Na Drugu nedjelju došašća, 8. prosinca požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Župu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Mariji u Novoj Gradiški i u župnoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje prigodom svetkovine zaštitnice Župe i Grada. Župnik Branko Gelemanović pozdravio je na početku biskupa Antuna, izrazivši radost što ih je došao pohoditi u vrijeme obnove župne crkve, a predstavnici krizmanika u znak dobrodošlice uručili su mu cvijeće. Uvodeći u misno slavlje biskup je kazao sudionicima da je danas došao k njima s ponešto znatiželje vidjeti kako izgleda njihova župna crkva u obnovi, ali još više kako izgledaju oni obasjani novom rasvjetom. Rekao je da ga ona podsjeća na ono svjetlo kojim je Isus Krist prije dvije tisuće godina obasjao našu zemlju i koje sve do danas neumanjenom snagom sja u srcima njegovih vjernika. Zahvalio je župniku i svim župljanima koji zajedno s njime nastoje obnavljati svoju župnu crkvu. Istaknuo je kako zbog važnosti Druge nedjelje došašća kao adventske postaje u cijeloj Crkvi, danas liturgijski ne slavimo svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM, ali da želimo s Isusovom Majkom promatrati to neugasivo svjetlo, Isusa Krista kojem je ona poslužila i trajno služi svojom prisutnošću u našim životima. Pozdravio je među prisutnima novogradiškog gradonačelnika Vinka Grgića i njegove suradnike, kao i novogradiškog paroha o. Ognjena Tendžerića. Svoj pozdrav uputio je i nazočnoj djeci, koja su mu posvjedočila da se osjećaju «Super», na što im je biskup protumačio kako ta riječ znači »iznad«, i da se s pravom osjećamo super kad god se na svetom slavlju izdignemo iznad naše privezanosti za zemlju i uzdignemo Bogu.
Započinjući homiliju, biskup je župniku, njegovim suradnicima i župljanima čestitao svetkovinu Zaštitnice njihove župe, a svim građanima Nove Gradiške na čelu s gospodinom gradonačelnikom i njegovim suradnicima čestitao Dan Grada. Kazao je kako postoji 
određena predodžba ili koncept o tome kakav bi trebao biti naš život u Hrvatskoj i upozorio na određeno nezadovoljstvo što se on ne ostvaruje na različitim razinama javnog života – gospodarskoj, znanstvenoj, prosvjetnoj, političkoj, kulturnoj i drugim – čije je očitovanje bio i nedavni štrajk prosvjetnih djelatnika. Tko je smislio koncept s kojim nismo zadovoljni, upitao je biskup, kazavši da ne zna do kraja odgovor na to pitanje, ali da zna kako postoji Božji projekt o čovjeku te da u njem vjernici pronalaze smisao svoga postojanja i da ga trebaju nastojati ugrađivati u naše društvo. Izrazio je uvjerenje da u Novoj Gradiški i drugdje u Hrvatskoj ima vjernika koji su Bogu otvorili sve prostore svoga bića, s njime surađuju i ostvaruju njegov naum o nama. Kazao je da nam naviještena Božja riječ pomaže dublje ući u taj dinamizam.
Prorok Izaija u prvom čitanja, nakon što je zajedno sa svojim narodom proživio teško 
iskustvo babilonskog sužanjstva, kao posljedicu nevjernosti Bogu saveza i života po vlastitom konceptu, utvrdio je da se njihovo nekoć tvrdo srce obratilo i postalo osjetljivo za Boga i njegove naume. Prorok naviješta da će iz truloga Jišajeva panja izrasti mladica, potomak Davidov, na kojem će počivati Duh Gospodnji, on će biti pomazanik – Mesija i povesti narod k ostvarenju Božjeg nauma o njemu. Prorok najavljuje kako će se Božji naum o čovjeku dogoditi posebnim zahvatom Duha Svetoga i tako oživjeti ono što je u njegovu narodu zamrlo i obnoviti ono što je u njem razoreno, što se ostvarilo u Isusu Kristu začetom po Duhu Svetom.
Biskup je potom istaknuo kako nam današnji evanđeoski ulomak predstavlja Ivana Krstitelja, kojemu na obale Jordana grnu Jeruzalemci, nezadovoljni ljudskim konceptom onodobnih vjerskih i političkih moćnika po kojem je organiziran javni život, te im Krstitelj predstavlja Božji naum o njima i poziva da ga obraćenjem prihvate. Obratiti se znači 
okrenuti se Bogu i njegovu svjetlu, u njem upoznati sebe i po njem živjeti drugačijeg, Božjeg čovjeka. Biskup je podsjetio sudionike slavlja da oni u svojim srcima i savjestima točno osjećaju kako ono što sada žive nije ono pravo, da nisu stvoreni za nešto malo, za ništavilo i smrt, nego za drugačije, punije i istinskije, što im jedino Bog može podariti. Podsjetio je kako je Krstitelj svoj poziv na obraćenje povezao s prijetnjama, upućenima napose farizejima i pismoznancima te najavom Božje osvete.
Dodao je kako Isus u svom javnom djelovanju grješnicima nije prijetio, već im je uvijek pristupao Božjom milosrdnom ljubavlju koja prašta i poziv na obraćenje povezao s vjerom u njega. Kazao je: „Bog se u Isusu Kristu nije objavio kao osvetnička pravda, nego kao pravda milosrđa i ljubavi. Kad nam ljubav sudi, ona nikad nije i ne može biti protiv nas. 
Ljubav je uvijek za nas, pa i onda kad nas osobe koje nas vole kažnjavaju, kao primjerice roditelji svoju djecu“, zaključio je biskup. Izrazivši uvjerenje da su nazočni vjernici svojim dolaskom i sudjelovanjem na ovom misnom slavlju posvjedočili svoju obraćenost Bogu i opredijeljenost za njegov koncept o čovjeku i životu u Isusu Kristu, biskup je kazao kako nema namjeru suditi one koji nisu danas došli u crkvu, nego radovati se sa sudionicima slavlja koji se u svetoj misi žele susresti s Isusom Kristom, s Bogom utjehe i postojanosti, i prigrliti jedni druge onako kako je Isus Krist njih prigrlio, o čemu je progovorio sv. Pavao u današnjem drugom čitanju iz poslanice Rimljanima. «Nema ljepše geste ljudske ljubavi od zagrljaja kojim majka grli svoje dijete ili mladić svoju djevojku. Ali kad nas Bog zagrli svojom ljubavlju u Isusu Kristu, to je zagrljaj jači od groba, zagrljaj za vječnost», ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da dopuste Isusu Kristu neka ih u ovoj svetoj misi zagrli svojom ljubavlju s križa i po svetoj pričesti ugradi u njih snagu svoga Duha ljubavi. „Želio bih da se danas još jednom oduševite što niste izabrali živjeti svoje postojanje po bilo čijem konceptu, nego baš po Božjem i da budete ponosni što ste među takvima, da zagrljenost Božjom ljubavlju svjedočite jedni drugima te očitujete svijetu kakva li je ljepota biti vjernik“ poručio je biskup. Pozvao je nazočne da usmjere svoj pogled vjerničkog srca na Bezgrješnu Bogorodicu, Blaženu Djevicu Mariju, koja je kao jednostavna i skromna nazaretska djevojka ugradila svoju vjerničku spremnost u Božji naum o čovjeku, posvema služeći Isusu Kristu. Potaknuo je prisutne neka je zamole da im pomogne prihvatiti Božji naum o njima i sa svom ga zauzetošću vjere ostvarivati u svojim životima.
Na svršetku biskup je pohvalio djecu za mirno i pobožno sudjelovanje u euharistijskom 
slavlju. Svim drugim sudionicima zahvalio je što su na njem sudjelovali otvorena i vjernička srca. Pozvao ih je da otiđu svojim kućama s odlukom da će po Marijinom primjeru i zagovoru nastojati izgrađivati hrvatsko društvo po Božjem konceptu o čovjeku. Poželio je da radost proslave svetkovine zaštitnice Župe prenesu iz crkve u svoje domove te je na sve zazvao Božji blagoslov.
