U nedjelju, 3. studenog požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Pakracu središnje župno euharistijsko slavlje tijekom kojega je krstio Juditu, peto dijete Dubravka i Vlatke Kotorac. Uz mjesnog župnika Jozu Zorića koncelebrirali su umirovljeni pakrački župnik Matija Juraković i svećenik banjalučke biskupije Anto Orlovac, uz služenje đakona Mateja Silukovića. Na početku misnog slavlja župnik Zorić pozdravio je biskupa Antuna i zaželio mu dobrodošlicu. U uvodnoj riječi biskup je kazao da je rođenje petog djeteta u obitelji Kotorac najveća novost i najveći događaj ovih dana u Pakracu i u Hrvatskoj. Rekao je kako je želio podijeliti radost tog događaja najprije s roditeljima, a onda i sa svim sudionicima slavlja koji vole Pakrac i svoju Hrvatsku time što promiču život i iskazuju poštovanje supružnicima koji se za nj
opredjeljuju. Podsjetio je kako su minulih dana naše misli bile usmjerene na preminule koje je smrt odnijela s ovoga svijeta, a danas nam je pred očima čovjekovo rađanje u koje je Bog položio svoje najveće nade, vezane ne samo za ovozemaljski život, nego i za vječnost. Čestitao je roditeljima Dubravku i Vlatki na njihovu opredjeljenju za život, te im je zahvalio za služenje domovini i Crkvi koje su time posvjedočili.
Na temelju razgovora s nazočnom djecom biskup je u homiliji ustvrdio kako počesto ne znamo pravo kako smo. Rekao je da se u razgovoru s Isusom Kristom može pronaći 
odgovor i na to pitanje, jer je on najbolji poznavatelj čovjeka i zna koje je naše stanje najbolje. Evanđeoski ulomak današnje nedjelje opisuje Isusov susret u gradu Jerihonu s čovjekom koji se zvao Zakej. Biskup je upozorio na evanđelistinu tvrdnju kako se Zakej žurno popeo na smokvu u želji da što bolje vidi Isusa o kojem su svi govorili kao o velikom čudotvorcu. Naglasio je da je još žurnije sišao sa smokve, radostan što ga je Isus zamijetio i rekao mu da toga dana želi biti gost u njegovoj kući. Na gozbi pak koju je priredio Isusu u čast, Zakej se požurio priznati Isusu i drugim sustolnicima da se nepošteno obogatio ubirući porez, kako se stoga ne osjeća dobro i da to sada želi popraviti tako što će polovicu svoga bogatstva dati siromasima, a svima koje je prevario vratiti četverostruko, ustvrdio je biskup. Istaknuvši kako je žurnost o kojoj govori evanđelist Luka izraz Božje brige za čovjeka, biskup je istaknuo: Kad god se radi o čovjeku, Bog je žuran učiniti za njega ono što je potrebno. Tako pisac Knjige Mudrosti u prvom čitanju kaže da je čovjek Božji naum, jer ga je Bog smislio i pozvao u život, i nije ga se odrekao niti ga napustio i otpisao kad je ogrezao u zlo i grijeh. Ovu misao starozavjetnog mudraca biskup je izrazio suvremenim jezikom, ustvrdivši kako Bog stvoritelj nije ekskluzivno, nego inkluzivno biće, onaj koji nijedno svoje stvorenje ne isključuje, nego sva stvorenja uključuje u svoju božansku moć milosrđa i ljubavi. Samo se čovjek može opredjeljenjem svoje slobode isključiti iz te Božje ljubavi. Premda je sav svijet pred Bogom «kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja jutarnje 
rose», kako slikovito veli sveti pisac, Bog je u stvoreni svijet, a osobito u čovjeka, utisnuo mudrost kojoj je ime ljubav, i koja poput centripetalne sile održava sav stvoreni svijet u postojanju, ne dopuštajući da on završi u ništavilu, ustvrdio je biskup. Još je rekao da se svijet neće survati u propast, jer je u njemu prisutna snaga Boga stvoritelja i pobjednička otkupiteljska snaga Isusove ljubavi s križa. Svijet ne može propasti, jer se Bog ne odriče svoga stvorenja, jer ne mrzi čovjeka. Bog je ljubav koja ne može mrziti, koja sve uključuje u sebe, i koju nikakvo zlo ni smrt ne može ograničiti. On nam se takvim u punini objavio u Isusu Kristu.
Biskup je izrazio radost što u Hrvatskoj ima ljudi koji poput Boga nisu ekskluzivna, nego inkluzivna bića. Rekao je kako ne želi nabrajati slučajeve u kojima pojedinci i skupine na različitim razinama, osobito političkoj, isključuju jedni druge, proglašavajući one druge i 
drugačije lošim ljudima i neprijateljima, nego da radije želi istaknuti pozitivne primjere, među kojima je opredjeljenje mlade obitelji Kotorac za brojno potomstvo. Čestitao je i zahvalio roditeljima Dubravku i Vlatki što nisu bili isključivi poput onih koji ne žele rađati djecu, i što se u svom braku nisu ograničili samo na jedno ili dvoje djece, kako u Hrvatskoj čine neki supružnici. Spomenuo je da u braku mogu postojati i druge isključivosti, kao što je rastava braka, te ona isključivost koja ne dopušta da se već začeto dijete rodi. Pobačaj je najteža isključivost. Bog je u svojoj uključivoj ljubavi začeto dijete pozvao na život, a neki postavljaju svoju sebičnost za mjerilo te ga isključuju iz života, kazao je biskup. Dodao je da Bog ljubi život, a mi ga pokatkad mrzimo. Naglasio je kako je osobito važno da u Pakracu bude prisutna uključivost na svim razinama, jer je nedavni Domovinski rat nametnuo neke isključivosti među ljudima, koje je moguće ispraviti samo ako budemo polazili od Božjeg milosrđa i praštanja, ako se budemo jedni drugima radovali i jedni druge prihvaćali kao Božja stvorenja. Zamolio je Boga da pomogne sudionicima slavlja kako bi u njihovim obiteljima, u njihovu gradu i u cijeloj Hrvatskoj bilo sve više one uključivosti koju je Isus posvjedočio u susretu sa Zakejem, napose svojom smrću na križu za sve ljude. 
Sudionicima pak slavlja poželio je da se i oni poput Zakeja žurno obrate i uključe u milosrdnu Božju ljubav, te da i u njima proradi osjećaj za druge, osobito za siromahe, jer je to jedini način na koji će istinski za sebe moći reći da su dobro. Potaknuo ih je neka im krštenje male Judite bude poticaj da se opredijele za život, jer svi u Hrvatskoj tako opredijeljeni za Boga donose joj najveće pobjede i grade u blagoslovljenu budućnost.
Na svršetku misnog slavlja biskup je poručio da nam je Bog i u ovoj svetoj misi još 
jedanput posvjedočio kako nismo izgubljena bića, jer nas se on nikad ne odriče, nego nas želi uključiti u svoju božansku ljubav, koju je Isus Krist očitovao na križu. Pozvao ih je da se ni oni ne odriču jedni drugih, nego da jedni druge poštuju. Čestitao je roditeljima Dubravku i Vlatki krsno preporođenje njihove kćeri, i što razumiju da je ona, kao i druga njihova djeca, njihovo najveće blago. Zahvalio je dosadašnjem župniku Matiji Jurakoviću za njegovo služenje vjernicima pakračke Župe, a župljane pozvao da surađuju sa svojim novim župnikom Jozom Zorićem. Osobitu zahvalnost izrekao je ocu Dubravku što se nikad nije sramio Crkve, nego je od 
malih nogu volio Isusa Krista u svojoj pakračkoj Župi, kroz aktivnost u zajednici mladih, u glazbenoj skupini «Vita nova», u organiziranju malonogometne katoličke lige mladih i na drugim razinama a sada je i u braku zajedno sa svojom suprugom posvjedočio da se ne boji života. Pozvao je sudionike slavlja da podrže obitelj Kotorac, i sve druge obitelji s brojnom djecom, te je na sve njih zazvao Božji blagoslov. Nakon svete mise biskup Antun se zadržao u razgovoru s članovima spomenute obitelji, sa zanimanjem je slušao ono što su djeca ispripovjedila, uručio im darove i novčanu potporu.
