U predvečerje Druge nedjelje došašća, 7. prosinca 2019., u Pakracu mladi su održali festival duhovne glazbe pod nazivom „Hodočašće u Došašće“. Tom prigodom večernje euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Uznesenja BDM predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević.
U homiliji biskup je rekao da nam naviještena Božja riječ pomaže pravo razumjeti što je to pakračko «Hodočašće u Došašće». «Puče sionski koji prebivaš u Jeruzalemu, više ne plači!» Ove riječi – kojima je prorok Izaija u prvom čitanju pripadnike svog naroda, iskušane teškim poniženjem babilonskog sužanjstva, uvjeravao da Bog čuje njihove vapaje u nevoljama i da za njih ima riječ utjehe – biskup je primijenio na ljude u Pakracu koji su proživjeli teška stradanja u nedavnom domovinskom ratu i rekao: «Puče pakrački, više ne plači!». Poručio je Pakračanima da ih Bog tada nije napustio, već ih je kao suputnik i supatnik pratio u njihovim nevoljama i davao smisao njihovim stradanjima. Pozvao ih je da svoje ovogodišnje «Hodočašće u Došašće» osmisle tako da koračaju u budućnost čvršće povezani s Bogom, dopuštajući mu da u njihove prošle i sadašnje muke i nevolje unese svoju spasenjsku snagu. «Spasenje je Božja zauzetost za čovjeka u muci, smrti i uskrsnuću njegova Sina Isusa Krista, po kojoj je iz Božje ljubavi došlo k nama ono što je najsnažnije – pobjeda nad smrću za nas», ustvrdio je biskup. Poželio je sudionicima slavlja da se njihov ovogodišnji adventski hod prema Božiću, kao i hod cijeloga njihova života odvija srcem koje je radosno što ih se Bog nije odrekao, i što im je u Isusu Kristu posvjedočio koliko mu je stalo do njih. Pripomenuvši kako Bog koji čuje čovjeka želi da i čovjek čuje njega, biskup je ustvrdio da su čovjeku za dobru komunikaciju s Bogom potrebne oči koje vide njegovu blizinu, uši koje čuju njegovu riječ, i srce koje se u slobodi opredjeljuje za životni hod po njegovu putu. Poželio je sudionicima slavlja da upravo takvim očima, ušima i srcem ovog došašća hode Božjim putem. Kad se čovjek i Bog razumiju i kad čovjek ide Božjim putem, tada po njemu Bog obnavlja i čitavu prirodu, dajući da zemlja obilno urodi kruhom koji će biti hranjiv liječeći sve rane svog naroda, kako veli prorok Izaija.
Biskup je ustvrdio kako se ta Božja vizija obnovljenog sklada između njega i čovjeka, kojoj je ime kraljevstvo nebesko, počela ostvarivati u Isusu Kristu, koji u današnjem evanđelju svoje djelo spasenja čovječanstva slikovito naziva velikom žetvom za koju traži radnike. Ovdje nije riječ o radnicima koji svojim radom doprinose našem gospodarskom napretku, što je važno te je potrebno otvarati nova radna mjesta i zapošljavati radnike, osobito mlade ljude, nego je riječ o radnicima koji svojim radom trebaju doprinositi izgradnji Božjeg kraljevstva. To konkretno znači kako treba nastojati da jedni drugima ne budemo mrak nego svjetlo, da jedni druge liječimo od otrovanosti u duši i da uskrišavamo ono što je u nama mrtvo, pojasnio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja, osobito mlade, da se oduševe biti zajedno s Bogom na životnom putu, jer će tako najbolje i najsigurnije ostvariti smisao svog postojanja. Podsjetivši mlade glazbenike na činjenicu da agresivna glazba u ljude unosi negativne energije, a da ih duhovna glazba puna sklada i ljepote ispunja Božjim energijama i potiče na molitvu, biskup je ustvrdio da je molitva otvorenost našeg srca da u nj uđe Božja energija kojoj je ime Duh Sveti. Pozvao ih je da kroz glazbu pomažu ljudima u Pakracu da otvore svoja srca za Boga i budu ispunjeni nebeskom rosom njegove milosti.
