Predvečerje Male Gospe na Gospinom polju

U predvečerje blagdana Rođenja BDM – Male Gospe, 7. rujna održano je hodočašće u starodrevno svetište na Gospinom Polju kod Bilog Briga u Požeškoj biskupiji. Misno slavlje na kojem je sudjelovalo više tisuća hodočasnika predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević. Pozdravljajući ih biskup im je kazao da su večeras na tragu snažne prisutnosti Isusove Majke, koja je ljude iz Posavine i iz drugih krajeva stoljećima ovdje privlačila. Istaknuo je da svojim hrvatskim, slavonskim srcem poput naših predaka želimo Isusovoj Majci posvjedočiti koliko nam je važna njezina blizina u našim životima, moliti je da podijeli s nama naše muke i nevolje, te da nam pomogne nositi križ na našim životnim putovima.
Biskup je započeo homiliju kazavši da je prije ovog svetog slavlja zapitao župnika Stjepana Bakarića razumije li se u nebo, misleći pri tom na kišu koja bi mogla početi padati iz tmurnih oblaka. Dodao je kako to pitanje postavlja svim hodočasnicima, ali u smislu njihove zagledanosti u nebo i nastojanja tumačiti svakodnevne negativnosti, suprotstavljanja i ocrnjivanja na različitim razinama, od političke do medijske, iz Božje perspektive, s njegovih polazišta. Ustvrdio je da su upravo zato došli na Gospino Polje da bi se u aktualnim hrvatskim okolnostima zajedno s Isusovom Majkom zaustavili pred Bogom, i na temelju naviještene njegove Riječi razumjeli što je on naumio s njima i kako bi provjerili što su oni naumili s Bogom.
Na temelju ulomka prvog čitanja u kojem prorok Mihej naviješta da se Bog u ostvarivanju svoga spasonosnog nauma o čovjeku služi malim Betlehemom i neznatnim ljudima, biskup je ustvrdio da ćemo u potrazi za boljitkom, kojem se nadamo i za kojim čeznemo, unatoč svim našim ljudskim nastojanjima, projektima, obećanjima i politikama, na koncu uvijek ostati razočarani, ako budemo zanemarili Božje kriterije i ravnali se samo po našim ljudskim mjerilima. Pozvao je nazočne neka ne dopuste da ih ono što se ružnoga govori u medijima i lošega događa u društvu tako zaguši, otupi i zaslijepi, da ne vide kako Bog i danas ostvaruje svoj naum po malim i poniznim ljudima, kao što je nekoć izabrao poniznu i skromnu djevojku Mariju iz malog grada Nazareta da u njoj ostvari projekt našega spasenja. Također ih je pozvao da razbistre oči svog srca i shvate kako oni nisu slučajni putnici ovom zemljom, zalutali u Hrvatsku i Slavoniju iz koje treba što prije otići, jer se u njoj ne može dobro živjeti, nego da je svaki pojedini od njih ovdje po Božjem naumu, te da uvijek iznova tragaju za odgovorom na pitanje što je to Bog naumio s njima kad ih je odlučio pozvati u život baš na ovom prostoru i u ovom vremenu. Po primjeru onoga što su Isus Krist i njegova Majka proživjeli na zemlji, biskup je podsjetio nazočne da se Božji naum o nama ne ostvaruje na lagani i lagodni način, nego kroz muku, trpljenje i umiranje u slavu vječnog života. Stoga ih je pozvao da se na ovom i na drugim hodočašćima Isusovoj Majci ne mole da ih oslobodi životnih križeva, tražeći po mentalitetu ovog svijeta lagodnost, ugodnost i užitak, već da svoje životne križeve nose s većom ljubavlju i strpljivošću.
Govoreći o evanđeoskom ulomku u kojem apostol Matej donosi Isusovo rodoslovlje, biskup je ustvrdio kako je spominjanje imena Isusovih starozavjetnih predaka svjedočanstvo da je Bog bio blizu svakom ljudskom naraštaju i u svakom povijesnom razdoblju, te da je ostvarivao svoj spasonosni naum s ljudima, unatoč njihovim grijesima i slabostima. Poručio je nazočnima da je svatko od njih na neki način uvršten u Kristovo novozavjetno rodoslovlje, jer su po krštenju postali Kristova duhovna rodbina u zajednici njegovih vjernika, koja se zove Crkva. Crkva je živi, uskrsli Isus Krist, pobjednik nad smrću, koji nas je u krštenju učinio dionicima svoje pobjede a u svetoj euharistiji obnavlja svoju žrtvu ljubavi i njome nas hrani za život vječni. Biskup je pozvao nazočne da s još većim žarom i revnošću sudjeluju na nedjeljnim i blagdanskim euharistijskim slavljima u svojim župama, jer je sveta misa najizvrsnije sredstvo kojim održavaju živom i plodonosnom svoju komunikaciju s Isusom Kristom. Još ih je pozvao da dok nastoje sudjelovati u europskim i raznim drugim ljudskim projektima, ne propuste svojom kršćanskom zauzetošću i suradnjom pomagati da Božji projekt o čovjeku uspije u Hrvatskoj. Osobito ih je potaknuo na molitvu za naše mlade, da svoj život grade u skladu s Božjim projektom o njima, da se odazovu ako ih pozove u svećeničko ili redovničko zvanje, a oni koji se odluče za brak da budu snažni u ljubavi i bogati potomstvom, kako nam Hrvatska ne bi izumrla, nego da u njoj pobijedi život. Zamolio je Isusovu Majku da hodočasnicima pomogne živjeti iz svijesti njihove pripadnosti Bogu, te da jedni druge obogaćuju ljepotom vjerničkog postojanja.
Nakon popričesne molitve uslijedila je procesija s Gospinim likom, tijekom koje su hodočasnici s upaljenim svijećama u rukama, uz pjesmu i hvalbene poklike iskazivali svoju ljubav i odanost Isusovoj Majci. Na svršetku slavlja biskup je hodočasnicima na čelu sa svećenicima koji su im bili na raspolaganju za svetu ispovijed, zahvalio – ne samo za sudjelovanje na ovom slavlju – nego i za spremnost kojom sudjeluju i na drugim hodočašćima koja se održavaju u Požeškoj biskupiji, te na taj način svjedoče da su Isusova braća i sestre. Poželio im je da ih na odlasku iz ovog svetišta prati snaga Marijine nježne ljubavi, da od nje žive i dijele je sa svojim bližnjima. Zahvalio im je što svjedočanstvom svoje vjere na hodočašćima obogaćuju i njega da zajedno s njima duhovno raste. Rekao je da će za njih moliti na sutrašnjem hodočašću u Kutjevu i Voćinu.