Na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj Katedrali euharistijsko slavlje u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i iz Župe sv. Terezije Avilske. Pozdravljajući sudionike slavlja, biskup je kazao da nas svetkovina Bogojavljenja, koju pučki nazivamo Sveta Tri Kralja, želi podsjetiti na silnu činjenicu da Bog nije ostao u svom dalekom nebu nepoznat čovjeku, nego da mu se objavio na različite načine, a u punini u svome Sinu Isusu Kristu svim narodima. Rekao je da tu činjenicu Božje objave danas želimo usvojiti i dopustiti joj da nas zahvati. Podsjetio ih je da danas u Crkvi slavimo Dan Svetog Djetinjstva, ustvrdivši da je to prigoda u kojoj djeca u našim župama mole za djecu u
misijskim zemljama i za njih prikupljaju darove. Potom je skupina vjeroučenika odjevena u kraljeve i anđele, pod vodstvom vjeroučiteljice s. Karoline Mićanović izvela prigodni recital, kojim je sudionike slavlja uvela u otajstvo Bogojavljenja, i ujedno ih podsjetila na Dan Svetog Djetinjstva, pozvavši ih da na kraju mise na izlazu iz Katedrale daruju novčani prilog za siromašnu djecu u misijskim zemljama.
U homiliji biskup je djeci, pjevačima Betlehemske zvijezde kazao da su nam lijepo progovorili o Bogojavljenju, ali da je naviještena Božja riječ to nadopunila te joj želimo iskazati posebnu pozornost. Ustvrdio je da se u svim čitanjima više puta ponavlja kako se Bog objavio. Što to znači nešto objaviti, biskup je protumačio na temelju stjecanja nekog znanja, redovito školskim putem, kad nastavnici djeci obznanjuju ono što oni znaju a ona to učenjem usvajaju. Rekao je kako puno toga možemo dohvatiti putem znanja, ali da ima još više onoga što ne uspijevamo svojim sposobnostima razumjeti, kao što je primjerice smisao i cilj našeg postojanja. Bog je svjetlom svoje objave rasvijetlio tmine našeg neznanja, otkrio nam je istinu s obzirom na naš identitet i na smisao našeg postojanja, a to razotkrivanje i ostvarivanje njegova nauma s nama nazivamo objavom u pravom smislu, ustvrdio je biskup. Mudraci s istoka o kojima govori današnji evanđeoski ulomak primjer su pravoga stava pred Bogom koji se objavljuje: Oni su otvoreni za njegov govor, traže ga, prepoznaju njegove znakove u prirodi, kreću na put za zvijezdom i prihvaćaju napor da stignu do razine, ili do mjesta gdje ga se može naći. Za razliku od njih kralj Herod i njegovi sljedbenici su zatvoreni u svoj svijet, ispunjeni strahom čuvaju svoje položaje, istražuju kako će sebe osigurati, ostaju u okviru svojih sebičnih
namjera, ne izlazi iz svijeta svojih mogućnosti, nego su njima zarobljeni, nesposobni vidjeti i razumjeti više razinu postojanja kojoj pripadaju i kamo trebaju stići. Herod i njegovi bavili su se znanjem za svoje potrebe, a mudraci se s Istoka putem vjere uzdigli na razinu mudrosti, koja ih je uključila u Božji svijet smisla, objavljen u Isusu Kristu, kojega su prihvatili za svoju životnu zvijezdu vodilju.
Biskup je pozvao sudionike slavlja da i oni poput mudraca odluče kroz život ići ne samo putem znanja, nego Božje objave i da vođeni vjerom otkrivaju njegovu mudrost i blizinu ponajprije u ljepoti i zakonitostima prirode, makrokozmosa i mikrokozmosa kojim smo okruženi. Podsjetio je na neke od tih ljepota i zakonitosti, pred kojima ostajemo zadivljeni i bez konačnog odgovora. Osvrnuvši se na sinoćnji bogojavljenski blagoslov vode, zapitao se otkud vodi čudesna moć da čisti, pere i pokreće život u sjemenki. Zašto baš voda, a ne nešto drugo? Zašto molekulu vode čine spojevi vodika i kisika, a ne nekih drugih elemenata? Po kojoj zakonitosti je svjetlo jače od mraka, a ne obrnuto? Zašto su dva plus dva četiri, a ne pet? Tko je to odredio, i zašto nitko nema pravo odrediti drugačije? Sve su to pitanja na koja ljudsko znanje nema odgovora, zato što iza tih zakonitosti stoji Božja mudrost koja im daje smisao, zaključio je biskup. Međutim, Bog nije najveću zakonitost i mudrost koja je u pozadini svega objavio u prirodnim pojavama, nego u osobi, Sinu svome Isusu Kristu, a toj zakonitosti i mudrosti ime je ljubav kao najveća moguća objava koja se zbiva od osobe prema osobi, ustvrdio je biskup. Mi nastojimo živjeti ljubav, ali nikad ne možemo do kraja iscrpsti njezin smisao i sadržaj, sve njezine dimenzije, ona uvijek ostaje nedohvaćena i nedorečena, kazao je biskup. Ustvrdio je da mi ljudi tek slutimo širinu, visinu i dubinu ljubavi kad vjerom otkrijemo i prihvatimo da nam se Bog u Isusu Kristu objavio kao neizmjerna ljubav. Pozvao je sudionike slavlja da provjere na kakvom su životnom putu te dok se koriste najsuvremenijim prometnicama kako bi što lakše i što brže došli na željeno odredište, ne propuste uvidjeti da se jedino Isusovim putem ljubavi stiže do cilja našeg postojanja. Također ih je pozvao da na ovom slavlju kažu Gospodinu Isusu kako žele biti s njime na njegovu putu, jer znaju da će samo po njegovoj objavi imati dovoljno svjetla i snage da stignu do cilja za kojim čeznu a koji im je Bog dodijelio.
Na svršetku misnog slavlja biskup je podsjetio sudionike da misna čitanja ove svetkovine
obiluju imperativima. Prorok Izaija poziva: Ustani, rasvijetli se, kreni; a evanđelist Matej nas potiče: pođimo, vidimo, poklonimo se, idimo za zvijezdom i stignimo k cilju. Poželi je da taj dinamizam zahvati svakoga od njih i učvrsti ih na njihovu putovanju s Isusom u povorci svjetla. Zahvalio je djeci, pjevačima Betlehemske zvijezde, što su nas potaknula da se svojom molitvom i svojim darom približimo djeci u siromašnim zemljama, te je na njih i sve sudionike slavlja zazvao Božji blagoslov. Nakon svete mise djeca su, odjevena u kraljeve i anđele s kutijicama u rukama na izlazu iz Katedrale sabirala novčani prilog za siromašnu djecu u misijskim zemljama.
