Prigodom blagdana sv. Vinka Pallotija i Dana policijske kapelanije u Požegi, biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u crkvi sv. Lovre za vodstvo i djelatnike te poginule pripadnike Policijske uprave Požeško-slavonske. Koncelebrirali su Željko Volarić, policijski dušobrižnik, Želimir Žuljević, rektor crkve sv. Lovre i Ivan Popić, kancelar Biskupskog ordinarijata uz služenje đakona Mateja Silukovića. Na početku slavlja policijski kapelan Željko Volarić uputio je pozdrav svim prisutnim policajcima na čelu s načelnikom Policijske uprave požeško-slavonske Željkom Grgićem, zapovjedniku požeške vojarne Mati Tomaševiću te ostalim vjernicima. Poseban pozdrav i zahvalu izrazio je požeškom biskupu Antunu Škvorčeviću za predvođenje misnog slavlje u čast nebeskog zaštitnika policijske kapelanije. Biskup Antun, uvodeći u euharistijsko slavlje, čestitao je blagdan sv. Vinka Pallotija i protumačio kako nas on podsjeća na važnost dimenzije onostranosti i u policijskom djelovanju, te je pozvao okupljene policajce da im on bude primjer u nastojanju da vrše službu kao cjeloviti ljudi, uključujući i duhovnu sastavnicu kroz povezanost s Bogom.
Biskup je u homiliji kazao kako je sv. Vinko Palloti živio u teškim europskim vremenima 
koncem 18. stoljeća i prvoj polovici 19. stoljeća, između prve i druge Francuske revolucije, koja je u krvi brojnih žrtava željela uspostaviti novi društveni poredak. Istaknuo je da sv. Vinko u tom vremenu promišlja u što će uložiti svoj život da bi potpomogao društvene promjene svoga doba, izabire priključiti se putu koji je zacrtao Isus Krist, te se sav dao na buđenje žive vjere i žarke ljubavi pretočene u život. Tako je sv. Vinko smjestio sebe na razinu Božjih obzora. Biskup Antun je podsjetio nazočne da su se oni već smjestili na pojedinačne razine postojanja, od obitelji do policijske službe, te ih je pozvao da promisle jesu li se čvrsto smjestili s Bogom na onu konačnu razinu života gdje je cilj i smisao našega puta i da poput svoga nebeskog zaštitnika po zajedništvu s Bogom već ovdje na zemlji iskuse širinu i dubinu kojoj pripadamo te tako uzmognu svoje policijsko poslanje cjelovito vršiti.
U današnjem prvom čitanju, kazao je biskup, čuli smo poznati prikaz borbe Davida i Golijata. Golijat je slika naših ljudskih nastojanja da pronađemo moć kojom ćemo biti jaki, gospodari svijeta, pobjednici u ratovima, dok je u Davidu prikazan čovjek koji se pouzdaje u Božju moć. Biskup je upozorio kako nas pisac Knjige o Samuelu ne želi oduševiti za ubijanje, koje Isus odbija napose zahtjevom da i neprijatelje ljubimo, nego nas potiče da s Bogom oblikujemo svoj život i s njime budemo istinski pobjednici. Zapitavši okupljene policajce kakvu to bitku žele izvojevati s obzirom na svoje djelovanje, biskup je napomenuo kako je obrana dobra koja im je povjerena veliko umijeće. Spomenuo je kako moramo paziti da čovjeka koji čini zlo ne poistovjetimo s tim zlom, nego pronalazimo način kako bi ga spriječili u činjenju zla i prihvaćali ga kao Božje stvorenje, sprečavajući da svojim negativnim činima ne nanosi zlo prvenstveno samome sebi. Biskup je ustvrdio da to ne možemo postići nekim ljudskim vježbama, nego pomoću Božjom koja prosvjetljuje savjest i pokreće na časno djelovanje kojim se postižu prave moralne pobjede.
Dodao je kako smo čuli u današnjem evanđelju da se Isus nalazio u nezahvalnoj situaciji, 
jer je liječio subotom, što je po židovskom zakonu bilo zabranjeno. Biskup je ustvrdio da Isus i u ovom slučaju izvodi svojevrsnu revoluciju izjavom: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.“ Povezao je to s policijskim djelovanjem, istaknuvši da ono nema svrhu u samome sebi, u služenju nekoj stranci ili ideologiji kao što je to bilo u komunističkom sustavu, nego je u službi čovjeka i njegova dostojanstva. Upozorio je na znakovitost evanđeoskog izvještaja da se u sinagogi našao čovjek usahle ruke te ga Isus – unatoč zabrani takva djelovanja – liječi u subotu. Biskup je kazao kako nas to izlječenje usahle ruke podsjeća na ruku povezanu s usahlim srcem, nesposobnim pokrenuti nas da pružimo drugima ruku prijateljstva, praštanja, milosrđa i svakovrsne druge plemenitosti. To je bolest nemoći srca koju može izliječiti samo Bog. Potaknuo je okupljene policajce da i oni poput Isusa i sv. Vinka drugima pružaju moćnu ruku, svjedočeći da su u službi čovjeka, da računaju s Božjom pomoći u služenju zdravom društvu.
Na koncu misnog slavlja biskup je policajcima zaželio neka nad njima bdije Božja blizina, da im on udijeli mir u srcu i snagu duha te mogu djelovati za dobro društva, zahvalivši im za svu plemenitost koju ulažu u svoje poslanje.
