Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 15. veljače Župu Gospe Fatimske u Lužanima i u župnoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje tijekom kojeg je krstio Nikolinu, peto dijete Mladena i Andreje Stanišić. Župnik Saša Paveljak uputio je biskupu Antunu riječi dobrodošlice. Uvodeći u misno slavlje biskup je izrazio radost što može posjetiti župu Lužani u dragoj prigodi krštenja petog djeteta. Rekao je kako u Hrvatskoj nedostaje puno toga, ali da najviše nedostaje života. Stoga je najveći događaj kad neki supružnici u suradnji s Bogom stvoriteljem daruju svijetu najveće blago – novo ljudsko biće. Zahvalio je i čestitao roditeljima Stanišić na njihovu opredjeljenju za peto dijete. Kazao je da ovim misnim slavljem želimo zahvaliti Bogu za dar novog života u Hrvatskoj, a malu Nikolinu po sakramentu krštenja uključiti u pobjedu života nad smrću koju je Gospodin Isus ostvario svojom mukom, smrću i uskrsnućem.
U homiliji biskup je – podsjećajući na Godinu Božje riječi u Požeškoj biskupiji – pozvao
sudionike slavlja da se razmišljanjem o naviještenim svetim čitanjima susretnu s Bogom živim. Kazao je da nas ulomak iz Prve knjige o kraljevima podsjeća na događaje koji su se zbili nakon smrti kralja Salomona kada se židovsko kraljevstvo podijelilo na dva dijela – na Sjeverno ili Izrael, kojim vlada kralj Jeroboam, i Južno kraljevstvo ili Judeju sa sjedištem u Jeruzalemu, kojim vlada kralj Roboam. Dok su Židovi u Južnom kraljevstvu ostali vjerni savezu s Bogom kojega su štovali u jeruzalemskom hramu, njihovi sunarodnjaci u Sjevernom kraljevstvu, umjesto u jeruzalemski hram, počeli su dolaziti u novoizgrađene hramove u Betel i Dan, u kojima su se umjesto pravom Bogu, klanjali kipovima zlatnog teleta što ih dao postaviti njihov kralj Jeroboam. Zbog tog grijeha idolopoklonstva i kralj Jeroboam i narod koji je zaveo u poganstvo neslavno su završili. Biskup je ustvrdio kako nas ti drevni događaji potiču da otkrijemo kojoj se to zlatnoj teladi danas u Hrvatskoj klanjaju ljudi na različitim razinama i putovima, napose u politici i gospodarstvu, koji u borbi za vlašću i za bogatstvom gaze savjest i odbacuju Boga, i čiji životi nerijetko završavaju u žalosti i ruševini. Upozorio je kako smo izloženi opasnostima da neki krivi i lažni bogovi umrtve našu savjest i razore zdrav odnos prema stvarnosti, po kojem nema većeg bogatstva od rođenja novog čovjeka. Naglasio je kako se obitelj Stanišić nije željela sebičnim opredjeljenjima klanjati zlatnom teletu nego je iz zdravog odnosa prema Bogu u svoju obitelj primiti i peto dijete. Ono zacijelo traži žrtvu, ali kad se ljubav žrtvuje, tada život pobjeđuje. Obznanio nam je to Bog po Isusu na križu, koji se iz ljubavi žrtvovao do kraja i tako nam osigurao ne samo sadašnjost, nego vječnost. Gdje god se pojavi takav odnos, osobito u obitelji, rađa se život, istaknuo je biskup.
Kazao je da nam to svjedoči sam Isus u današnjem evanđeoskom ulomku kad je čudesnim umnažanjem kruha nahranio gladno mnoštvo, nad kojim se sažalio. Naglasio je da je Bogu čovjek na prvom i najvažnijem mjestu do te mjere da je za njega bio spreman žrtvovati Sina svoga. To je evanđeoski, Božji stav, različit od mentaliteta suvremenog čovjeka koji najčešće trči za moći i bogatstvom i u svojoj sebičnosti nema osjećaja za drugoga, ustvrdio je biskup. Osvrćući se na evanđeoski događaj, još je kazao kako je ljubav kadra sa sedam kruhova nahraniti četiri tisuće ljudi, a tamo gdje sebičnost vlada, nije dovoljno izobilje kruha. Upozorio je na otajstvenu moć kruha: Kad ga pojedemo on se pretvara u životnu snagu te imamo moć djelovati i ostvarivati mnoge pobjede. Spomenuo je kako Isusov blagoslov sedam kruhova u današnjem evanđelju, lomljenje i dijeljenje kruha gladnima i nemoćnima podsjeća na Posljednju večeru kada je Isus prije svoje muke i smrti blagoslovio Boga, razlomio kruh, na svoj način utisnuo u njega snagu svoje ljubavi koja je pobijedila smrt i dao ga svojim apostolima. Tako i svećenik po njegovu nalogu u svakoj svetoj misi blagoslivlja Boga, lomi kruh i dijeli ga sudionicima slavlja, te na taj način snaga Isusove ljubavi s križa ulazi u naše živote i on u nama pobjeđuje, ustvrdio je biskup. Kruh je veliki dar za koji molimo svaki dan, ali život je veći dar od kruha, naglasio je biskup, te je zahvalio Isusu Kristu što umnažajući kruh, umnaža život u nama. Ustvrdio je da će u Hrvatskoj, u kojoj trenutno ima više umrlih nego rođenih, život moći pobjeđivati samo ako bude mladih bračnih drugova koji su svjesni vrijednosti novog života i koji su spremni žrtvovati sebe iz ljubavi za njega. Izrazio je radost što je obitelj Stanišić svojim opredjeljenjem za peto dijeto posvjedočila kako se s Bogom umnaža život. Pozvao je sudionike slavlja da sjedinjeni s Isusovom Majkom koju ovdje štuju kao Gospu Fatimsku, mole za mlade obitelji da budu spremne živjeti žrtvu ljubavi kako bi u Hrvatskoj bilo više života, tog najdragocjenijeg dara.
Na koncu misnog slavlja biskup je čestitao roditeljima Stanišić za krsno preporođenu malu 
Nikolinu te im je poručio da budu ponosni što su se opredijelili biti s Bogom na strani života i što na taj način najbolje služe Hrvatskoj domovini i Božjoj vječnosti. Pozvao je sudionike slavlja da podupru roditelje Stanišić svojom molitvom i na sve druge načine. Zahvalio je župniku Saši Paveljaku za sve ono što u suradnji sa župljanima nastoji redovito činiti u lužanskoj župi. Nazočnim pak krizmanicima poručio je neka slažu mozaik svoga života kroz učenje u školi i kroz igru, ali osobito kroz ono što s Bogom unose u svoja mladenačka bića, te je izrazio radost zbog ponovnog susreta s njima prigodom slavlja Svete potvrde. Nakon svete mise biskup se u župnom domu susreo s članovima obitelji Stanišić, razgovarao o njihovu životu i na kraju im udijelio novčani prilog Požeške biskupije, uobičajen u ovakvoj prigodi.
