Na blagdan sv. Klare, 11. kolovoza požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je samostan sv. Klare u Požegi i u samostanskoj crkvi predvodio misno slavlje i obred polaganja privremenih zavjeta s. Marije Anđele od Duha Svetoga (Petre) Babić. S njim su koncelebrirali: Ivica Žuljević, prepošt požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra; Jozo Jurić, župnik Župe Sv. Leopolda Mandića u Požegi; fra Milan Krišto, župnik Župe Duha Svetoga i gvardijan franjevačkog samostana u Požegi; Mladen Štivin, kanonik i župnik Župe sv. Terezije u Požegi; Ivan Popić, kancelar Biskupskog ordinarijata u Požegi te drugi svećenici. Pozdravljajući na početku misnog slavlja sestre klarise, nazočne svećenike i vjernike, biskup Antun im je čestitao svetkovinu sv. Klare, izrazivši radost što zajedno s njima može zahvaliti Bogu za dar svetičina života, kao i za dar posvećenog života 
sestara klarisa. Rekao je da se posebno raduje što će u ovom slavlju s. Marija Anđela od Duha Svetoga položiti svoje prve zavjete, i na taj način još snažnije zakoračiti u onaj svijet u koji je krenula za sv. Majkom Klarom.
U homiliji podsjetio je na ljepotu darivanja u kojem se ostvaruje naša povezanost, istaknuvši da posebnu snagu i dubinu ima darivanje jedne osobe drugoj koje se ostvaruje u prijateljstvu ili braku, a da je dalekosežno za vječnost kad jedna osoba sebe potpuno daruje Bogu u 
svećeničkom ili redovničkom zvanju. Zahvalio je s. Mariji Anđeli što će polaganjem redovničkih zavjeta posvjedočiti takvu darovanost Bogu. Naglasio je da se ona usuđuje učiniti taj korak jer joj vjera kaže kako će tim putem stići do onog životnog cilja i smisla koji je Bog za nas ostvario u Isusu Kristu.
Osvrnuvši se na ulomak drugog čitanja u kojem pisac poslanice Hebrejima tumači da je vjera već neko imanje onoga prema čemu težimo, i na primjeru Abrahama pokazuje kako je vjera iščekivanje da se u našem životu i u našoj povijesti ostvari sve ono što nam je Bog obećao,
biskup je ustvrdio da su Božja obećanja neporeciva i neprevarljiva. Rekao je i da pisac knjige Mudrosti u prvom čitanju podsjeća kako je Bog ispunio obećanje dano ocima da će ih izvesti iz egipatskog ropstva i dovesti u zemlju blagostanja. Biskup je naglasio da je Bog po prorocima svom izabranom narodu dao najveće i konačno obećanje: da će pobijediti smrt i dovesti čovjeka u konačnu domovinu, kraljevstvo nebesko u kojem će baštiniti vječni život, 
te je ustvrdio da je Bog to svoje obećanje ispunio u vazmenom otajstvu muke, smrti i uskrsnuća svoga Sina Gospodina našega Isusa Krista. Kazao je da su se sestre klarise, slijedeći primjer sv. Majke Klare upravo zbog te konačne Božje stvarnosti u koju nas je uveo Isus Krist, zatvorile u klauzuru kako bi njihov duh po zavjetima siromaštva, poslušnosti i čistoće svakoga dana bio uronjen samo u Boga, te na temelju iskustva njegove blizine svjedočile kraljevstvo nebesko, bile obdarene mirom u duši, živjele sklad između prolaznosti i vječnosti.
Govoreći o evanđeoskom ulomku, u kojem Isus slikom opasanih bokova i upaljenih svjetiljki potiče svoje učenike na budnost, biskup je ustvrdio da nas te slike, s jedne strane 
podsjećaju na spremnost Izraelaca da u pashalnoj noći iziđu iz egipatskog ropstava u slobodu a s druge pak strane pozivaju na spremnost pridružiti se Isusu Kristu u novom izlasku iz ovozemaljske domovine u vječnu domovinu na nebesima, koji je ostvaren u njegovu vazmenom otajstvu. Još je kazao da je toj budnosti, kojom se kreće u novi izlazak, ime vjera. Podsjetio je da je vjera dar kojim nas Bog osposobljava da imamo povjerenja u njega, ali ujedno i naša darovanost Bogu i spremnost da mu bezuvjetno vjerujemo. Kazao je sestrama klarisama da je njihov zavjet siromaštva, čistoće i poslušnosti budnost kojom po njima požeška mjesna Crkva bdije pred vratima 
vječnosti, iščekujući drugi Gospodinov dolazak i puninu kraljevstva nebeskoga. Zahvalio im je što svojim svakodnevnim molitvama i žrtvama našu lijepu domovinu čine još ljepšom. Poželio je s. Mariji Anđeli i svim drugim sestrama da se ne umore na započetom putu, krijepeći i osnažujući svoj duh Božjom riječju i euharistijskim kruhom.
Na koncu misnog slavlja biskup Antun je s. Mariji Anđeli od Duha Svetoga čestitao njezine prve zavjete, a poglavarici samostana s. Klari Lisac zaželio sretan imendan. Pozvao je sudionike slavlja neka mole da s. Marija Anđela za tri godine položi vječne zavjete. Zahvalio je nazočnima što su sudjelovanjem na ovom svetom slavlju posvjedočili Bogu da ga vole, a sestrama klarisama da ih podupiru molitveno i na duge načine. Izrazio je uvjerenje da se iz vječnosti s njima danas raduju te da s njima i za njih mole dvije preminule poglavarice: s. Celina i s. Pia. Zahvalio je sestrama klarisama za njihove molitve i žrtve koje svakodnevno prikazuju za svećenike Požeške biskupije i za nova duhovna zvanja, što im je povjerio u zadaću 2000. godine kad je otvoren njihov samostan u Požegi.
