Predvečerje Velike Gospe u Kloštru kod Slavonskog Kobaša

U predvečerje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije, 14. kolovoza, vjernici iz posavskog dijela Požeške biskupije i slavonsko-brodskog kraja hodočastili su u starodrevno marijansko svetište Kloštar kod Slavonskog Kobaša. Euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević. Pozdravljajući nazočno mnoštvo hodočasnika, biskup je rekao da je Kloštar opet oživio Marijinom blizinom i otvorenošću njihova vjerničkog srca. Poručio im je da su blagoslovljeni što su došli u Kloštru očitovati Isusovoj Majci svoje poštovanje i odanost te joj povjeriti molitve. Pozvao ih je da joj zahvale za sve ono što je Bog po njezinu zagovoru stoljećima ovdje ostvarivao, te da je zamole da ih svojom blizinom i majčinskom ljubavlju prosvijetli, osnaži i iznutra oslobodi od svega onoga što ih priječi da žive smislenije, bolje, dublje i snažnije.
U homiliji biskup je spomenuo kako se u marijanskim svetištima uvijek osjećamo lijepo, jer smo u svojim odanim vjerničkim srcima ispunjeni Marijinom majčinskom ljubavlju i snagom kojom je njezin Sin Isus Krist na križu pobijedio smrt te naš životni put, obilježen nevoljama i umiranjima bude obasjan smislom Kazao je da je marijansko svetište u Kloštru jedan od duhovno najzgusnutijih mjesta u ovom dijelu Hrvatske, duhovno povijesno susretište u kojem hodočasnici postaju dionici neizbrisive duhovne povijesti. Kad – među ostalim – zapjevaju marijanske pjesme, u koje su naši preci od davnine utisnuli svoju vjeru i nadu, oni se istovremeno susreću s Marijinom prisutnošću i s odanošću naših otaca prema njoj, ustvrdio je biskup. Zahvalio je nazočnim vjernicima što su se ovim hodočašćem uključili u taj duhovni dinamizam.
Spomenuvši kako u procesiji na ovom hodočašću nosimo zavjetnu Marijinu sliku iz 18. st., biskup je podsjetio da je zavjet ponajprije svijest kako nas Bog voli najbolje i najviše, ali također i naša želja da u slobodi i cijelim bićem na Božju ljubav odgovorimo otvorenošću našeg srca, ljubavlju i vjernošću, te na taj način s njime budemo pobjednici nad grijehom, zlom i smrću. Poručio je hodočasnicima da će po zavjetima koje će na ovom hodočašću učiniti dok budu u procesiji išli za Marijinom slikom, oživjeti ona opredjeljenja vjere kojima su naši pređi tijekom povijesti ovdje Bogu obećavali da će biti i ostati njegov vjerni narod, unatoč osobnim i narodnim teškoćama, slabostima i trpljenjima a kojima će pridružiti svoja obećanja. Prisjećajući se kako je još kao dječak iz rodnog Davora dolazio u Kloštar, te mu je to bilo prvo iskustvo marijanskog hodočašća rekao je da ne zna do kraja izreći što je tada sve proživljavao, ali da sa sigurnošću može reći kako mu je bilo lijepo dok je s drugim vjernicima molio i pjevao, i dok je u dječjem i mladenačkom predanju uzdizao svoje oči prema Isusovoj Majci i pritom shvatio kako naš život nije besmislen, jer postoji Bog koji nas voli. Kazao je da uvijek rado dolazi u Kloštar jer se u njemu susretne s tom svojom dječjom i mladenačkom duhovnom poviješću, koja je ostavila duboki trag na njegovu životnom putu, sve do svećeništva i biskupstva. Pozvao je hodočasnike da na spomenutom povijesnom duhovnom tragu razmišljaju o svom sadašnjem osobnom i društvenom životu.
Kazao im je da naviještena sveta čitanja i svetkovina Uznesenja Marijina na nebo svjedoče o cilju našeg životnog hoda. Osvrnuo se na brojna i učestala ispitivanja javnog mnijenja u medijima prema kojima većina ispitanika smatra da Hrvatska ide u krivom smjeru, a da nigdje nije jasno naznačeno koji bi to bio pravi smjer u kojem bi trebala ići. Ustvrdio je da se u mišljenju kako Hrvatska ide u krivom smjeru krije naše iščekivanje da se ostvari gospodarski napredak, kao i naše razočarenje što se to ne događa prvenstveno zbog nesloge naših političara koji umjesto da se bave napretkom gospodarstva i drugim važnim zajedničkim pitanjima, javno govore i rade jedni protiv drugih te troše snage u negativno. Biskup je pozvao hodočasnike na molitvu i djelovanje da Hrvatska na političkom, gospodarskom i svakom drugom području krene u pravom smjeru. Međutim, naglasio je kako je još važnije od toga posvijestiti si da život svakog pojedinog vjernika ne ide u krivom smjeru zato što nad nama na koncu nema zadnju riječ naša biološko-tjelesna smrt u raspadljivosti, nego uskrsnuće i život vječni u neraspadljivosti, kako nam svjedoči sv. Pavao u naviještenom ulomku iz Prve poslanice Korinćanima. Po svetom krštenju, u kojem nas je Isus Krist po zaslugama svoje muke, smrti i uskrsnuća zaodjenuo u neraspadljivost, započeli smo već ovdje na zemlji živjeti vječnost, ustvrdio je biskup. Naglasio je da je Bog u Blaženoj Djevici Mariji, običnoj djevojci iz Nazareta koja je postala središte povijesti kad se Sin Božji radi nas ljudi i radi našega spasenja utjelovio u njezinu krilu, započeo proces zaodijevanja naše raspadljivosti u neraspadljivost te nam je u njezinu uznesenju dušom i tijelom na nebo posvjedočio puninu neraspadljivosti kojom će nas na koncu svega obdariti. Pozvao je hodočasnike da oni budu Hrvatska koja živi svoju krsnu zaodjenutost u neraspadljivost po posvemašnjoj opredijeljenost za Boga, za vječnost, po čestitom i poštenom životu, međusobnoj slozi i prijateljstvu. Neka Hrvatska po njihovim okupljanjima na euharistijska slavlja, po njihovoj ishranjenosti Božjom riječju i svetom pričešću – tim lijekom besmrtnosti, kako su govorili ranokršćanski crkveni oci – ide u pravom smjeru, zaključio je biskup. Zamolio je proslavljenu Isusovu Majku da svojim zagovorom pomogne hodočasnicima kako bi njihovi duhovni koraci bili čvrsti u hodu prema vječnosti, gdje ih Bog želi zagrliti puninom ljubavi koju nam je Isus Krist očitovao na križu, kako je to ostvario na Mariji.
Nakon popričesne molitve uslijedila je zavjetna procesija sa slikom Gospe Kloštarske kojoj su hodočasnici s upaljenim svijećama u rukama pjesmom i poklicima iskazivali počast. Na svršetku procesije biskup je predvodio čin predanja Blaženoj Djevici Mariji. Zahvalio je hodočasnicima za sudjelovanje na euharistijskom slavlju molitvom i pjesmom te kazao da se raduje daljnjim susretima s njima na biskupijskim marijanskim postajama u Voćinu, Pleternici, na Gospinom Polju i Kutjevu. Nakon toga izložen je Presveti oltarski sakrament pred kojim su se hodočasnici zadržali u pobožnom klanjanju sve do ponoći.