Na blagdan Krštenja Gospodinova, 12. siječnja biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u starodrevnoj požeškoj crkvi sv. Lovre u zajedništvu s djelatnicima Biskupskog ordinarijata: Sudskim vikarom i rektorom crkve sv. Lovre Želimirom Žuljevićem, moderatorom Ordinarijata Ivicom Žuljevićem kancelarom Ivanom Popićem, predstojnikom Katehetskog ureda Robertom Kupčakom i prefektom u Kolegiju Požeške biskupije Krunoslavom Siroglavićem. Uvodeći u misno slavlje biskup je rekao kako na blagdan Krštenja Gospodinova i na svršetku božićnog vremena želimo usvojiti u svoje srce, a još više u svoj život dragocjene poruke koje nam on donosi te moliti da u godini koja je započela možemo dobro vršiti svoje poslanje. Izrazio je radost što su na slavlju nazočni mladići koji svojim mladenačkim žarom redovito služe kao asistencija u pontifikalnim slavljima u požeškoj Katedrali, te je poželio da ih u toj njihovoj službi prati zagovor sv. Lovre đakona. Kazao je da se njihov godišnji susret redovito održava na blagdan sv. Stjepana đakona, prvomučenika, ali kako je toga dana u Katedrali bilo slavlje đakonskog ređenja, njihov se susret iznimno održava danas.
U homiliji biskup je sudionicima slavlja protumačio značenje Isusova krštenja na rijeci
Jordanu. Spomenuo je da Matejev naviješteni evanđeoski ulomak bilježi kako je Isus svoje javno djelovanje započeo upravo dolaskom na obale Jordana gdje ga je Ivan Krstitelj, nakon početnog odbijanja krstio. Istaknuo je kako evanđelistin opis Isusova krštenja posebnu pozornost posvećuje silasku Duha Svetoga na Isusa i na Očev glas iz otvorenog neba koji je Isusa proglasio ljubljenim Sinom te ga na taj način ustoličio za njegovo mesijansko poslanje koje će završiti njegovom mukom, smrću i uskrsnućem. Ustvrdio je da je događaj Isusova krštenja naznačen u ulomku prvog čitanja u kojem prorok Izaija govori o Sluzi Gospodnjem, Božjem izabraniku i miljeniku duše 
njegove, koji će svijetu donijeti mir, ne nekim izvanjskim putem poput moćnika ovoga svijeta, nego snagom Duha Svetoga, skromnošću, poniznošću, trpljenjem i solidarnošću. Polazeći od Gospodnje veličine i slave nad vodama, kako je prikazuje današnji pripjevni psalam i od činjenice da je Isus započeo svoje javno poslanje u vodama Jordana, biskup je progovorio o značenju vode u povijesti spasenja kao moćnom Božjem stvorenju. Istaknuo je kako su ljudi od starine prepoznali vodu kao izvor života i koja ima moć čistiti. Podsjetio je kako je voda u novije doba znanstvenim putem upotrijebljena za različite svrhe. Spomenuo je među ostalim kako njezina moć usmjerena na turbine u hidrocentralama proizvodi električnu energiju, pretvorena u paru postaje pokretačka snaga motora željeznice ili parobroda. Kao što je Bog vodi dao moć da u prirodi pokreće život i čisti od prljavštine i nečistoće, tako joj je dao moć da u krštenju snagom Isusove žrtve na križu djelovanjem Duha Svetoga čovjeka očisti od nečistoće grijeha i sebičnosti te u njemu pokrene nadnaravni život, uspostavi u dostojanstvo Božjih sinova i kćeri. Biskup je poželio sudionicima slavlja da znadu otkrivati dubine stvorene 
stvarnosti, napose onih sakramentalnih znakova koje kao vjernici susrećemo u Crkvi, među kojima je krsna voda temeljni znak. Spomenuo je kako nas Isusov izlazak iz vode Jordana podsjeća na izlazak Božjeg naroda iz egipatskog ropstva i na vodu Crvenog mora kroz koju je Bog svoj narod izveo u slobodu a njegove neprijatelje potopio. Ustvrdio je da je Isus u krsnoj vodi potopio našega najvećeg dušmanina, Zloga, da bi nam darovao novi život i uveo u zajedništvo Crkve, te je pozvao sudionike slavlja na zahvalnost za to Isusovo djelo i na molitvu da žive u skladu s njime.
Na svršetku misnog slavlja biskup je zahvalio članovima pontifikalne asistencije za njihovo služenje i poželio im da u svom životu ostanu vjerni onome što su kao mladi ljudi naučili, osobito slušajući Božju riječ i služeći Isusovu oltaru. Sudionicima pak slavlja poželio je na svršetku božićnog vremena da dar Isusove božićne blizine, svjetla i mira budu trajna snaga kojom će živjeti svoju svakodnevicu.
