Na godišnjicu smrti zagrebačkog pomoćnog biskupa Josipa Salača, 19. prosinca požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je njegovu rodnu Župu Presvetog Trojstva u Daruvaru. Biskup Antun se s domaćim župnikom Zdravkom Radošem i đakonom Matejom Silukovićem uputio na daruvarsko groblje gdje se na grobu biskupa Josipa pomolio za njegovu dušu te položio vijenac i svijeće. Potom je u župnoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje u zajedništvu sa svećenicima Pakračkog dekanata na čelu s dekanom Jozom Zorićem. Biskup je u pozdravu vjernicima kazao: Što se više približavamo Božiću, valja nam zauzetije tragamo za svjetlom u duši, njegujući osjetljivosti koje nas približavaju Bogu, te u njegovoj blizini otkrivati ljepotu našeg postojanja. Podsjetio je kako se današnjom svetom misom želimo spomenuti pokojnog biskupa Josipa Salača, rođenog Daruvarčanina, čovjeka koji je sebe ugradio u dobro Isusove Crkve, služeći najvećim dijelom svoga života svećeničkim kandidatima kao duhovnik u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu. Ukratko je prikazao njegov život i pozvao vjernike da mu svojom molitvom iskažu poštovanje i zahvalnost.
U homiliji biskup je spomenuo kako su mu pojedine osobe ovih dana rekle da su umorne od 
priprave za Božić koja se na javnoj razini pretvorila u potrošačku groznicu. Istaknuo je da navedeni pristup svodi pripravu za Božić na ono što možemo oko nas učiniti, a da se istinska priprava sastoji u otvaranju našeg srca za ono što dolazi od Boga. Istaknuo je kako oni koji ovih dana sudjeluju na misama zornicama vjernički otvaraju nutarnje prostore svojih bića, iščekujući da ih pohodi Božja blizina. Dodao je kako nam je naviještena Božja riječ progovorila o prodorima Božjim u siromašna i beživotna stanja našeg postojanja, svjedočeći o čudesnom rođenju Samsona i Ivana Krstitelja od starih roditelja i majki nerotkinja. Kad Bog nekoga izabire za posebno poslanje, Sveto pismo prikazuje njegovo rođenje kao čudesni Božji zahvat u ljudsku nemoć, a Crkva ih liturgijski naviješta u pripravi za najčudesnije Isusovo rođenje. Biskup se usredotočio na Božje zahvate kao svjedočanstvo da Bog ne napušta ovaj svijet. Ustvrdio je da Bog traži suradnike kako bi ostvario svoj naum, i da ih redovito pronalazi u malenim i skromnim ljudima. Istaknuo je kako među takve možemo svrstati i Josipa Salača, koji u mladosti nije računao s Bogom, ali da ga on nije napustio nego mu pomogao da u svom 
tragalačkom srcu otkrije trag njegova poziva da pođe svećeničkim putem. Taj izvanredni Božji zahvat mladi Salač nije prezreo, nego prihvatio, postao svećenikom, vjernim i požrtvovnim služiteljem Crkve, koji se nije dao slomiti niti zatvorskom kaznom koju mu je dodijelio nepravedni komunistički sud. Biskup je podsjetio kako nas današnja sveta čitanja izvješćuju da je Duh Božji djelovao u Samsonu i Ivanu Krstitelju, te je potaknuo okupljene vjernike da mu poput njih i Josipa Salača budu otvoreni i ispunjeni njegovom snagom ljubavi po kojoj se ostvaruje uspješan čovjek. Još je dodao kako je istinski Božić u ispunjenosti srca Duhom Svetim, te im je poželio obilje radosti i mira takvog Božića.
Na kraju euharistijskog slavlja biskup je kazao daruvarskim vjernicima da usvoje načelo 
Josipa Salača koje je glasilo: Zašto bih živio površno i mlako, kad postoji mogućnost živjeti toplo i žarko za Boga. Zahvalio je nazočnim svećenicima za sve ono što u Pakračkom dekanatu nastoje činiti u brizi za duše, a vjernicima preporučio da surađuju sa župnikom Zdravkom Radošom, koji je prošlog ljeta preuzeo službu u Daruvaru. Posebnu zahvalu izrekao je gospođi Svjetluški Kovač, voditeljici župnog Caritasa, na njenom nesebičnom služenju ljudima u potrebi.
