Spomen na žrtve partizansko-komunističkog progona u Slatinskom Drenovcu

Požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima Slatinskog i Našičkog dekanata predvodio je u nedjelju, 23. lipnja u župnoj crkvi u Čačincima svetu misu za žrtve partizansko-komunističkog progona tijekom Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega, ubijene i bačene u masovnu grobnicu u nedalekom Slatinskom Drenovcu.
Uvodeći u misno slavlje i pozdravljajući nazočne svećenike i vjernike, među kojima su bili i načelnik općine Čačinci, dožupan Virovitičko-podravske županije te drugi javni dužnosnici, biskup je rekao da se ove nedjelje pred svetkovinu Presvetog Srca Isusova želimo podsjetiti na kapelu Presvetog Srca Isusova u Slatinskom Drenovcu pokraj koje je oko 500 ljudi stradalo u logoru kao žrtve totalitarnog komunističkog sustava, kojemu je vlastita ideologija bila iznad čovjeka. Pozvao je nazočne da žrtve zla koje je ondje počinjeno povjere Božjem milosrđu i njegovoj pobjedničkoj ljubavi, ali i da mole da Bog bude milosrdan počiniteljima toga zla.
U homiliji biskup je rekao da je pitanje što ga je Isus u naviještenom evanđeoskom ulomku postavio svojim učenicima: »Što vi kažete tko sam ja?« te Petrov odgovor: «Ti si Krist – Pomazanik Božji», izazovno i nama danas, jer tu nalazimo i odgovor na pitanje tko smo mi, ne po nekim ljudskim promišljanjima i mjerilima, nego po Božjem naumu u Isusu Kristu. Protumačio je da grčki naziv «Krist» i hebrejski naziv «Mesija» etimološki potječu od glagola «pomazivati», te su stoga riječi Krist, Mesija i Pomazanik istoznačnice. Podsjetio je da su se u Starom zavjetu kraljevi, svećenici i proroci u svoju službu uspostavljali obredom pomazanja, i da je na temelju toga i u Isusovo vrijeme postojala velika nada i iščekivanje poznata kao mesijanizam. Židovi su očekivali da će im Bog poslati Mesiju, koji će u svojoj osobi objediniti sva tri spomenuta pomazanička dobra, i kao moćni vojskovođa uspostaviti Božje kraljevstvo na zemlji. Na Isusov upit Petar je u ime svih apostola odgovorio da oni u njemu vide tog Mesiju, Pomazanika Božjeg, i da su stoga uvjereni da će on ispuniti sva njihova očekivanja. Međutim, Isus im tumači da je on Mesija koji Božje kraljevstvo neće uspostaviti kao moćni vojskovođa, već će pomazan Duhom Svetim kao trpeći sluga Božji nakon poniženja, muke i smrti na križu, u uskrsnuću izvojevati konačnu pobjedu nad zlom i smrću.
Podsjetivši da su se kroz povijest pojavljivali različiti mesijanizmi – od nacističkog do komunističkog – koji su u svojim ideologijama ljudima obećavali napredak, blagostanje i bogatstvo i u ime toga ubijali one koji ih nisu prihvaćali, biskup je ustvrdio da su ti mesijanizmi zbog svoje bezbožnosti i nehumanosti bili osuđeni na propast, ali da su čovječanstvo koštali milijune ljudskih života. Napomenuo je kako ni naše suvremeno doba nije lišeno određenog mesijanizma koji je među ostalim na neki način prisutan u različitim video igrama punim nasilja, u kojima redovito pobjeđuju neki „supermeni“, a koji nerijetko osobito mlade ljude zavodi na put nasilja. Spomenuo je kako postoje i određeni nacionalni mesijanizmi, u kojima si jedan narod pripisuje lidersku ulogu u odnosu na druge narode, u ime čega se onda stvaraju politički sustavi u kojima stradavaju nevini ljudi.
Za razliku od svih mesijanizama koji počivaju na ljudskoj moći, dominaciji i nasilju nad drugima i drugačijima, Isusov mesijanizam je utemeljen na ljubavi i sebedarju za druge. Kroz trpljenje kojim je sebe dao za nas, na križu pribijen i kopljem proboden umro za nas, Isus je oduzeo snagu zlu. Na taj je način i nama pokazao kako se svakom lažnom mesijanizmu trebamo suprotstaviti živeći logiku njegova mesijanizma, koja se očituje u ljubavi, plemenitosti i dobroti te spremnosti na poniženje i trpljenje. U Isusu na križu mi s evanđelistom Ivanom prepoznajemo »onoga koga su probili«, o kojem govori prorok Zaharija u prvom čitanju. U njemu – oslobođeni od mržnje prema zločincima i želje za osvetom – vidimo kako se ranjenost, poniženje i smrt nevinih žrtava svih lažnih mesijanizama, uključujući i žrtve onih koji su ubijeni u Slatinskom Drenovcu, među njima i trojica svećenika, preobražava u pobjedu pravednosti Božje ljubavi nad zlom i smrću, njihovo spasenje, ustvrdio je biskup. Pozvao je nazočne neka po njima u Hrvatskoj, koja je razdirana podjelama i međusobnim sukobljavanjima, progovori snaga Božjega milosnog i molitvenog Duha, kako bi svima onima koji su poginuli zbog mržnje drugih, molili vječni mir i radost u zagrljaju Božje ljubavi
Na svršetku svete mise biskup je zahvalio nazočnim vjernicima što su sudjelovanjem u ovom slavlju žrtvama Slatinskog Drenovca iskazali svoju pažnju i zahvalnost. Načelniku Općine Čačinci, kao i čačinačkom župniku Nedjeljku Androšu zahvalio je za njihov doprinos u organizaciji slavlja, te je na sve nazočne, zazvao Božji blagoslov. Nakon programa u crkvi predstavnici javne vlasti položili su vijence i upalili svijeće pred spomenikom nevinim žrtvama u Čačincima.