Biskup predvodio nedjeljno slavlje u crkvi sv. Lovre

U požeškoj crkvi sv. Lovre, 15. rujna biskup Antun Škvorčević predvodio je nedjeljnu svetu misu u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova. Uvodeći u slavlje kazao je da ove nedjelje nema obveze izvan Požege te je izrazio radost što može s vjernicima u crkvi sv. Lovre slaviti otajstva Isusove žrtve ljubavi, koja se kroz dvije tisuće godine nije istrošila, nego je i danas moćna te želi zahvatiti naše živote. Pozvao je prisutne da otvore prostore svoga srca i savjesti kako bi u njih ušla ta ljubav te ih oslobodi svega onoga što ih drži privezanima za prolazno a katkad i za besmisleno. U homiliji biskup je kazao kako ga uvijek impresionira kad hrvatski mediji provedu ispitivanje javnog mnijenja te iznose što pučanstvo misli o tome kuda ide Hrvatska, tumačeći kako je ono u velikom postotku uvjereno da ide u krivom smjeru jer Vlada loše djeluje. Zapitao se s kojih polazišta ispitanici prosuđuju djelovanje Vlade i koja je vrijednost takva ispitivanja, pripomenuvši kako bi o tom trebali raspravljati stručnjaci za političko-gospodarska pitanja i donositi mjerodavan sud. Nadovezao se na današnje prvo čitanje iz Knjige izlaska u kojem Gospodin progovara Mojsiju da je narod pošao naopako a ne njegovi vođe. Što je to narod napravio da je krenuo ukrivo, zapitao je biskup, i odgovorio kako si je napravio zlatno tele kojem se klanja, odvratio se od Boga i od savezništva s njime te on zbog toga očituje ljutnju. Biskup je pojasnio kako je riječ o antropomorfizmima koje Sveto pismo koristi kad želi Boga prikazati kao biće koje nije ravnodušno prema čovjeku, nego se poput majke koja ljubi dijete ljuti na njega što ide krivim putem.  Biskup je podsjetio na petnaesto poglavlje Lukina evanđelja u kojem Isus kroz tri prispodobe – o izgubljenoj ovci, izgubljenoj drahmi i izgubljenom sinu – tumači koliko je Bogu stalo do toga da čovjek ne ide ukrivo i ne bude izgubljeno biće, te sve upotrebljava da ga vrati u puno zajedništvo svoga života. Ustvrdio je kako nam evanđelje prikazuje da onaj koji ima ovce pa jednu izgubi, traži je jer je ona njegova, njegovo vlasništvo. Na isti način žena koja izgubi drahmu, traži je jer je ona njezino vlasništvo. Kad se radi o čovjeku, on je Božje vlasništvo i kad se grijehom udalji od njega, udaljio se sam od sebe, postao izgubljeno biće. Biskup je kazao da o tom snažno govori prispodoba o izgubljenom sinu i milosrdnom Ocu, a da to tumači i sveti Pavao u Poslanici Timoteju iz koje je naviješten ulomak, gdje Apostol zahvaljuje Bogu što nas je u Isusu Kristu oslobodio grijeha i tako povratio k sebi. Biskup je protumačio kako je grijeh naša izgubljenost na razini savjesti, u dimenziji našeg bića koju je Bog u nas upisao kao svojevrsni orijentir, u skladu s kojim nam valja živjeti. Tko djeluje u skladu sa svojom dobro oblikovanom savješću, u savezništvu je s Bogom, nije izgubljen, ustvrdio je biskup. Podsjetio je nazočne kako se svaki puta kada slave svetu misu snagom Isusove krvi ostvaruje pomirenje i obnavlja savez s Bogom. Biskup je naveo primjer iz svakodnevnog života te kazao kako se okulisti trude tako uskladiti naš vid da dobro vidimo, a drugi stručnjaci za zdravlje pomažu da naši tjelesni organi budu ozdravljeni te funkcioniraju po vlastitim zakonitostima, ali da to nema punog značenja ako naše srce i savjest ostanu neusklađeni s našim životnim opredjeljenjima, ostajemo u izgubljenom ljudskom stanju. Istaknuo je da to može ozdraviti samo Isus Krist snagom svoje pobjedničke ljubavi na križu. Rekao je nazočnim vjernicima kako vjeruje da oni upravo zato dolaze svake nedjelje na svetu misu da njihovo srce ne bude izgubljeno. Zaključio je: Neka Gospodin Isus Krist osjeti da ne želimo biti izgubljeni hrvatski ljudi, koji se klanjaju zlatnoj teladi – tko zna kakve vrste, nego njegov narod osjetljiva srca, kao što je Bog osjetljiv za nas i biti sjedinjeni s Isusom Kristom, koji nas oslobađa grijeha i vodi k cilju i smislu našeg postojanja. Prije završnog blagoslova biskup je zaželio prisutnima u crkvi sv. Lovre da im Bog podari mir u duši i radosnu nedjelju te snagu da se tijekom idućeg tjedna ne izgube u srcu i savjesti.