Skupština biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine u Đakovu

U srijedu, 30. listopada 2019., u Nadbiskupskom domu u Đakovu održana je 47. skupština biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, kojom je predsjedao nadbiskup metropolit, mons. dr. Đuro Hranić. Sudjelovali su svi biskupi iz metropolije i kancelari, a u radu je sudjelovao i mons. dr. Vladimir Dugalić, dekan KBF-a u Đakovu. Nakon molitve Srednjega časa, izraze dobrodošlice uputio je nadbiskup Hranić. Naglasio je da su biskupi metropolije okupljeni uoči svetkovine Svih svetih, koja otkriva i bitno određuje cilj našega kršćanskoga života i pastirskoga djelovanja. Ona nam posvješćuje cilj prema kojemu hodimo te usmjerava naše sadašnje korake. Središnja tema skupštine Slavonija, Baranja i Srijem pred izazovima iseljavanja i demografske krize kao da sudionike skupštine ne usmjerava prema cilju o kojemu govori svetkovina Sviju svetih. No, spasenje koje nam je Isus Krist donio je cjelovito te po nama ljudima zahvaća i cjelokupnu stvorenu stvarnost. Zato, usmjereni prema cilju, a to je Krist Gospodin, koji nas uvodi u zajedništvu s Bogom Ocem, razmatrajući o pitanjima ovozemne stvarnosti, biskupi kao pastiri u stvari promišljaju o cjelovitom spasenju svoga naroda i o služenju Crkve u vidu njegova cjelovitoga spasenja. Crkva želi biti ljubiteljica i promicateljica života. Želi se stavljati u službu života jer je svjesna da je živi čovjek slava Božja (sv. Irenej). Nakon čitanja i usvajanja zapisnika s prethodne skupštine, sudionici skupštine su zajedno s mons. Dugalićem analizirali novi dorađeni prijedlog teksta Pisma kojega biskupi Đakovačko-osječke crkvene pokrajine žele uputiti vjerničkoj i društvenoj javnosti na području Slavonije. Pismom žele, s naslova i u svijetlu Evanđelja, pokazati svoju pastirsku brigu, suosjećajnost i solidarnost s konkretnim čovjekom. Svjesni da svaka obnova društva počinje s obnovom obitelji, biskupi u svome Pismu na poseban način žele naglasiti nužnost odgovornijeg pristupa te važnost sustavnog pastorala braka i obitelji. Osvrnuli su se na postojeće oblike crkvenog promicanja otvorenosti i ljubavi prema životu kao najvećem Božjem daru, te na razne oblike crkvene podrške i služenja braku i obitelji i obiteljima s više djece (kao što su pomoć roditeljima u odgoju i obrazovanju budućih generacija kroz osnivanje katoličkih osnovnih i srednjih škola; stipendiranje učenika i studenata, osobito onih slabijeg imovinskog stanja; podrška i pomoć obiteljima s više djece u ovom vremenu kada društvena klima i stambena politika promiču sliku obitelji koja u djeci više ne gleda obiteljsko dobro i dar koji ispunjava roditelje; skrb o starim, siromašnim, nemoćnim i ranjivim skupinama itd.). Naglasili su da su kršćanska dobrotvornost i djela milosrđa najjače svjedočanstvo predanosti i zauzetosti za bližnje u potrebi. U posljednjem dijelu skupštine biskupi su se osvrnuli na aktualna crkvena i pastoralna pitanja unutar Đakovačko-osječke crkvene pokrajine.