U organizaciji Katehetskog ureda Požeške biskupije, u Požegi je 30. studenog održana adventska duhovna obnova vjeroučitelja i odgojiteljica u vjeri Požeške biskupije. Program je započeo u Dvorani sv. Terezije Avilske gdje je prisutne pozdravio predstojnik Katehetskog ureda Robert Kupčak, istaknuvši kako je za svakog vjeroučitelja i odgojiteljicu u vjeri važan i potreban trenutak u kojem će zastati i promisliti o sebi i poslanju koje je od Crkve primio – a duhovna obnova na početku vremena došašća prava je prilika za to. Predstavio je zatim voditelja duhovne obnove karmelićanina o. dr. Antonia Maria Čirka, župnika Župe Uznesenja BDM u Zagrebu – Remete. Nakon zaziva Duha Svetoga uslijedila su dva razmatranja u kojima je o. Antonio sudionicima duhovne obnove nastojao približiti dar vjere iz perspektive njihova poslanja u kontekstu liturgijskog vremena došašća. Kazao je, među ostalim, kako je vrijeme došašća sa svojim biblijskim čitanjima i «liturgijom iščekivanja» pravi trenutak da svatko sebe propita koliko je budan za Boga i koliko mu vremena posvećuje posvješćujući si istovremeno kako je sve ono što 
činim i govorim odraz moga srca i moje nutrine te me čini (ne)autentičnim svjedokom Isusa Krista. Ustvrdio je kako na putu do istinske autentičnosti osobitu važnost ima molitva – moj osobni odnos i susret sa živim Bogom – koji mi pomaže da, približujući se više Bogu, bolje upoznajem sebe. U tom smislu, vrijeme došašća je vrijeme budnosti, ali i obraćenja odnosno vraćanja na pravi put koji me vodi k istinskom smislu i radosti moga postojanja. Navodeći vlastite životne primjere u kojima je iskusio Božju blizinu i pomoć, o. Antonio je vjeroučiteljima i odgojiteljicama u vjeri posvjedočio kako je uvijek kada se otvarao Božjem duhu iskusio i Božju prisutnost u svom životu. Pozvao je ih je na koncu da svakodnevno kroz molitvu, čitanje sv. Pisma, a napose euharistiju održavaju budnim svoj odnos s Bogom kako bi iz njega crpili snagu za svoje poslanje i djelovanje te bili autentični svjedoci Isusa Krista.
Program duhovne obnove nastavljen je u crkvi sv. Lovre pokorničkim bogoslužjem i 
sakramentom pomirenja, nakon čega je uslijedilo euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević. Pozdravljajući nazočne vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri, biskup je kazao kako je već postala tradicija da se na svršetku jedne liturgijske godine i na početku došašća vjeroučitelji okupljaju u Požegi, i na duhovnoj obnovi nastoje srediti stanje svoje duše. Rekao je da mu je poznato da se oni zajedno s drugim prosvjetnim djelatnicima nalaze u štrajku, te je naglasio kako danas želi zajedno s njima moliti da štrajk ne završi u nekim skamenjenim odnosima, nego da se uz Božju pomoć okonča sporazumom. Pozvao ih je da si u svojim osobnim i zajedničkim problemima i poteškoćama posvijeste kako je njihov najbistriji obzor Isus Krist i ono djelo koje je on ostvario svojom mukom, smrću i uskrsnućem, a koje se zove pobjeda života nad smrću. Spomenuo je kako u toj nadi Isusove pobjede želi moliti također za sve žrtve razornog potresa u Albaniji, a sudionike slavlja je pozvao da pokajanjem povjere Bogu ono što je u njihovim savjestima mračno i teško.
U homiliji biskup Antun je kazao kako je ime Andrija grčkog podrijetla i znači „muževan“. Istaknuo je kako nam današnje evanđelje predstavlja bitne muževne sastavnice sv. Andrije, koje se odnose i na muškarce i na žene: Prihvatio je Isusov poziv da ga slijedi, brzo je ostavio ribarske mreže i pošao za njim, te svoj život oblikovao povjerenjem i 
darovanošću svome Učitelju, svjedočeći za njega sve do mučeničke smrti. Biskup je spomenuo kako je to bitna karakteristika svakog Isusova učenika, napose onoga koji je kao vjeroučitelj izabrao biti njegovim navjestiteljem. Kazao je vjeroučiteljima da po tumačenju sv. Pavla u naviještenom ulomku iz Poslanice Rimljanima njihovo poslanje nije prvenstveno stvar usta koja nešto govore – pa ni najstručnije – nego srca koje vjeruje da je Gospodin pobijedio smrt a usta to ispovijedaju, te se tako postaje dionikom opravdanja snagom njegova slavnog uskrsnuća. Ali, po tvrdnji sv. Pavla, vjere nema bez navjestitelja, a navjestitelja bez poslanja koje mu daje Isus Krist po služenju Crkve. Biskup je ustvrdio kako vjeroučitelji ne smiju nikada zaboraviti da su u svom poslanju dionici navedenog duhovnog dinamizma, i ako se iz njega isključe njihov govor gubi evanđeosku snagu i uvjerljivost, slušatelje ne zahvaća snaga uskrslog Gospodina te oni ostaju tek zastupnici određenih ideja. «Kad dolazite u svoj razred pred djecu i mlade, sjetite se da nije prvo i najbitnije ono što ćete ustima progovoriti, nego ono što ste im donijeli u srcu», poručio je biskup. Ohrabrio ih je da uvijek živom vjerom budu povezani s Gospodinom, te ga predanjem i žrtvom ljubavi poput apostola Andrije svjedoče drugima i tako ostvaruju duboki smisao svoga postojanja.
Zatim je kazao: „Ovih dana naša javnost bavi se među ostalim i pitanjem tko je za štrajk 
prosvjetnih djelatnika a tko protiv njega, a s obzirom na to podijeljeni su i vjeroučitelji. Razmišljanje koje je danas na ovom susretu potaknula Božja riječ upućuje nas na evanđeoska polazišta u prosuđivanju društvenih zbivanja. To je napose važno za vjeroučitelje, prosvjetne djelatnike s crkvenim mandatom, koji imaju i svojevrsnu dužnost pomagati drugima tako da unose svjetlo vjere u događanja čiji su dionici. Štrajk prosvjetnih djelatnika pokreće brojna važna i složena pitanja. Spomenimo neka od njih. Socijalni nauk Katoličke Crkve ne isključuje štrajk kao put borbe radnika za svoja prava i dostojanstvo, ali ga smatra krajnjim sredstvom, nakon što su iscrpljeni drugi načini djelovanja. Poslodavci i radnici nisu neprijatelji, nego socijalni partneri, jednako tako sindikati i poslodavci. Tko može prosuditi jesu li kod nas prije štrajka upotrijebljeni svi partnerski putovi dijaloga, da bi se štrajk mogao opravdati kao krajnje sredstvo? Štrajk je uvijek uperen protiv poslodavca te ima u sebi naboj koji brzo može izaći iz okvira partnerstva. Dvije strane trebaju i u štrajku ostati socijalni partneri, tražiti mogućnost razumijevanja uzajamnih 
stavova i težiti prema sporazumijevanju o onom što je moguće, uvijek pazeći da se ne nanese šteta bilo kojoj strani, što bi u konačnici bilo protiv općeg dobra za koje trebaju svi imati osjećaja i spremnosti na žrtvu. Je li u sadašnjoj fazi štrajka prosvjetnih djelatnika ponestalo partnerstva između sindikata i Vlade pa je preuzeo maha ultimativni pristup kojim se ne može postići nikakav dogovor?
Nema sumnje da treba podržati prosvjetne djelatnike u njihovu nastojanju oko vlastitih prava i dostojanstva. No, teško je prihvatiti da se ono sastoji isključivo u većim materijalnim prihodima utemeljenim u koeficijentima složenosti rada, koji, dakako, nisu beznačajni. Izvorno dostojanstvo prosvjetnih djelatnika ostvaruje se u posvemašnjoj predanosti, ljubavi i požrtvovnosti za mlade naraštaje, čijoj izgradnji i rastu trebaju služiti. Kako se boriti za vlastita prava a da se ne povrijedi ili ne naudi tom svojem izvornom dostojanstvu? Je li višetjedni štrajk doveo prosvjetne djelatnike u stanje da im u borbi oko vlastitog statusa učenici više nisu prvi i najvažniji? Vjeroučitelj treba imati trajno na umu, kako je vjera u njegovu odgojno-obrazovnom djelovanju trajni čin darovanosti života Bogu i bratu čovjeku, te je pozvan iz ove svijesti nastojati oko svoga socijalnog statusa, i s tih polazišta očitovati solidarnost sa svima drugima kojima je stalo do vlastitog dostojanstva, ali tako da ne naškodi dostojanstvu učenika. Neka Bog pomogne da u štrajku prosvjetnih djelatnika ne ponestane dijaloga socijalnih partnera te da pobijedi prvo i najvažnije njihovo dostojanstvo: Ljubav i požrtvovnost za učenike.“ Pozvao je sudionike slavlja da u toj svijesti budu molitelji, i da svijetle svjetlom svoje vjere, koju će i ovog došašća nastojati obnoviti i osnažiti.
Na koncu misnog slavlja biskup je izrazio uvjerenje da su vjeroučitelji i odgojiteljice u vjeri uz pomoć Božju i uz pomoć voditelja duhovne obnove o. Antonia u svom srcu, duši i 
savjesti tako poslagali sebe, da s jasnoćom i bistrinom Evanđelja mogu nositi svoju osobnu, obiteljsku, školsku, štrajkačku i svaku drugu životnu situaciju. Zahvalio je o. Antoniu Mariu Čirku, karmelićaninu, za predvođenje duhovne obnove. Poželjevši vjeroučiteljima da bude blagoslovljeno sve što će ovog došašća činiti za sebe, za mlade duše koje su im povjerene, za članove svoje obitelji, za Isusovo djelo u Požeškoj biskupiji i u Hrvatskoj domovini, na sve njih zazvao je Božji blagoslov.
