Susret vjeroučitelja u Požegi pred početak nove školske godine

U Požegi je 24. kolovoza pred početak nove školske godine održan susret vjeroučitelja i odgojiteljica u vjeri Požeške biskupije. Središnji dio programa bila je sveta misa u crkvi sv. Lovre, koju je predvodio biskup Antun Škvorčević. Uvodeći u svetu misu, biskup se osvrnuo na grmljavinu koja je prethodila slavlju, upitavši nazočne može li se i za njih reći da su «sinovi groma», kako su bila nazvana dvojica Isusovih učenika. Ustvrdio je da je grmljavina svojevrsni znak kojim nebo od njih očekuje da budu snažni kao što je snažna Božja riječ čiji su služitelji, i kao što je snažan Gospodin naš Isus Krist, pobjednik nad smrću. Izrazio je radost što i ovom svetom misom svjedoče kako nastoje da njihova duhovnost bude što usklađenija s poslanjem koje im je povjereno. Spomenuo je da danas slavimo blagdan sv. Bartola Apostola, koji je po predaji umro mučeničkom smrću nakon što su mu progonitelji oderali kožu, ustvrdivši da postoje i naša mučeništva koja, doduše nisu tako okrutna kao Bartolovo, ali su na tragu Isusove muke i smrti. Pozvao ih je da u ovom euharistijskom slavlju, koje je proslava Isusove muke, smrti i uskrsnuća, mole za snagu u svom poslanju, kajući se za sve ono što je u njima nesposobno za Boga i što im priječi da iznutra budu povezani s njime i jedni s drugima.
U homiliji biskup je spomenuo kako se u novije doba u medicini a i drugdje rado govori o probioticima, zdravim hranjivim tvarima koje valja unositi u organizam, jer su korisne za zdravi život. Rekao je kako mu je uvijek drago kad vidi da, osim što u Hrvatskoj ima puno onih koji djeluju protiv nečega ili nekoga, ima i onih koji se zalažu za nešto vrijedno. Tako su se, primjerice, nedavno i iz crkvenih krugova čuli određeni stavovi protiv „škole za život“. Nikad ne znamo do kuda će nas dovesti zalaganje i djelovanje protiv nečega ili nekoga, ali gotovo sa sigurnošću možemo predvidjeti kamo će nas dovesti zalaganje i djelovanje za nešto, ustvrdio je biskup. Pozvao je vjeroučitelje da na početku nove školske godine u pročišćavanje svojih opredjeljenja za ili protiv nečega krenu s polazišta naviještene Božje riječi.
Biskup se najprije usredotočio na evanđeoski ulomak, koji izvješćuje kako je Filip našao Natanaela – Bartola i pozvao ga da dođe k Isusu iz Nazareta te se osobno uvjeri kako je on Mesija kojega su navijestili Mojsije i proroci. Kazao je vjeroučiteljima i odgojiteljicama u vjeri da su i oni poput Filipa najprije sami pronašli Isusa, a onda svojim poslanjem počeli pronalaziti druge ljude i privoditi ih njemu. Pozvao ih je da se u svojoj potrazi za Isusom ne zaustave, nego da ga uvijek iznova traže, kako bi što dublje i cjelovitije uza nj prianjali. Rekao je da im iskustvo apostola Bartola, koji je u susretu s Isusom od podrugljiva skeptika u njegovo mesijanstvo, postao njegovim gorljivim pobornikom, može biti od velike pomoći u potrazi za Isusom Kristom. Na Bartolovu podrugljivu primjedbu „zar iz Nazareta može doći što dobro“ Isus mu je odgovorio pohvalom, nazivajući ga istinitim Izraelcem u kome nema prijevare, kazavši mu da ga je vidio dok je bio pod smokvom. Odgovarajući na pitanje «Što je Bartol radio pod smokvom», biskup je podsjetio da je on zacijelo bio zakonoznanac koji je poput učitelja i mudraca u Izraelu običavao sjediti pod smokvom i ondje primao ljude da bi ih poučavao ili savjetovao. Usporedio je to s vjeroučiteljskim poučavanjem sa školskih katedri. Upozorio je kako današnji kratki evanđeoski ulomak više puta upotrebljava riječ vidjeti i gledati. Istaknuo je da se ovdje ne radi tek o pukom fizičkom gledanju, već o nutarnjem duhovnom procesu, u kojem je Isus svojim božanskim pogledom povjerenja pomogao Bartolu da povjeruje kako je on Mesija, Sin Božji. Naglasio je kako je takvo nutarnje duhovno gledanje u međusobnom povjerenju put na kojem se među ljudima rađa prijateljstvo i bračno zajedništvo. Susret drugoga u povjerenju temelji se na ljubavi, koja najbolje gleda i najdalje vidi. Slikom silaženja i uzlaženja anđela nad Sina Čovječjega Isus uvjerava Bartola i druge apostole da će ga najbolje i najpotpunije vidjeti kad se na križu očituje njegovo najdublje silaženje u smrt, a u uskrsnuću od mrtvih ostvari njegovo uzlaženje u nebesku slavu.
Na temelju toga biskup je ohrabrio vjeroučitelje neka se u svom kršćanskom životu u ljubavi prema Kristu ne boje silaženja i umiranja, jer ona nisu određena za njihov nestanak i smrt, nego za uskrsnuće i život. Još im je poručio kako je njihova založenost u školi i u obitelji, u župi i u društvu također svojevrsno umiranje, te ih je pozvao neka ne bježe od križa, da ne budu samo učitelji, nego i svjedoci koji će dragovoljno i s ljubavlju prihvaćati trpljenje, nadahnjujući se na primjeru svetog Bartola, drugih apostola i mučenika, očitujući tako svoju ljubav i odanost prema Isusu Kristu. Bez duboke, otajstvene povezanosti s Isusom Kristom njihovo vjeroučiteljsko poslanje ostat će na površini i neće uroditi plodom, neće biti «pro-biotičko», ustvrdio je biskup.
Potom je na temelju prvog čitanja iz Knjige Otkrivenja progovorio o Crkvi koju apostol Ivan naziva Kristovom zaručnicom i prikazuje slikom Božjeg grada Jeruzalema, te protumačio značenje njezina utemeljenja na apostolima, s brojnim otvorenim vratima u svojim zidinama, koji silazi s neba na zemlju. Biskup je naglasio kako je zaručništvo najdublja povezanost među osobama, da se odnos između Crkve i Krista može nazvati tim imenom jer nam on u Crkvi po svetim otajstvima daruje udioništvo u svom božanskom životu. Kazao je vjeroučiteljima da su krštenjem i poslanjem ugrađeni u to zaručničko zajedništvo Crkve, koje je otvoreno svim ljudima, te ih je pozvao da se iskreno, bez prijetvornosti pred Bogom i pred ljudima u svom djelovanju trude njegovati i promicati tu otvorenost. Poželio im je da i oni poput sv. Bartola i drugih apostola cjelovitim životom prihvate Isusa Krista kao učitelja, mesiju i spasitelja, te da djecu i druge ljude koje poučavaju u suradnji s biskupom i svećenicima radosno privode Njemu, izvoru vječnog života.
Nakon popričesne molitve vjeroučitelji i odgojiteljice u vjeri, predvođeni biskupom Antunom uputili su Bogu zajedničku molitvu, povjeravajući mu svoje navjestiteljsko poslanje. Završavajući misno slavlje, biskup je spomenuo vjeroučiteljima kako mandat koji primaju nije neka svjedodžba o njihovoj kvalifikaciji, nego osobna iskaznica o njihovoj duhovnosti ukorijenjenoj u Crkvi. Pozvao ih je da ne ostanu «pod smokvom», tj. ljudi koji na svojim katedrama samo poučavaju, nego da snažno životom svjedoče Isusa Krista u školi i župi, da nastupaju «probiotički», zauzeti za čovjekovo dostojanstvo i puninu života u Isusu Kristu. Poželio im je blagoslovljenu novu školsku godinu, te je na sve njih zazvao Božji blagoslov. Potom je vjeroučiteljima i odgojiteljicama u vjeri uručio četrdeset i tri kanonska mandata za poučavanje katoličkog vjeronauka u osnovnoj i srednjoj školi, te za provođenje vjerskog odgoja u predškolskim ustanovama.
Slijedio je program u Dvoranu sv. Terezije Avilske gdje je predstojnik Katehetskog ureda Robert Kupčak progovorio vjeroučiteljima i odgajateljicama u vjeri o aktualnim pitanjima vezanima uz njihovo poslanje. Krunoslav Siroglavić, biskupijski povjerenik za pastoral mladih na kraju im predstavio važnost njihove suradnje u programima pastorala mladih i duhovnih zvanja.