Požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 17. prosinca misu zornicu u požeškoj Katedrali. Koncelebrirali su svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova i Župe Sv. Terezije Avilske. Uvodeći u misno slavlje, biskup je okupljenim vjernicima rekao da današnjim danom započinje neposredna priprava za svetkovinu Božića, te da predvođenjem ove mise zornice želi zajedno s njima posvjedočiti nastojanja oko budnosti našega srca za Gospodinovu blizinu i proslavu svetkovine njegova rođenja.
U homiliji biskup je sudionicima slavlja rekao da smo navikli na postojanje mraka i 
svjetlosti. Što je zapravo mrak, a što svjetlo, upitao je, spomenuvši da teoretski to ne možemo dokraja objasniti, ali iz iskustva znamo da je svjetlo jače od mraka, da će zora uskoro stići te će mrak prijeći u svjetlo. Istaknuo je da postoji i mrak koji može ući u naše srce i savjest. Kakav je to mrak? To je duhovno, neuhvatljivo i dokraja neprotumačivo stanje, za koje osjećamo da nam ne pripada i da nismo za njega stvoreni. Postoji i svjetlo koje nije izvanjsko, nego ona moć koja u nama i pobjeđuje mrak, kao što je plemenitost, dobrota, radost, ljubav, Božja stvarnost, i kada nas to svjetlo zahvati postajemo Božja bića. Biskup je dodao da nas i ovog adventa proroci pozivaju da prijeđemo iz mraka u svjetlo. Kako prijeći tu crtu, tu rijeku iz mraka u svjetlost? Potrebna nam je ruka i to Božja, ruka Onoga koji je sam sebe nazvao: „Ja sam svjetlo svijeta“. Valja podsjetiti i na najgušći mrak kojemu je ime smrt. Protiv toga mraka ne možemo ništa učiniti, ali može Isus Krist i zato ga s pravom nazivamo Svjetlost jer je pobijedio i smrt.
Nadovezujući se na naviješteno evanđelje, biskup je spomenuo kako evanđelist Matej niže Isusovo rodoslovlje da bi nas uvjerio kako taj naš Gospodin nije neka priča koju razvijamo tijekom dvije tisuće godina. On je konkretna osoba, nastavio je biskup, kojoj su prethodili naraštaji, poslagani po Božjem naumu. Bog se konačno poslužio Josipom, Jakovljevim potomkom, mužem Marijinim po kojem Isus Krist pripada kraljevskome Davidovu rodu, ukorijenjen u konkretan slijed ljudskih naraštaja.
Dodao je kako svi volimo istraživati svoje korijenje, utvrditi tko su nam prethodnici. 
Spomenuo je kako i u povijesni arhiv Požeške biskupije često stižu molbe za pomoć iz inozemstva od ljudi koji istražuju svoje rodoslovlje, žele znati tko su im bili preci. Što ima u tome da znamo tko nam je prethodio, zapitao je biskup? Mi nismo iščupani iz konkretne stvarnosti te negdje lebdimo u zraku, nego smo ukorijenjeni u naraštaje onih ljudi koji su nam namrli stvarnost koju sada živimo. Istaknuo je kako nismo ukorijenjeni u naraštaj mraka, nego svjetla koji predvodi Isus Krist. Evanđelist nas želi podsjetiti da smo sinovi i kćeri onog Svjetla, Isusa Krista, čiji smo dionici postali po krštenju. Od starine krštenje se nazivalo prosvjetljenjem. U Isusu Kristu postali smo sinovi i kćeri svjetla. Biskup je zaključio kako nismo izgubljeni svijet, nego naraštaj 
Božji. Potaknuo je okupljene vjernike da i ovog Božića posvjedoče da to nije priča na našim ustima, nego kao što je On svjetlo, koje pobjeđuje naš osobni, obiteljski i društveni mrak, tako i mi s njime sjedinjeni želimo biti svjetlost plemenitosti i dobrote, kako bi nam bilo ljepše u našem osobnom i zajedničkom životu, svjetlije u našoj Domovini.
Na koncu misnog slavlja biskup je vjernicima poželio da im ovaj dan i preostali dio došašća bude ispunjen svjetlom u srcu, jer su i danas usred mraka drugovali s Onim koji je Svjetlost.
