoljno što je on proglašen blaženim a ne i svetim. Biskup je ustvrdio da se večeras nismo sabrali razmišljati o tome što još nije 
učinjeno s obzirom na bl. Alojzija, nego Bogu zahvaljivati za ono što jest u njemu ostvareno. Potaknuo je nazočne da ne dopuste nikome da im pomuti dušu, te počnu razmišljati s negativnih polazišta, već da se prisjete kako je time što je 3. listopada 1998. godine papa Ivan Pavao II. proglasio kardinala Stepinca blaženim, s najvišeg učiteljskog mjesta Katoličke Crkve posvjedočeno da je on velik čovjek, vrijedan i dostojan našeg poštovanja i naše molitve, te da je to za našu vjeru dovoljno da se radujemo, da ga štujemo i nasljedujemo.
U svjetlu naviještenog čitanja iz Izaije proroka, gdje on prikazuje svoj proročki poziv u veličanstvenom viđenju Božje slave u jeruzalemskom Hramu, i čuje njegovo pitanje „Koga da pošaljem“ na koji je prorok odgovorio „Evo mene, mene pošalji“, biskup je prikazao kako se Božji poziv Alojziju Stepincu da krene putem svećeništva probijao kroz različite događaje, među ostalim i I. svjetskog rata. 
Istaknuo je da je Stepinac, napose uz pomoć molitava i posta svoje majke Barbare hrabro prihvatio Božji poziv i na njega odgovorio: »Evo me, mene pošalji!« U njemu je, dodao je biskup, na svoj način bila sadržana ona spremnost kojom je Gospodin Isus, nošen ljubavlju za čovjeka, išao do kraja, do u smrt izvršiti Očevu volju.
Na temelju evanđeoskog ulomka o Isusu koji naučava iz Petrove lađe i na čiju će riječ Petar zaveslati na pučinu, baciti mreže i uloviti mnoštvo riba, biskup je kazao kako je Petrova 
lađa metafora Crkve, koja po Isusovu naloga svijetu neprestano upućuju živu Božju riječ u kojoj odjekuje Božja istina o nama, i koja ljude vodi u vječnu luku spasenja. Biskup je naglasio da je tu istinu o Crkvi kao Petrovoj lađi bl. Alojzije razumio već u svojoj mladosti dok je studirao u Rimu, i izbliza promatrao kako rimski biskup kao nasljednik sv. Petra svojom službom jamči da Crkva vrši primljeno poslanje, a to je naviještanje Evanđelje Isusa Krista, umrlog i uskrslog, pobjednika nad smrću, kako tumači sv. Pavao Korinćanima u današnjem drugom čitanju. Biskup je ustvrdio da je bl. Alojzije cijeloga svog života, a osobito na montiranom 
komunističkom sudskom procesu hrabro svjedočio kako je Isus Krist Bog te da je spreman za njega umrijeti. A na ponudu komunističkih vlasti da se odrekne papinstva te osnuje neku nacionalnu Crkvu, odlučno pod cijenu žrtve odbio tu mogućnost, braneći slobodu Crkve od svih onih koji su posezali u područje njezina djelovanja, želeći je isprazniti od njezina božanskog poslanja i upregnuti je u službi svojih ideoloških ciljeva. Pozvao je nazočne da po primjeru Alojzijeve hrabrosti i po njegovu zagovoru i oni u današnje vrijeme, 
nošeno valovima različitih ideologija, svjedoče da Crkva u hrvatskom narodu nije naše ljudsko, nego Božje djelo, i da nastoje u osobnom, obiteljskom i javnom životu biti veliki i jaki ljudi, koji su ukorijenjeni u trinaeststoljetnu kršćansku baštinu vjere, nade i ljubavi svoga naroda.
Na svršetku misnog slavlja svi su sudionici zajedno uputili molitvu Svemogućem Bogu da ih po zagovoru bl. Alojzija Stepinca prati na njihovu životnom putu. Potom je biskup, najavljujući sutrašnje slavlje blagdana Gospe Lurdske, podsjetio na tragove marijanske lurdske pobožnosti u požeškoj Katedrali i u crkvi sv. Lovre, te ih je pozvao da u pripravi za sutrašnji dan zapjevaju »Sred te se pećine«. Pozvao je nazočne koji se ponose bl. Alojzijem, da učine sve da se bl. Alojzije ponosi njima, a osobito
da se i s bl. Alojzijem i s njima ponosi živi Isus Krist u svojoj Crkvi. Zahvalivši za sudjelovanjem pjevačima, djeci, svećenicima i svim nazočnim vjernicima, koji su svojim srcem doprinijeli da slavlje u čast bl. Alojzija bude dostojno, na sve njih, na obitelji i na grad Požegu zazvao je Božji blagoslov.
