Središnje ekumensko slavlje Požeške biskupije održano je 24. siječnja 2020. u crkvi sv. Lovre u Požegi. Pozdravljajući sudionike slavlja biskup Antun Škvorčević je rekao: «Okupili smo se u požeškoj starodrevnoj crkvi sv. Lovre da bismo u okviru Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana s Isusom i brojnim kršćanima diljem svijeta upravili molitvu Ocu za njegove učenike: „Da svi budu jedno“ (Iv 17,21). S velikim poštovanjem upućujem izraze srdačne dobrodošlice njegovoj Preosvećenosti gospodinu Jovanu Ćulibrka, pakračko-slavonskom episkopu s pratnjom i gospodinu Péteru Szennu, biskupu Reformirane kršćanske kalvinističke Crkve u Hrvatskoj. U vama, Preosvećeni, pozdravljam sve svećenike, monahe i monahinje te druge vjernike Vaše Eparhije. Jednako tako u Vama g. biskupe Szenn pozdravljam sve pastore i vjernike Reformirane Crkve, koji su povjereni Vašoj brizi na području Požeške biskupije, napose u Pleternici i Bjelišavcu. Pozdravljam nazočne kanonike Stolnog kaptola, druge svećenike i đakone, redovnike i redovnice, djelatnike i učenike Katoličke osnovne škole, posebno pjevački zbor te Katoličke gimnazije u Požegi, predvođene njihovim ravnateljima i učiteljima, predstavnike ostalih požeških osnovnih i srednjih škola na čelu s vjeroučiteljima, te sve vas koji pobožnim srcem želite biti molitelji za veliko dobro kršćanskog jedinstva.
Ovogodišnja Svjetska molitvena osmina odvija se pod geslom „Iskazivahu nam nesvakidašnje čovjekoljublje“ (Dj 28, 2). Geslo nas podsjeća na brodolom sv. Pavla i raspoloženje kojim su stanovnici otoka Malte primili Apostola i suputnike. Tijekom burne povijesti Isusovi učenici doživjeli su brodolom podjela, uzrokovan njihovim slabostima i grijesima. Svojevrsni brodolom dogodio se u Hrvatskoj i u nedavnome ratu. Među onima koji ispovijedaju Isusovo ime on je ostavio trag određenog nepovjerenja, podjela, netrpeljivosti i isključivosti. Na ovom molitvenom slavlju prisutan je uskrsli Gospodin koji je rekao „gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“ (Mt 18, 20) te nam iskazuje svoje nesvakidašnje božansko čovjekoljublje. Želi nas potaknuti, štoviše oduševiti, da i mi usred naših brodolomnih stanja jedni drugima iskazujemo nesvakidašnje čovjekoljublje. Pružimo ruku Gospodinu Isusu, otvorimo mu srce, zamolimo ga da nas ispuni snagom svoga Duha i pomogne da ovo molitveno „nesvakidašnje čovjekoljublje“ prenesemo u svakodnevni život te svjedočimo uzajamnu dobrohotnost, međusobno prihvaćanje, milosrđe i praštanje, koje stvara povjerenje i prepoznaje u drugome i drugačijem Božje stvorenje, Isusova brata i sestru. To napose želimo i molimo za vas, djeco i mladi, nositelje hrvatske budućnosti. U našoj večerašnjoj molitvi želimo se spomenuti prognanika i izbjeglica koji pogođeni ratom ili siromaštvom u različitim zemljama svijeta kucaju na vrata Europe, te nerijetko doživljavaju pravi brodolom na moru, ostavljajući ondje i svoje živote. Još teži brodolom manjak je čovjekoljublja s kojim se susreću. Molimo s papom Franjom da Gospodin potakne srca i savjesti odgovornih u Europi i svih nas, te im pružimo ruku pomoćnicu, ljudskosti i solidarnosti koja ih potvrđuje u dostojanstvu Božjih stvorenja.»
Nakon naviještenih svetih čitanja episkop Jovan je u homiliji najprije zahvalio biskupu Antunu što ga je i ovoga puta, kao i prijašnjih godina pozvao na ekumensko slavlje na kojem sudionici imaju prigodu zajednički govoriti i zajedno se moliti Bogu. Poručio je sudionicima slavlja da je radostan što im može vidjeti lica, podsjetivši pritom na riječi velikog osnivača kršćanskog monaštva sv. Antuna opata da «tko je vidio lice brata svoga, vidio je lice Boga svoga». Kazao je da, kao što se je Isus u naviještenom evanđeoskom ulomku pokazao svojim učenicima dok su blagovali za stolom i zapovjedio im da pođu po svem svijetu i propovijedaju evanđelje svemu stvorenju, tako se i mi na ovom slavlju pokazujemo jedni drugima. Da bismo pokazali sebe jedni drugima potrebna nam je «ljubovna prisila», kako su govorili sv. Ćiril i Metod, ustvrdio je episkop.
U tvrdnji Pjesme nad pjesmama: «Ne gledajte što sam garava, to me sunce opalilo“, vidi najljepši simbol Kristove Crkve u povijesti pisane riječi. Kazao je da Crkva Božja riječima ove djevojke sebe opisuje crnom, suprotno idealu ljepote i dobrote (grč. kalokagàtija) koji se veliča u Svetom pismu. Episkop je pojasnio da ono što je crno i mračno u Crkvi jest okorjelost srca Isusovih učenika i njihova nevjera, koju je Isus oštro prekorio, ali koja ga nije spriječila da tim i takvim učenicima povjeri prevažnu zadaću da pođu po svem svijetu propovijedati evanđelje i ljudima donositi spasenje. Evanđeoski govor o spasenju episkop je povezao s naviještenim ulomkom iz Djela apostolskih u kojem se pripovijeda kako su svi mornari i putnici preživjeli brodolom i prispjeli na Maltu gdje su im žitelji tog otoka iskazali veliku gostoljubivost, zato što su poslušali savjet apostola Pavla, koji je tom lađom kao zarobljenik putovao na suđenje u Rim, da ne dopuste mornarima da napuste lađu, nego da ih prisile ostati na njoj zajedno sa svima drugima dok se lađa ne približi dovoljno blizu kopnu da mogu do njega doplivati ili doplutati. To je velika poruka svima nama putnicima na lađi koja se zove Crkva: Bit ćemo spašeni na nemirnom moru života samo ako se budemo držali zajedno i ostanemo na toj lađi. Svi mi koji smo u lađi koja se zove Crkva, spašavamo se zajedno, i nemamo pravo iz nje izaći, niti imamo pravo govoriti i određivati tko će se spasiti a tko neće. Samo se zajedno možemo spasiti iz mračnih dubina naše tvrdoglavosti i grešnosti, i zato nas Gospodin svojom moćnom rukom prisiljava da se držimo zajedno, ustvrdio je episkop. Sunce koje je obasjalo tmine naše grješnosti je Gospodin naš Isus Krist, koji nas uči da jedni od drugih tražimo oproštenje i da jedni drugima opraštamo, jer nam nema druge nego istom lađom ploviti u nebesko kraljevstvo Oca, Sina i Duha Svetoga, zaključio je episkop Jovan.
Potom su školska djeca upalila svijeće na uskrsnoj svijeći u znak žive vjere u srcima sudionika slavlja koji su potom ispovjedili Nicejsko-carigradsko Vjerovanje. Zatim su pristupili mladi vjernici noseći natpise s nakanama koje su izricali u Molitvi vjernih: pomirenje, prosvjetljenje, nada, povjerenje, snaga, gostoljubivost, obraćenje i velikodušnost. Dok su sudionici slavlja odgovarali na pojedine molitvene zaziva, djeca su uzdizala zapaljene svijeće u znak žive vjere kojom su molitve upućene Bogu.
Nakon što su sudionici slavlja izmolili Molitvu Gospodnju i pružili mir jedni drugima, prigodnu riječ uputio im je biskup Péter. Poželio im je da kao što su se u obredu mira povezali rukama koji su pružili jedni drugima u ime Gospodina Isusa Krista, budu povezani vjerom u uvijek istoga i nepromjenjivoga Spasitelja našega Isusa Krista koji nas je svojom smrću oslobodio naših grijeha i svojim uskrsnućem učvrstio u uvjerenju da on vlada ovim našim svijetom. Posvjedočio je sudionicima slavlja kako on svaki dan slavi Boga i zahvaljuje mu za ljepotu naše domovine, koja je mnogima koji su iz otišli razlog da se u nju vrate. Istaknuo je da osim ljepote oko nas, postoji i ljepota u nama, a to je naša vjera, nada i ljubav i sve drugo lijepo što smo naslijedili od naših predaka i čemu su nas poučavali, ponajprije vlastitim primjerom, a što se u današnje vrijeme zanemaruje. Stoga je pozvao sudionike slavlja, kako djecu tako i odrasle, da pružaju dobar primjer jedni drugima. Na temelju vlastitog iskustva kao otac petero djece, biskup Péter je posvjedočio kako djeca mogu biti primjer ne samo drugima, nego i vlastitim roditeljima. Odraslima pak je poručio da budu primjer jedni drugima u pokornosti i jednostavnosti, kako je to Isus činio. Pozvao ih je da budu jedno u Kristu, te da ih u njihovim strahovima i slabostima tješi i hrabri njegova blizina i njegova zauzetost za njih.
Na svršetku slavlja biskup Antun je zahvalio episkopu Jovanu i biskupu Péteru za sudjelovanje na slavlju i za njihovu poticajnu riječ. Kad jedni s drugima i jedni o drugima dobro mislimo i govorimo po nadahnuću Božjem, to je ljepota naše kršćanske blizine i zajedništva koje Isus Krist ostvaruje među nama, kazao je biskup Antun te je zajedno s episkopom Jovanom i biskupom Péterom na sudionike slavlja zazvao Božji blagoslov.
Slavlje su pjevanjem uzveličali Dječji zbor Katoličke osnovne škole u Požegi, pod ravnanjem Ljube Šolić, i Komorni zbor crkve sv. Lovre, pod ravnanjem orguljaša i zborovođe Maria Večerića.